Više od četiri godine je prošlo otkako je donesena prvostepena presuda za diskriminaciju nad LGBTI osobama, a Kantonalni sud u Sarajevu je sada istu i potvrdio, odnosno kao neosnovanu odbio žalbu nekadašnje zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović-Hajdarević, protiv koje je pokrenut postupak nakon objave na njenom Facebook nalogu 2019. u vezi s najavom prve Bh. povorke ponosa.
Prema prvostepenoj presudi, uvrđeno je da je Ćosović-Hajdarević na javnom Facebook profilu napisala: “[…] Njih 15 je dovoljno da pokrenu inicijativu za povorku i organizaciju širom regije te tzv. povorke ponosa koje imaju za cilj da upropaste državu i njen narod. Svako ima pravo na život kakav želi, tako što imamo i mi svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje ne!”
Sud je tada utvrdio da je ona ovom objavom povrijedila pravo na jednako postupanje u odnosu na članove LGBTI zajednice na osnovu njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika.
U presudi sarajevskog Kantonalnog suda, u koju je Detektor imao uvid, navodi se da prvostepeni sud nije učinio povrede parničnog postupka, da je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a za svoj činjenični i pravni zaključak je dao potpune, jasne i na zakonu zasnovane razloge.
“Tužitelj je dokazao opravdanu sumnju, tj. učinio je vjerovatnim da je postupanjem tužene povrijeđeno pravo na jednako postupanje u odnosu na članove LGBTI zajednice na osnovu njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika čije pravo tužitelj štiti”, navodi se u pravosnažnoj presudi.
Darko Pandurević, rukovoditelj programa i zagovaranja u Sarajevskom otvorenom centru (SOC), organizaciji koja je i podnijela tužbu protiv Ćosović-Hajdarević, kaže da prije svega postoji ogromna satisfakcija za SOC, ali i mnoge druge organizacije koje se bave ljudskim pravima u BiH i ponavljaju da su sloboda izražavanja i govora bitni i značajni elementi svakog demokratskog društva, ali da ona nije apsolutna.
“Onog momenta kada, kao što je to gospođa Ćosović-Hajdarević i uradila, pozivate direktno na segregaciju, izolaciju, diskriminaciju prema LGBT osobama i govorite da ne trebaju da uživaju prava u svojoj državi, onda je to već jasno zašlo u sferu koja ne pripada slobodi izražavanja, nego nedozvoljenom ponašanju”, kaže Pandurević za Detektor.
On dodaje da to jeste govor mržnje, ali da je ona presuđena prema Zakonu o zabrani diskriminacije kao pozivanje na diskriminaciju.
Darko Pandurević. Foto: Detektor
Presuda je, navodi Pandurević, najznačajnija prvenstveno na simboličkom nivou jer prvi put država je, s jedne strane, pokazala zapravo da je spremna da koliko-toliko zaštiti LGBT osobe u BiH, da im pripada zaštita, kao što pripada i svakoj drugoj zaštićenoj skupini.
“S druge strane, ona postavlja i određene standarde kada govorimo o tome šta pripada sferi dozvoljenog, a šta nedozvoljenog govora”, kaže on.
U pravosnažnoj presudi se navodi da činjenice koje tužitelj navodi u kolektivnoj tužbi za zaštitu od diskriminacije predstavljaju “govor mržnje”. Sud napominje da zakon ne koristi taj termin, ali ga definiše kroz uznemiravanje i podsticanje na diskriminaciju.
“Nasuprot navodima žalbe, negodovanje i osuđivanje LGBTI populacije sa aspekta vjere, a koje je tužena objavila na svom javnom profilu, društvenoj mreži, ne predstavljaju negodovanje i osuđivanje, nego ‘govor mržnje’, jer su isti usmjereni na zaštićeni osnov, a to je seksualna opredijeljenost, dakle stvara i podstiče druge da postupaju diskriminatorski, a isto je objavljeno na društvenim mrežama”, navodi se u presudi.
Lejla Huremović, članica organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, smatra da su presude za diskriminaciju za bilo koju grupu u bh. društvu itekako važne jer je diskriminacija u njemu visoko rasprostranjena.
“Ona često udara da određene manjinske zajednice, a među njima jesu LGBTIQ osobe, naročito kada je sada u svijetu i veliki udar na prava LGBTIQ osoba. Ovakve presude u BiH šalju pozitivan feedback zajednici da ipak postoje institucije i zakoni koji nas štite i koji će nekako stajati i braniti prava LGBTIQ osoba”, kaže ona.
Pravni stručnjak Filip Novaković smatra da je ova presuda prelomna tačka u bh. pravosuđu jer pojačava pravnu zaštitu građana i primjene antidiskriminacijskog prava u BiH.
“Ovom presudom se potencira važnost kako nacionalnih, tako i međunarodnih, odnosno konvencijskih standarda protiv diskriminacije i jača postojeći pravni okvir u BiH za sve buduće slučajeve u kojima bi promovisanje netrpeljivosti ili isključivanje bilo koje društvene grupe trebalo da bude i hoće biti sankcionirano”, govori Novaković.
On smatra važnim što je Sud u ovoj presudi prepoznao seksualnu orijentaciju, rodni identitet i spolne karakteristike kao stvarne i primjenjive osnove za zaštitu od diskriminacije.
“To je važno jer će omogućiti buduće strateško parničenje svih ranjivih i marginaliziranih skupina u BiH. Šire građanstvo je sada svjesno da pravosuđe više nije samo pasivni posmatrač potencijalnih povreda prava naših građana, nego zapravo i njihov primarni zaštitnik”, kaže Novaković.
Lejla Huremović tokom Povorke ponosa 2019. godine. Izvor: Povorka ponosa 2019. godine. Foto: povorkaponosa.ba
Pandurević pojašnjava da zakon ne predviđa neke rigorozne sankcije za Ćosović-Hajdarević, ali da je utvrđena diskriminacija, naloženo da ona prestane s daljim postupanjem koje može izazivati diskriminaciju prema LGBT osobama, da objavi presudu u dva lista i isplati naknadu sudskih troškova.
Prema prvostepenoj presudi, Ćosović-Hajdarević je zabranjeno svako dalje poduzimanje istih ili sličnih radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje prema članovima LGBTI zajednice. Njoj se presudom nalaže da o vlastitom trošku objavi presudu u medijima koji se distribuiraju u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, te da SOC-u nadoknadi troškove parničnog postupka.
Sud je odbacio zahtjev kojim je traženo da joj se naloži da uputi javno izvinjenje putem medija članovima LGBTI zajednice zbog povrede dostojanstva koju je izazvala njena objava, a s ciljem uklanjanja diskriminacije.
Novaković naglašava da je Sud ovom presudom ustanovio implicitni standard pojačane odgovornosti za nositelje javnih funkcija koji će imati multiplikativan efekt u društvu, a ne samo pravnoj praksi.
Huremović smatra kako je značajno vidjeti da je ovo presuda za diskriminaciju protiv političara i nekoga ko je bio u političkom svijetu, “budući da nekako najčešće dolaze ovakve diskriminatorne izjave iz tih krugova”.
“Iskreno se nadam da će ovo poslati značajnu poruku i društvu i političkim akterima da razmisle i shvate da sloboda govora nije bezuslovna i da ona negdje prestaje tamo kada počinjemo diskriminisati neku grupu, i da će, evo i ove godine i tokom Povorke ponosa i drugih aktivnosti vezanih za LGBTIQ osobe, biti puno manje ovakvih izjava i manje diskriminacije generalno”, zaključuje ona.
Pandurević navodi kako se nada da će ova presuda imati ulogu odvraćanja drugih koji bi se usudili da govore isto.
“Postavljeni su standardi i da ljudi razumiju šta je dozvoljen i nedozvoljen govor, i da čak i političari i javni dužnosnici zaista imaju odgovornost za javne istupe i izgovorenu riječ, čak i više nego što to ima prosječan građanin”, naglašava on.
Povorka ponosa u Sarajevu. Foto: EPA-EFE/FEHIM DEMIR
Ćosović-Hajdarević nije željela komentarisati presudu, ali je novinare Detektora uputila na svog advokata Nedžada Beću.
Advokat Beća za Detektor je pojasnio da je presuda u potpunosti izvršena, odnosno da je Ćosović-Hajdarević objavila u Nezavisnim novinama krajem januara, te platila troškove parničnog postupka, čime je izvršena presuda u dijelu u kojem je to bilo naređeno.
Beća je kazao kako sama činjenica da su izjavili reviziju Vrhovnom sudu FBiH pokazuje i šta misle o presudi, odnosno da smatraju kako nije u skladu sa pozitivnim propisima.
“Osnovni razlog je taj što je predmetnom presudom, prije svega, povrijeđeno pravo na slobodu govora, za koje ja smatram da nije na pravi način raspravljeno od strane Suda, i druga stvar je ta što je moje viđenje sudske prakse takvo da sudovi primjenjuju odluke Evropskog suda za ljudska prava iz predmeta koji se ne mogu primijeniti na konkretnu situaciju”, kaže Beća.