U publikaciji “Mitovi i budući pravci – tranzicijska pravda u Ukrajini” navodi se da bi holistički okvir objasnio temeljna načela usmjerenosti na žrtvu, rodne kompetencije, intersekcionalnosti, pristupa temeljenog na traumama i najboljeg interesa djeteta, a sve to trebalo bi voditi proces oporavka i tranzicijske pravde u Ukrajini.
Ukrajinski preživjeli, organizacije civilnog društva i vlasti već su započeli razvoj snažnih odgovora pravde na ruske zločine, čak i usred svakodnevnog granatiranja i tekućih sukoba. Ovi odgovori mogli bi i trebali bi, prema izvještaju, biti dodatno ojačani proširenjem svih dimenzija odgovornosti, kako sudske, tako i izvansudske.
“Ukrajina treba razviti holističku viziju tranzicijske pravde jer to zahtijevaju oni koji su najviše pogođeni: preživjeli brutalnih ruskih zločina. Za njih i širu ukrajinsku zajednicu, odgovornost ruske vlasti i direktnih počinitelja kršenja prava, kao i druge nijansirane, žrtvama usmjerene mjere tranzicijske pravde, preduvjet su za pravedan i održiv mir”, navodi se u izvještaju.
Takav okvir trebao bi biti revidiran i unaprijeđen u ključnim trenucima tekuće agresije, poput primirja ili šireg mirovnog rješenja, ukoliko i kada se oni dogode.
Pokretanje slojevite, žrtvama usmjerene pravde otvorit će put široj transformaciji Ukrajine, smatraju autori izvještaja. Ova transformacija potpuno će sazrijeti s pravednim i održivim mirom, provedivim sigurnosnim garancijama, ekonomskim oporavkom usmjerenim na čovjeka i ekološki svjesnim, konsolidacijom transparentnih i otpornijih demokratskih institucija i članstvom Ukrajine u Evropskoj uniji.
Autorica izvještaja Kateryna Busol, advokatica i pravna savjetnica pri ukrajinskom programu ICTJ-a, za Detektor pojašnjava kako je samo pisanje izvještaja trajalo oko pola godine, ali da je sa saradnicima duže radila na njemu.
“Naš izvještaj je, s jedne strane, želio sagledati kako i zašto Ukrajina treba ponovo pokrenuti holističko razmišljanje o tranzicijskoj pravdi – ako već ne i detaljnu mapu puta za svaki pojedinačni aspekt traganja za istinom ili memorijalizacijom – a onda, razmišljanje o holističkoj pravdi uopće, da li je to moguće i potrebno sada, usred vrlo aktivnog ratovanja, ali također i uopće”, kaže Busol i pojašnjava da su željeli vidjeti kako odgovori Ukrajine u oblasti pravde mogu obogatiti ovu oblast i istovremeno potaknuti primjenu holističke pravde u drugim kontekstima.
Dio izvještaja se bavi razotrivanjem pet mitova – da tranzicijska pravda nije primjenjiva u slučajevima vanjske agresije, da se provodi samo nakon pada autokratskog režima i/ili postizanja mirovnog sporazuma, kao i da bi ugrozila krivičnu odgovornost.
Također razotkriva mitove da tranzicijska pravda u Ukrajini bi mogla predstaviti tekući oružani sukob kao unutrašnji, te povećati agresiju Rusije.
Ukrajina, kako pojašnjava Busol, slijedi korake drugih partnera i zajednica žrtava širom svijeta, koji u praksi nastoje aktivirati različite odgovore pravde što je moguće ranije.

Luka u Odesi, koja je česta meta ruskih projektila, ograđena je žicom kako civili ne bi mogli prolaziti. Foto: Detektor
Ona je objasnila i ulogu tehnološkog razvoja.
“Prvo smo o tome govorili u kontekstu Sirije, a sada u kontekstu Ukrajine, a može se reći i za oružani sukob na Bliskom istoku, da su ti sukobi sve više među najbolje dokumentovanim oružanim sukobima na globalnom nivou, jer svi imaju pristup pametnim telefonima — preživjeli, svjedoci, žrtve. Oni sada imaju više kanala za dostavljanje dokaza, ako već ne specifično za procesuiranje, onda barem za utvrđivanje istine i izvještavanje o tome što se trenutno dešava na terenu”, govori Busol i dodaje da se, na temelju ovoga i razvoja događaja, i stvarnost Ukrajine također odrazila.
Dokumentovanje zločina nad civilima bilo je opsežno, govori ona, kako od strane civilnog društva, tako i od strane države, od 2014. godine, od početne invazije Rusije na Krim i u regiju Donbasa.
Ona smatra da je mit da se tranzicijska pravda provodi nakon pada režima ili uspostavljanja mirovnog sporazuma, između ostalog, i iz razloga što ljudi rano reaguju na nepravdu.
“Postoji i pojam hitnih potreba, kao što sam rekla – preživjeli seksualnog nasilja povezanog s konfliktnim situacijama, žene koje su rodile djecu kao posljedicu ratnog silovanja, ne mogu čekati na podršku. (…) Mislim da je dimenzija potreba preživjelih i pristup usmjeren na čovjeka u pružanju podrške osobama što je prije moguće. važan argument zašto bismo trebali aktivirati različite mjere pravde što je ranije moguće”, govori ona.
Busol navodi kako u slučaju Ukrajine preživjeli zahtijevaju pravdu i procesuiranje zločina i odgovornih.
Ona pojašnjava da niko ne kaže da krivični postupci, bilo domaći ili međunarodni, nisu važni, ali da šira društvena zajednica naglašava druge dimenzije pravde koje su im zaista relevantne.
“To su reparacije, traganje za istinom i pronalazak nestalih osoba. I opet, mislim da, ako govorimo o pravdi usmjerenoj na čovjeka, a kamoli o pravdi usmjerenoj na žrtvu, trebamo slušati ljude i vidjeti šta oni žele”, kaže ona.

Oštećenja na dječijoj bolnici u Kijevu. Foto: Detektor
Dva posljednja mita, kako kaže Busol, odnose se na određene zabrinutosti koje su primijetili bilo u Ukrajini, bilo proširene ruskom propagandom, ili čak od strane određenih međunarodnih aktera koji možda nisu dovoljno dobro poznavali kontekst.
Jedna takva zabrinutost bila je da bi tranzicijska pravda u Ukrajini mogla prikazati rusku agresiju kao zapravo unutrašnji oružani sukob.
Izvještaj ukrajinskoj vladi, između ostalog, preporučuje da razvije holističku politiku tranzicijske pravde, te prepozna objektivna ograničenja takve politike usred tekućih sukoba i osigura njeno ponovno razmatranje u ključnim trenucima tekuće agresije, poput primirja ili šireg mirovnog rješenja, kako bi se bolje odrazile i adresirale nove realnosti.
“Osigurati da holistička politika definiše ključne vodiče, koncepte i principe kao što su: usmjerenost na žrtvu, rodna kompetencija, osjetljivost na osobe s invaliditetom, intersekcionalnost, pristup temeljen na traumama, najbolji interesi djeteta i drugi, koji bi trebali informisati svaki odgovor na zločine povezane s konfliktom”, jedna je od preporuka.
Prema izvještaju, vlada bi trebala podržati i proširiti postojeće holističke mjere pravde, poput hitnih privremenih reparacija, koje bi trebale biti dostupne svim preživjelima zločina, kao i odrediti dio EU kredita za podršku Ukrajini za finansiranje reparacija za preživjele.
Ukrajinski međunarodni partneri bi, prema izvještaju, trebali osigurati da svaka tehnička pomoć u vezi s tranzicijskom pravdom uključuje bogato domaće iskustvo Ukrajine, posebno iskustvo civilnog društva i akademske zajednice, kao i da i domaće i međunarodne mjere pravde obuhvataju preživjele od 2014. i početka ruske agresije, a ne samo od punog razmjera invazije 2022. godine.
Oni bi, između ostalog, trebali smatrati ukrajinske napore u tranzicijskoj pravdi važnom komponentom integracije Ukrajine u Evropsku uniju, te podržati angažman ukrajinskih državnih institucija, civilnog društva, grupa preživjelih i akademske zajednice s kolegama iz zemalja “globalne većine” koje imaju bogato iskustvo u tranzicijskoj pravdi, čime se barem djelimično premošćuju globalne geopolitičke podjele.
Izvještaj je danas predstavljen u Kijevu, a u narednim sedmicama bit će predstavljen i u Bruxellesu, Londonu i New Yorku.