Iz Fondacije “Krila nade“ su naveli da je početkom ovog mjeseca završen grant Vijeća Evrope i Evropske unije kojim je bio podržan rad Sigurne kuće za LGBTIQ+ osobe u Bosni i Hercegovini, zbog čega su pokrenuli program prikupljanja finansijske pomoći.
Nejla Zejnilagić, voditeljica Sigurne kuće i socijalna radnica iz ove fondacije, kaže da su donacijama osigurali finansiranje za ovaj mjesec, ali da su zbog izostanka prihoda od projekata, te neusvajanja budžeta na nivou države gdje su očekivali pomoć od Agencije za ravnopravnost spolova BiH, ostali uskraćeni za sredstva koja su neophodna za nesmetan rad.
“Mi čekamo realizaciju projekta UN Women od nove godine sa svim sigurnim kućama, tako da smo i mi u tome. Sada smo u prelaznom periodu, ne mogu reći da ćemo se ugasiti. Kako sam javno stanje finansiranja objavila, zajednica je poprilično upoznata i mnogi ostaju u svojim nasilnim okruženjima i ne ohrabruju se zbog nesigurnosti same sigurne kuće da dođu, zbog toga je vrlo važno da ona postoji“, ističe Zejnilagić.
Povratak korisnika u nasilno okruženje, navodi Zejnilagić, bio bi veoma rizičan i zbog mentalnog zdravlja i retraumatizacije. Od otvaranja Sigurne kuće prošle godine su imali sedam korisnika, dok su u proteklom periodu došla tri nova.
“Sigurna kuća nudi osnovne stvari kao što je smještaj, to jeste dom, hrana, piće, higijena. Obavezna za svakog korisnika i korisnicu je psihoterapija, što znači potpuna psihosocijalna podrška, razgovor sa socijalnim radnikom. Obezbjeđujemo volontiranje da bi se desio taj proces resocijalizacije i traženja posla. U svakom momentu postoji zaposlenik koji je tu za razgovor za okupacionu terapiju“, objašnjava Zejnilagić.
Rad Sigurne kuće u Sarajevu za LGBTIQ+ osobe od iznimnog je značaja za ovu zajednicu u BiH, posebno za one koji/e trpe različite oblike nasilja. Riječ je o prvoj sigurnoj kući u BiH koja je namijenjena upravo LGBTIQ+ osobama, što predstavlja historijski iskorak u zaštiti prava i sigurnosti marginaliziranih skupina.
Rezultati nedavno provedenog istraživanja Sarajevskog otvorenog centra (SOC) pokazuju razmjere potrebe za ovakvim prostorom – od 401 LGBTIQ+ ispitanika/ice, čak 156 njih je izjavilo da su bili žrtve nasilja zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.
Od 311 ispitanika/ica smatra da je “nedostatak sigurnih prostora/skloništa za žrtve nasilja” jedan od najvažnijih problema s kojima se LGBTIQ+ osobe suočavaju. Istraživanje također pokazuje da roditelji u većini slučajeva ne pružaju podršku svojoj djeci koja su LGBTIQ+, navodi Amil Brković, pravni savjetnik SOC-a.
“U takvom kontekstu, postojanje sigurnog prostora koji LGBTIQ+ osobama pruža osnovne usluge i zaštitu kada im one budu uskraćene od strane porodice predstavlja nužnost. Posebno je to važno za mlađe osobe koje često nemaju vlastite materijalne resurse, niti mogućnost samostalnog života. Sigurna kuća stoga ima ključnu ulogu u očuvanju dostojanstva, sigurnosti i prava LGBTIQ+ osoba u Bosni i Hercegovini”, ističe Brković.
Prema istraživanju Sarajevskog otvorenog centra iz 2024. godine, od 50 osoba različitog rodnog izražavanja i seksualne orijentacije koji su anketirani, više od 70 posto anketiranih osoba je odgovorilo da su bile žrtve nasilja u porodici, od čega su sve odgovorile da su doživjele psihološko nasilje, fizičko nasilje je doživjelo više od 60 posto osoba, ekonomsko i seksualno nasilje je doživjelo 40 posto, odnosno 30. U preko 6 posto slučajeva počinitelji nasilja su otac i majka je otac. Kao počinitelji nasilja javljaju se i drugi srodnici, kao što su brat i sestra, partneri.
“Osobe koje nisu prekinule kontakt s porodicom kao glavni razlog navode nemogućnost odlaska zbog ekonomske ovisnosti o porodici. Jedan broj strahuje da će se nasilje intenzivirati, a strah od otkrivanja seksualne orijentacije/rodnog identiteta okruženju je prisutan kod 11 posto osoba koje su doživjele nasilje unutar porodice“, navodi se u izvještaju.
Činjenica je da je veliki dio homofobije koncentrisan u našim porodicama, koje bivaju izvor nasilja, diskriminacije i maltretiranja LGBTQ osoba, kaže Lejla Huremović, dugogodišnja aktivistica. Dodaje kako je riječ uglavnom o mladim, ranjivim osobama, koje nemaju osigurane finansije, koje su pod krovom roditeljima, a često budu izbačene iz kuće.
“Zbog takvih slučajeva LGBTQ osobe se nađu na ulici bez podrške i mogućnosti da brzo pronađu posao. Zato je nekako postojanje ovakvog resursa kakva je sigurna kuća neophodno, to je nešto što mora postojati u ovoj državi. Ne možemo dozvoliti da postoji beskućništvo i da ove osobe budu prepuštene same sebi, a sigurna kuća im pruža hitni smještaj, neku vrstu doma i podrške, emotivne, psihološke, pravne koja u slučajevima nasilja postaje ključna“, poručuje Huremović.
