Munira Viteškić je ispričala da je zaposlena u Službi za prostorno uređenje Općine Ilidža, ranije je bila u Službi za urbanizam. Odgovarajući na pitanja Tužilaštva o izgradnji parking prostora ugostiteljskog objekta ”Brajlović”, svjedokinja je rekla kako ni do danas nije imala mogućnost da izvrši “neki uvid u svu dokumentaciju s obzirom da je u službi nema”.
“Sjećam se da sam radila urbanističko-tehničke uslove za parking, a predmet sam naslijedila. Zadužene su bile kolegica Azra i Lilja, da li su bile na godišnjem, ne znam, a dobila sam od kolege goemetra koji je već sačinio lokaciju, da se što prije urade uslovi jer se žuri. Parking je u pitanju, parking za invalide, i bio je privremenog karaktera”, ispričala je Viteškić.
Parking je bio građevina, dodala je, koja se za kratko vrijeme mogla vratiti u prvobitno stanje, kao i da se radilo o nasipanju terena i da nije bilo betoniranja, a površina je bila javna.
“Na tom potezu se lomio regulacioni plan Lužani koji je usvojen 1972. godine, prema kojem je na toj površini bila planirana saobraćajnica sa šetnicom. Prema prostornom planu Kantona Sarajevo, parking nije bio u vodnim površinama”, kazala je svjedokinja.
U zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, kako je rekla, nije bilo vodne saglasnosti.
“Kod odobrenja za građenje je trebala biti saglasnost Agencije za vodno područje s obzirom da je u blizini rijeke. Kasnije, prema mojim nekim saznanjima u to vrijeme nisu bile s te strane Željeznice, nisu bile utvrđene granice vodnog dobra i nisu bile upisane u katastar. Nije bilo u tom momentu saznanja da je to vodno dobro”, kazala je svjedokinja i navela kako je predala predmet na dalje postupanje Ljiljani Eterović, kao i da je to dalje trebalo ići pomoćniku načelnika na potpisivanje.
Na pitanje Sudskog vijeća, svjedokinja je objasnila kako treba imati mišljenje i saglasnost Agencije za vodno područje iako se ne znaju granice vodnog dobra.
Senaid Memić, bivši načelnik Općine Ilidža, Ljiljana Eterović, stručna savjetnica za pravne poslove u Službi za prostorno uređenje, Azra Mulaosmanović, stručna saradnica za poslove urbanizma, te građevinski općinski inspektori Amir Arnautović i Sanja Čizmedžić optuženi su za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja.
Oni se, između ostalog, terete i da su vlasniku ugostiteljske radnje “Brajlović” na Ilidži omogućili nezakonitu izgradnju i korištenje parking prostora u pojasu rijeke Željeznice neposredno uz objekat u periodu dužem od pet godina, mimo propisa u vezi sa zaštitom od štetnog djelovanja voda.
Na pitanje Odbrane Eterović da li voditelj postupka može mijenjati urbanističko-tehničke uslove koje je ona sačinila, svjedokinja je odgovorila da ne može. Dodala je i kako je ona bila zadužena za pribavljanje saglasnosti i mišljenja nadležnih organa, poput Zavoda za planiranje razvoja KS-a i kantonalnih javnih direkcija.
Svjedok Senad Husović je rekao kako je radio u Općini Ilidža kao viši samostalni referent za poslove javnih površina, te mu je u opisu poslova bilo utvrđivanje visine naknade za privremeno korištenje javnih površina za parking na osnovu odluke Općinskog vijeća, koja je bila podzakonski akt.
“Meni su donijeli odluku i rekli – ova površina je parking prostor kod ‘Brajlovića’. Ja sam napravio proračun i poslao šefu na dalje postupanje. Moj dio je čisto matematička operacija. Nije mi poznato da li se redovno plaćala naknada za parking, to je posao Službe za finansije”, objasnio je svjedok.
Suđenje se nastavlja 22. decembra.
