Krajem februara Vijeće ministara BiH je usvojilo Zakon o dopunama Zakona o komunikacijama kojim se uvodi obaveza registracije korisnika mobilnih telekomunikacionih usluga s plaćanjem unaprijed i za koji iz Ministarstva komunikacija i prometa smatraju kako odgovara na konkretne sigurnosne izazove i jača kapacitete institucija za efikasnije provođenje istraga, uz očuvanje prava na privatnost.
Iz kabineta državnog ministra komunikacija i prometa Edina Forte su saopštili tada da se na ovaj način zatvara pravna praznina koja je do sada omogućavala korištenje prepaid SIM kartica bez registracije korisnika, što je u praksi otežavalo ili onemogućavalo efikasno vođenje istraga.
“Ovo je mjera koja jača sigurnost građana, a ne zadire u njihovu privatnost. Ne uvodimo nadzor sadržaja komunikacija, nego obavezu identifikacije korisnika, kao što je to već slučaj kod postpaid ugovora”, izjavio je tada ministar Forto i dodao da se nada da će zakon u što kraćem roku proći parlamentarnu proceduru.
Šef Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo Erduan Kafedžić za Detektor kaže da se kroz ovaj konkretan primjer dopuna Zakona o komunikacijama vidi kada zakonodavac hoće da riješi neko pitanje, da ga rješava jako brzo i jako efikasno, dok drugi veći problemi i zakoni godinama stoje bez rješenja, poput nedostavljanja policijskih izvještaja tužilaštvima.
“To jeste problem, treba ga rješavati, ali ovo što je veći problem, što imamo veće posljedice kao društvo, kao pojedinci, ne rješava se tako efikasno kao ovaj problem. Vidite s jedne strane kako država može efikasno, blagovremeno odgovoriti na taj problem, a s druge strane je to sve traljavo i ne ide”, kaže Kafedžić.
Prilikom predstavljanja izvještaja o radu Državnog tužilaštva za 2025. na sjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) nedavno je glavni tužilac Milanko Kajganić naveo da je od 197 otvorenih predmeta korupcije, Granična policija dostavila tri, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske po jedan izvještaj.
“Kao i godinama do sada, nismo dobili nijedan izvještaj za krivično djelo za visoku korpuciju, preovlađujuće su krivične prijave”, rekao je tada Kajganić i naveo da su fizička i pravna lica podnijela 90 prijava, a dobili su 43 anonimne krivične prijave.
Na ovaj problem se na nedavnoj sjednici VSTV-a osvrnula Željka Radović, glavna tužiteljica Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, koja je rekla da i građani sve manje podnose prijave, kako je navela, “vjerovatno zbog straha od odmazde ili nekih negativnih posljedica”.
Vršilac dužnosti glavnog tužioca Brčko distrikta Radmilo Ivanović je naveo tada da i dalje postoji potreba za unapređenjem rada u ovoj oblasti.
“Još uvijek nije napravljen taj iskorak da policija i ovlaštena službena lica vode jedan prokativan rad u ovoj oblasti”, rekao je.
Hitno djelovanje kada je u pitanju rješavanje problema sa SIM karticama, prema Kafedžiću, jeste vjerovatno zato što su sve oštrije anonimne kritike putem socijalnih mreža koje se vezuju za SIM kartice, kao i veliki broj slučajeva socijalnog pritiska na nositelje javnih funkcija.
“S druge strane, ne znam zašto se ne donose efikasni propisi kada je u pitanju procesuiranje visoke korupcije i drugih segmenata. Po meni je to neki izostanak političke volje od državnog do kantonalnog nivoa”, kaže on.
Kafedžić je stava da je sukob interesa predvorje visoke korupcije i da je kao rukovodilac najveće pritiske imao implementacijom i upravljanjem sukobom interesa.
“Vi taj mehanizam nemate na nivou Federacije, nemate u drugim kantonima. Nemate razvijen sistem prijave imovine i provjere imovine nosilaca javnih funkcija, nemate zaštitu prijavitelja. To su ti elementi koji stvaraju pretpostavke za efikasan sistem borbe protiv visoke korpucije. To izostaje. To treba riješiti i da promptno takve vrste zakona i zakonskih rješenja na nivou cijele BiH se donose, a vidite evo s druge strane kako se ovo rješava promptno”, smatra on.
Kafedžić napominje da zakon o SIM karticama koji će biti donesen BiH ne vodi u Evropsku uniju, za razliku od drugih zakonskih rješenja koja su u procesu. Navodi da se samo trebaju ispoštovati preporuke Evropske unije, odnosno poglavlja koja su definisana za pristup EU.
Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, kaže da je normativno dobro da se riješi pitanje SIM kartica i sa aspekta istražnih organa.
“Ali ako neko čeka u tom operativnom smislu da će biti riješeno pitanje, i ako se oslanja da će tim pristupom biti riješeno pitanje borbe protiv organizovanog kriminala i korpucije – naravno da neće”, kaže on.
Za uspješno procesuiranje potreban kvalitetan policijski izvještaj
Erduan Kafedžić, šef Ureda za borbu protiv korupcije KS-a. Foto: Detektor
Iz Državnog tužilaštva Detektoru su potvrdili da zaprimaju najveći broj prijava od anonimnih podnosilaca koje su često neprecizne, neodređene, ne sadrže potrebne informacije i podatke o elementima krivičnih djela potrebne za pokretanje istraga, dok izostaju izvještaji policijskih agencija.
“To predstavlja problem jer je za uspješno tužilačko procesuiranje predmeta potreban kvalitetan policijski izvještaj o počinjenom krivičnom djelu s prikupljenim dokazima i izjavama svjedoka”, kažu iz Tužilaštva BiH.
Tužilaštvo BiH je Detektoru dostavilo podatke iz kojih je vidljivo da su u 2024. bile ukupno 173 prijave, a pet izvještaja od policijskih agencija, godinu ranije bila su dva, a 2022. sedam policijskih izvještaja.
“Također, nismo zaprimili niti jedan izvještaj od policijskih agencija koji se odnosi na visoku korupciju”, dodaju iz Tužilaštva.
Od početka 2020. pa do kraja februara ove godine Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva RS-a radilo je, kako navode Detektoru, na 11 predmeta visoke korupcije, ali da ni u jednom predmetu krivičnu prijavu nije dostavio policijski organ.
Iz Republičkog tužilaštva kažu da nesrazmjeran odnos između malog broja prijava za koruptivna krivična djela i visokog nivoa percepcije korupcije u BiH ukazuje na postojanje takozvane tamne brojke ovog oblika kriminaliteta, odnosno razlike između stvarno prisutnih i prijavljenih slučajeva korupcije.
“Dodatni razlog malog broja prijavljenih koruptivnih krivičnih djela predstavlja i dalje nizak stepen povjerenja građana u efikasnost institucija i strah od mogućnih negativnih posljedica prijavljivanja – strah od gubitka posla i uticaj na društveni status prijavioca”, kažu iz Republičkog tužilaštva i dodaju kako složeniji i sistemski oblici korupcije ostaju u većoj mjeri izvan dometa krivičnog gonjenja.
Iz Kantonalnog tužilaštva u Travniku kažu da su od početka 2020. pa do kraja aprila ove godine za visoku korupciju zaprimili ukupno sedam prijava protiv 12 osoba.
“Prijave su podnesene od strane fizičkih lica i advokata, dok nadležne policijske agencije za navedeni period nisu dostavljale prijave za visoku korupciju”, naveli su za Detektor.
I Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona u ovom periodu je na osnovu prijava dostavljenih ovom tužilaštvu, neovisno o njihovim podnosiocima, formiralo ukupno 12 predmeta za djela korupcije visokog nivoa.
“U navedenim predmetima podnosioci prijava nisu policijske agencije. Međutim, ovlaštene službene osobe policijskih agencija su, pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, u predmetima visoke korupcije provodile istražne radnje i o istom dostavljale izvještaje ovom tužilaštvu”, stoji u odgovoru.
Nedostatak proaktivnog rada
Armin Kržalić, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Foto: Detektor
Kafedžić ukazuje da proaktivnost policijskih agencija bi trebala biti veća kada je u pitanju rad na predmetima visoke korupcije i veliki problem predstavlja što ne postoji snažan zakon na nivou države kada je u pitanju zaštita prijavitelja korupcije.
“Često su prijavitelji izloženi šetetnim posljedicama, ne možete ih štititi adekvatno i odvraćajuće je zaista to što slušamo i gledamo svaki dan u medijima kada su u pitanju odmazde koje trpe prijavitelji korupcije”, rekao je.
Nepovjerenje građana je prouzrokovano, prema Kafedžiću, činjenicom da izostaje rezultat.
Profesor Kržalić kaže da zakonodavna i izvršna vlast moraju više raditi na proaktivnom djelovanju istražnih organa ili tražiti gotovo kvartalno odgovornost i pitanja šta se uradilo po pitanju posebno koruptivnih djela, ne samo korupcije visokog nivoa.
“Vidimo da se to u BiH gotovo nikako ne obrađuje i gotovo nikako nemamo presuda, ili imamo one koje su obično vezane za manja krivična djela, a u suštini vidimo, po izvještajima i Transparencyju, da je BiH na visokom nivou njihovog rangiranja korupcije i vidimo da je to jedan od vodećih problema po pitanju šta građani smatraju kao vodeći sigurnosni izazov”, kaže on.
Kržalić navodi da probleme nemaju samo tužilaštva, već sve institucije.
“Međutim, u ovom slučaju ako vi uočite određene probleme u operativnom radu ili samoj primjeni, onda bi dobro bilo i valjda je za očekivati da vi kao institucija predložite rješenje i tražite od svog zakonodavca da se to izmijeni i uradi”, kaže on.
Tužilaštva s kojima je komunicirao Detektor ističu da prije svega policijsko otkrivanje koruptivnih krivičnih djela vraća povjerenje javnosti u pravosudne institucije.
“Posebno je važno to da procesuiranje lica na odgovornim pozicijama za visoku korupciju potvrđuje principe da niko nije iznad zakona, bez obzira na funkciju ili društveni status”, naveli su iz tuzlanskog Kantonalnog tužilaštva.
Iz Kantonalnog tužilaštva u Mostaru su odgovorili i da su, od početka 2020. godine pa do osnivanja Posebnog odjela za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala, imali dva izvještaja policijskih agencija koja u početku nisu imali status visoke korupcije, ali se radom tužitelja i provođenjem istrage došlo do dokaza kojima su “ispunjeni kriteriji za određivanje predmeta predmetom visoke razine korupcije”.