U kategoriji BH film ovogodišnjeg SFF-a bit će prikazan film o zločinu na tuzlanskoj Kapiji koji se desio prije tačno 30 godina.
Film ”Kapija – zakletva tuzlanskoj mladosti“ je dokumentarni film koji nas vraća 30 godina u prošlost i podsjeća na stravičan događaj od 25. maja 1995. godine, kada je od jedne granate ispaljene na tuzlansku Kapiju, u uži centar Tuzle, život izgubila 71 mlada osoba, a oko 200 ih je ranjeno.
Autorica filma je lokalna novinarka Azra Kalesić, dok režiju potpisuje Damir Pirić. Kalesić je za Detektor ispričala da joj je kao novinarki i autorici rad na filmu bio profesionalno i ljudski težak, ali da ga vidi kao moralnu obavezu. Ona kaže da joj je najteže bilo razgovarati s roditeljima čija su djeca ubijena na Kapiji, ali kao neko ko je svjedočio zločinu, jer je preživjela granatiranje, film vidi kao obavezu da se bori protiv negiranja zločina.
”Željeli smo da prikažemo da 30 godina u kontinuitetu ovaj grad živi jednim srcem i dušom sa željom da prene istinu o Kapiji, a znamo da je istina da je poginula 71 mlada osoba, da ih je 200 ranjeno“, kazala je Kalesić dodajući da joj je posebno značajno da se film prikaže na SFF-u ljudima koji inače ne bi bili u prilici saznati o ovom zločinu.
Najveći broj arhivskih snimaka RTV 7 je preuzeo od ”Radio 7“ koji je tada radio i izvještavao o zločinu, Memorijalnog centra Kapija kojem je i BIRN BiH ustupio arhivsku građu koju je prikupio tokom praćenja suđenja za ovaj ratni zločin.
Kalesić dodaje da je danas najponosnija na mlade ljude iz tuzlanske Osnovne škole “Novi grad”, školarce koji u kontinuitetu od zločina do danas pišu stihove o Kapiji i obilaze mjesto gdje je stradala mladost, jer zbog njih zna da se ovaj zločin nikada neće zaboraviti.
Poster filma “Kapija, zakletva jednoj mladosti”. Foto: RTV 7
U ovoj kategoriji bit će prikazan i dokumentarni film autora Dine Hodića “Niko vam neće ništa”, o genocidu u Srebrenici koji je počinjen u julu prije tri decenije.
Hodić je kao dijete izbjegao u Švicarsku, odakle je radom na svom prvom dokumentarnom filmu krenuo na intimno putovanje ka korijenima svog identiteta kroz priču o Hasanu, jednom od rijetkih preživjelih u genocidu u Srebrenici.
”Bilo je to dugo i duboko putovanje koje je trajalo četiri, možda pet godina. Intimni posao koji mi puno znači – dijelom otkriće, dijelom povratak kući i dijelom usporedba sa sjećanjem“, napisao je on na svom Facebook profilu nakon završetka filma koji je snimao između Zvornika, gdje je rođen, i Srebrenice, gdje je počinjen genocid.
”Dokumentarac koji istražuje korijene identiteta i emocionalno naslijeđe rata, onog u Bosni, čiji se učinci i danas osjećaju“, naveo je on.
Na SFF-u će biti prikazan i film ”Srebrenička traka – od tate za Alisu“, autorice Chiare Sambuchi. Film prati Alisu, kćerku strastvenog amaterskog filmskog stvaraoca Sejfe koja na osnovu sačuvanog četverosatnog snimka njenog oca dolazi u Srebrenicu da prati njegove tragove.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
U istoj kategoriji bit će prikazan film Detektora ”Sanjam ih“ o Ešefu Dženanoviću, bivšem prijedorskom logorašu. On je u julu 1992. godine bio odvojen od svoje porodice i silom odveden u jedan od logora u Prijedoru. Preživio je torturu u tri logora, a prije nego što je razmijenjen i spašen od sigurne smrti, saznao je da ga kod kuće više ne čekaju majka, sestra, supruga i dva maloljetna sina.
U okviru Takmičarskog i programa Suočavanje s prošlošću SFF-a bit će prikazano nekoliko dokumentarnih filmova o ratu u Ukrajini i Gazi, od kojih i film o najboljim prijateljicama ”Cuba i Alaska“, koje su u ulozi bolničarki na ukrajinskim linijama fronta.
”One dijele svakodnevnicu svih vojnika: što se duže bore za Ukrajinu, to više blijede i gube se njihove veze s prijateljima, porodicom i njihovom prošlošću. S ratom tako duboko ukorijenjenim u njima, mogu li se ikada vratiti svom starom životu?“, stoji u opisu filma autora Yegora Troyanovsky.
Drugi film o razaranju Ukrajine tokom ruske invazije je film Dmytroa Hreshko ”Divia“, koji pokazuje kako je zemlja izgledala prije rata, a kako u ratu. Film je rađen bez dijaloga i naracije, kroz metaforičku simfoniju u kojoj su geografski predjeli nijemi svjedoci razaranja i tihe izdržljivosti.
”Spaljene šume, izrovana polja i hrđajuće ratne mašine ispunjavaju kadar – svaka slika trag je nasilja urezan u tlo. Pa, čak i tada, priroda se ne zaustavlja. Godišnja doba se smjenjuju. Trava probija kroz spaljenu zemlju. Oporavak počinje, polako i uporno“, navodi se u opisu filma.
Ruska invazija na Ukrajinu počela je u februaru 2022. godine, iako je rat u zemlji na ograničenim teritorijama trajao još od 2014.
Film autorice Sepideh Farsi ”Stavi svoju dušu na dlan i hodaj“ njen je svojevrstan odgovor na masakr Palestinaca. Ona u filmu kroz snimke Fatem Hassonu svjedoči svakodnevnici rata u Gazi, a godinu dana razmjene dokumentovanih snimaka pretočeno je u dokumentarni film
”Snimljeni zvuci i pikseli, koje su u tom periodu razmijenile, pretočeni su u ovaj film. Značenje filma zauvijek je promijenjeno nakon što je Fatem ubijena u izraelskoj raciji na njenu kuću 16. aprila 2025. godine“, navedeno je u opisu filma.
Film ”Svjedočanstva o bolu i nadi“, autora Ayeleta Bargura, snažna je serija šest kratkih ilustrovanih videoradova, svaki dužine između dvije i tri minute, koji prenose duboko lične priče ožalošćenih Izraelaca i Palestinaca, članova Kruga roditelja – Foruma porodica koje su izgubile voljene u ratu koji je počeo 7. oktobra 2023.
”Kroz intimna svjedočanstva u prvom licu, praćena izražajnim ručno crtanim vizualima, svaki video daje glas onima koji su odlučili da svoju bol pretoče u poziv na mir i pomirenje“ opisano je u najavi filma.
Rat u Gazi počeo je u oktobru 2023. godine, a do jula ove godine, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze koje citira Svjetska zdravstvena organizacija, ubijeno je više od 60 000 žrtava.
