Tužiteljica Bojana Lazarević je na početku ročišta među materijalnim dokazima uložila zapisnik o saslušanju oštećenog maloljetnika, kao i brojne specijalističke nalaze Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.
Uloženi su, između ostalog, i zapisnici o prepoznavanju lica i predmeta, evidencije kontrole ulaska stranaka i službenih zabilješki u Policijsku stanicu Osmaci, te potvrde o dobrovoljnom predavanju predmeta.
Prije iznošenja završne riječi, Lazarević je pročitala i izmijenjenu optužnicu u dijelu opisa povreda maloljetnika.
“Tužilaštvo ostaje u cijelosti kod navoda iz optužnice i traži osuđujuću presudu. Tokom krivičnog postupka jasno je iz prezentiranih dokaza da je oštećeni potvrdio navode iz optužnice. Sud treba cijeniti okolnosti da se radilo od maloljetniku koji je u vijeme počinjenja krivičnog djela imao 14 godina. Policajci su počinili zloupotrebu službenog položaja i smatramo da samo osuđujuća presuda može biti jedina ispravna”, kazala je Lazarević.
Optužnica tereti policajce Dejana Markovića, Novicu Popovića, Dragana Milutinovića i Rajka Đurića da su 22. augusta 2023. učestvovali u “neopravdanoj i prekomjernoj upotrebi fizičke sile” prema maloljetniku, a terete se za krivično djelo “povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja”.
Oni su maloljetnika u Osmacima ispitivali, kako se navodi u optužnici, bez prisustva roditelja, o tome ko je pljačkao kuće, a Marković ga je udario otvorenom pesnicom u lice, zatim ga zastrašivao oružjem, te udarao po vratu i ramenima.
Za Popovića, Đurića i Milutinovića je navedeno da nisu poduzeli nikakvu radnju kako bi spriječili da Marković tuče maloljetnika. Đurić je maloljetniku, navodi se, tokom ispitivanja počeo lomiti prste na ruci “povlačeći mu jedan po jedan prst”, dok su ga Popović i Milutinović vozili u policijskom vozilu, a Milutinović ga je tom prilikom udarao u ruku i nogu, nakon čega su ga onesviještenog ostavili ispred kuće.
Prije iznošenja završnih riječi, Odbrana je prigovorila na zakonitost dva materijalna dokaza Tužilaštva, odnosno zapisnike o saslušanju maloljetnika te o prepoznavanju lica.
“Optužnica se nije mogla podići ukoliko osumnjičeni nije bio ispitan i nije mu predočeno krivično djelo za koje se tereti. Tok postupka i traženje osude svedeno je na osnovu izjave jednog svjedoka, oštećenog maloljetnika. Sva priča zasnovana je na samo njegovom iskazu, dok su ostali svjedoci govorili neposredno na osnovu njegovih tvrdnji”, kazao je Miodrag Stojanović, branilac optuženih.
Dodao je da se u sudskoj praksi osuđujuća presuda ne može donijeti na osnovu iskaza jednog svjedoka, čije je svjedočenje u iznošenju završnih riječi okarakterisao kao “nekoegzistentno”.
“Imamo svjedoka koji je dijete, koje ne može da drži pažnju tokom ispitivanja. Nije koegzistentan i povodljiv je. Ne sjeća se ko mu je stavio lisice, u kojoj je prostoriji ispitivan, ko ga je vozio iz stanice do kuće, a sve to je navedeno u optužnici. Njegov iskaz ne može izvan razumne sumnje potvrditi da se ovo djelo i desilo”, kazao je Stojanović i naveo kako nema elemenata krivičnog djela koje se optuženim stavlja na teret i da ih treba osloboditi.
Osnovni sud u Zvorniku je izricanje presude zakazao 14. novembra.
