Muhamed Šehić u ponedjeljak je ispratio kćerku u šesti razred osnovne škole u Sarajevu. Ove školske godine kaže da nije morao potpisati saglasnost da njegovo dijete može dati pisanu izjavu u školi, bez prisustva roditelja, u slučaju neprimjerenog ponašanja.
Prošle su godine ove novine u praćenju neprimjerenog ponašanja kod učenika izazvale niz reakcija roditelja, a kasnije je državna agencija zabranila da se šest od gotovo 80 indikatora koriste za prepoznavanje ponašanja učenika koje može otkriti probleme kod kuće ili u društvu. Mnogi roditelji su se pobunili i odbili potpisati ovu saglasnost.
Šehić kaže da im ove godine škole nisu tražile saglasnost, kao što je to bilo ranije.
“Nisam siguran da li je to bilo na početku školske godine ili kasnije, ali smo dobili papir kojim se traži naša saglasnost”, kazao je Šehić.
O pravilniku je saznao na roditeljskim sastancima, a njegovo dijete na časovima odjeljenske zajednice, ali on smatra da nastavnici i bez pravilnika trebaju obraćati pažnju na ponašanje djece.
“To ne treba biti samo dio procedure. Roditelji kada pošalju dijete u školu, povjere ga toj školi i nastavnicima. Ja ne mogu znati kako se moje dijete ponaša, osim ako mi nastavnik ne kaže”, kazao je Šehić.
Iz pravilnika o vođenju evidencije o neprihvaljivim oblicima ponašanja u osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo u januaru ove godine uklonjeno je šest od ukupno 77 indikatora sa širokim rasponom tema. To je tražila Agencija za zaštitu ličnih podataka zbog zaštite maloljetnika. Oni su objasnili da škole ne smiju sistematski bilježiti zdravstvene podatke učenika, niti bilježiti njihove privatne profile na društvenim mrežama.
“Takva praksa mogla bi neopravdano nanijeti štetu učenicima kroz buduće školovanje”, naveli su iz Agencije.
Objasnili su da nastavnici i dalje imaju obavezu da reaguju u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju, ali da ne mogu praviti evidencije koje nisu propisane.
Iz pravilnika je uklonjen stav koji je predviđao da škola upoznaje roditelje s formom obrasca, kao i to da “roditelji na početku svake školske godine dostavljaju pismenu saglasnost da njihova djeca u slučaju određenog događaja, a za koji je potrebno utvrditi dodatne činjenice, mogu popuniti pismeno”.
Izbrisani su indikatori “učenik/učenica ima vidljive tragove opekotina, preloma, modrica, ožiljaka, povreda ili znakove samopovređivanja”, “uočavaju se tikovi kod učenika/učenica”, “učenik/učenica se žali na bolove u stomaku, glavobolje, mučnine”, “kod učenika/učenice se uočavaju poteškoće u kontroli eliminacijskih funkcija” te “kod učenika/učenice se uočavaju govorno-jezičke poteškoće”.
Škole u Sarajevu. Foto: Detektor
Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota Muminović u svojoj reakciji je kazala da je zabrinuta zbog ovakvog stava Agencije. Prema njenim riječima, evidencije nisu “same sebi svrha”, već alat za pedagoško-psihološke službe kako bi pravovremeno izradile plan podrške ili brige za učenike kojima je to potrebno.
“Želim iskazati zabrinutost zbog toga što zdravstveno stanje, poput modrica, preloma, opekotina ili samopovređivanja, može ostati privatna stvar djeteta, što znači da se za takvog učenika ne izrađuje individualni plan podrške ili brige”, kazala je ministrica nakon što je Agencija naredila uklanjanje indikatora.
Iz Ministarstva su dodali da slučajevi nasilja i samoubistava mladih ljudi jasno pokazuju da je odgovornost vlasti da stvore okvir unutar kojeg će stručnjaci moći pravovremeno prepoznati rizike i pružiti podršku djeci i porodicama.
Hota Muminović nije željela za Detektor govoriti o prepoznavanju neželjenog ponašanja, niti o načinu čuvanja ovih podataka. Neke od kritika odnosile su se na način zaštite i čuvanja podataka, kao i ko će im i koliko dugo imati pristup, kako bi se spriječile zloupotrebe.
Do objave ovog teksta iz Ministarstva obrazovanja Detektoru nisu odgovorili na pitanja o načinu na koji se pohranjuju podaci o učenicima.
Druge kritike i reakcije odnosile su se na efikasnost načina praćenja i konsultacije s roditeljima.
Predsjednik Vijeća roditelja Kantona Sarajevo Dalibor Tanić kaže da Vijeće nije konsultovano u izradi pravilnika.
“Treba da se uradi analiza o efikasnosti pravilnika. Mi kao Vijeće možemo to tražiti”, kazao je u razgovorima u za Detektor.
S njim se slaže i Elma Valjevčić iz Sindikata obrazovanja. Kaže da je potrebno uraditi procjenu rezultata rada po pravilnicima.
“To bi trebao uraditi onaj ko ih izrađuje, donosi. Škole su u obavezi da postupaju po njima”, kazala je.
Pravilnikom se prebacuje odgovornost na škole i nastavnike, smatra Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative “Step by Step”.
“Pravilnikom regulišemo čitav niz papirologije koju mi ispunjavamo, na način da Ministarstvo sa sebe može skinuti odgovornost ukoliko se desi neki tragični događaj, gdje će onda tražiti da li su ispunjeni svi formalni uvjeti da se to uradilo”, kazao je on.
Nastavnici nisu prošli ni kroz kakav oblik obuke i dodatne pomoći, dodaje.
“Sve ono što bi nastavnik trebao da radi prije, radi i sada, plus su im dodati čitav niz odgovornosti u kojem trebaju da se nose sa svim društvenim anomalijama na školskom terenu, a bez da su im dati konkretni alati i konkretna pomoć”, dodao je Ibrahimović.
Ovakva vrsta obrazovne politike, prema njegovom mišljenju, neće škole učiniti boljim niti će djeci u Kantonu Sarajevo osigurati kvalitetnije obrazovanje.
Djeca na nastavi. Foto: Detektor
Valjevčić iz Sindikata tvrdi da se edukacije provode ali se najviše odnose na pedagoge, psihologe i socijalne radnike, jer se najveći dio pravilnika odnosi na njihov rad.
“Stručne službe imaju stalne edukacije o primjeni pravilnika koje organizira Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja, a potom oni imaju obavezu da educiraju članove Nastavničkog vijeća kroz tri teme koje su propisane jednim od ova tri pravilnika. Problem je što su teme precizno definirane, te se svake godine ponavljaju, pa nakon nekoliko godina nikome nisu više zanimljive, niti nove”, objasnila je ona.
Podsjeća da je 2019. prvi put donesen Program prevencije o neprihvatljivim oblicima ponašanja i zaštite učenika u osnovnim škola Kantona Sarajevo, koji je obuhvatao dva pravilnika – Pravilnik o načinu i obliku provođenja odgojno-obrazovne podrške i stručnog tretmana i Pravilnik o vođenju evidencije o neprihvatljivim oblicima ponašanja i zaštiti učenika.
“Prošle godine je izvršena određena izmjena prvog pravilnika, ali ne i drugog. Iste godine 22. augusta stavljena su van snage oba pravilnika, a donesena su tri nova, međusobno povezana”, pojašnjava, i dodaje da je jedan od ta tri Pravilnik o vođenju evidencije o neprihvatljivim oblicima ponašanja i drugim faktorima koji mogu ugroziti najbolji interes učenika i zaštiti učenika.
Sa ova tri pravilnika se, kako je objasnila, pokušalo pronaći sistemsko rješenje u osnovnim i srednjim školama, koje bi dovelo do promjene u ponašanju učenika, te preciznim definiranjem zaduženja za sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa, roditelja kao zakonski odgovornih osoba za malodobnika dijete, te institucija.
“Upoznavanje s pravilnicima se obavezno provodi i sa učenicima, kroz redovnu nastavu i časove odjeljenske zajednice, te s roditeljima kroz obavezne teme, na roditeljskim sastancima i u saradnji s Vijećem roditelja”, kazala je ona.
Odziv roditelja na ove edukacije je, priznaje, uglavnom mali te roditelji posebno ističu da im nije zanimljivo slušati nešto što su već čuli.
Pojašnjava da nastavnici ne popunjavanju pravilnik. Ukoliko nastavnik primijeti određeno ponašanje u školi, koje se karakteriše kao neprihvatljivo, i nalazi se na listi indikatora, o tome obavještava razrednika, a razrednik potom postupa u skladu s pravilnikom, poštujući utvrđenu proceduru. Evidenciju vrši samo jedna osoba iz stručne službe koja je imenovana na početku svake školske godine.
“Primjena pravilnika je cijeli proces. Mnogo je procedura, dokumenata, pisanih tragova o nekom događaju i većinu tih poslova obavlja stručna služba škole i razrednik. Cjelokupna briga o sigurnosti učenika je prebačena na odgovornost školama. Ukoliko se dogodi neki problem tokom raspusta, vikenda, među vršnjacima u parku, iz jedne ili više škola, na putu do kuće, škola je u obavezi, ukoliko ima saznanje, provesti sve procedure”, dodala je ona.
Odgovornost o sigurnosti učenika mimo nastave prebačena je na škole, što dodatno opterećuje nastavno osoblje. Previše je dokumentacije i pisanih tragova pa se gubi smisao svrhe i kvalitete podrške, smatra Valjevčić.
“Kao pedagog smatram da to nije pedagoški. Mnogo je preče pružiti iskrenu pomoć i podršku, nego razmišljati da li je sve učinjeno po protokolu, da li je sve evidentirano, jer je jasno da se ne može stići sve to, te da nešto mora biti uskraćeno. Važnije je pružiti stručni tretman, nego robovati procedurama”, kazala je Valjevčić.
