Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH postoji na državnom nivou, ali je problem što on nije u potpunosti usaglašen i ne primjenjuje se jednako u svim dijelovima države, kako je predviđeno Zakonom, navela je Aurelie Valtat, šefica Odjela za evropske integracije, politička i ekonomska pitanja u Delegaciji Evropske unije u BiH.
“Sloboda informacija bi trebala biti dostupna svima sama po sebi, ne bi trebalo biti nikakve tajnovitosti u tome, dakle radi se o nejednakom pristupu i nedosljednom pristupu, tako da Zakon treba unaprijediti“, kazala je Valtat na okruglom stolu u organizacija Transparency Internationala BiH i dodala da je pristup informacijama osnovno pravo.
Prema njenom mišljenju, građani moraju imati tijelo kojem mogu podnijeti žalbu ukoliko im je uskraćeno pravo na informacije, a koje može donijeti i neke sankcije. Za nju je važna proaktivna transparentnost.
“Što znači da oni koji donose zakone, koji donose različite javne dokumente, budžete i ostalo moraju proaktivno objavljivati te dokumente odmah nakon donošenja“, navela je ona. Kako je kazala, svi portali vlade na kojima se objavljuju javni dokumenti moraju dobro funkcionisati.
Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency Internationalu BiH, pojasnila je da je državni zakon o slobodi pristupa informacijama na snazi već pune dvije godine.
“Ustanovili smo da postoje određene stvari koje ne funkcionišu onako kako je ispočetka bilo zamišljeno. Tu smo da damo preporuke nadležnim organima, po pitanju inspekcijskog nadzora, po pitanju možda uvrštavanja nekih novih novčanih kazni jer smo ustanovili da postoji kršenje Zakona od strane javnih organa“, kazala je ona.
Za Kljajić Grgić, na nivou entiteta je također potrebno unaprijediti zakonski okvir koji je na snazi od 2001.
“Informacije o finansiranju iz javnih budžeta kao što su ugovori o djelu, plate zvaničnika, podaci iz ugovora o javnim nabavkama, pa i ugovora o koncesijama, to su podaci koje institucije vrlo nerado dostavljaju, međutim sudska praksa usvaja tužbene zahtjeve u ovakvim predmetima, čak i nalaže javnim organima da moraju dostaviti ove informacije i tu primjećujemo i dalji kontinuitet u nastavku odbijanja dostave ovakve vrste informacija“, kazala je ona.
Ivana Korajlić, direktorica Transparency Internationala, navela je da ova organizacija svake godine koristi Međunarodni dan slobode pristupa informacijama kako bi podsjetila na sve izazove s kojima se građani, civilno društvo i mediji suočavaju u pristupu informacijama.
“Imamo i dalje neusklađen zakonski okvir, različite odredbe koje definišu različit nivo prava, ali ono što je zajedničko da još uvijek prije svega nemamo adekvatno primjenjive odredbe o proaktivnoj transparentnosti“, kazala je ona.
Dodala je da je sistem nadzora i zaštite neefikasan, te da ovo vidi kao ponovni početak procesa konsultacija o tome šta je potrebno unaprijediti u svim zakonima na svim nivoima, uključujući i onaj na državnom nivou koji je mijenjan nedavno.
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Mirjana Popović navela je da jedan novinar ove medijske kuće godišnje u prosjeku pošalje od 70 do 80 zahtjeva na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama.
“Od ukupnog broja, mi uopšte dobijemo jedno 70 ili 80 posto odgovora. Što znači da se u startu moramo boriti za onih 20 ili 30 posto da nam se makar neko obrati pozivom, da ne kažem formalnim oblikom“, kazala je ona.
Kako je pojasnila, u prosjeku svaki drugi odgovor od institucija je adekvatan odgovor na ono što je traženo zahtjevom.
