Tambadou je, povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, naglasio kako je dužnost svih unutar Bosne i Hercegovine, kao i van nje, da najsnažnije osude one koji nastavljaju negirati zločine počinjene nad žrtvama, odnosno one koji se bave revizionizmom – jer im je krajnji cilj dalja podjela ljudi u ovoj zemlji.
“Ako nastavimo negirati zločine počinjene nad žrtvama, pomirenje će biti teže postići u bosanskohercegovačkom društvu. Strašno je smatrati herojem nekoga ko je osuđen za strašne zločine koji su se ovdje dogodili. Time se ne prepoznaje bol žrtve”, kaže Tambadou.
Dok naglašava kako su njegove misli i molitve sa žrtvama genocida u Srebrenici, smatra da svijet ima toliko toga da nauči o događajima ovdje i da izvuče pouke i odgovarajuće lekcije kako bi spriječio da se to ponovi.
“Mislim da sama činjenica da sjedimo ovdje, i vodimo intervju u sklopu obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, pokazuje da je pravda donekle postignuta i ostvarena. Ali moramo shvatiti da pravda zahtijeva učešće nekoliko zainteresovanih strana. U ovom slučaju zahtijeva partnerstvo između lokalnih i međunarodnih pravosudnih procesa”, kaže Tambadou.
Zahvaljujući radu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), kaže, uspostavljen je nepristrasan i tačan historijski zapis o činjenicama i događajima.
“Zamislite gdje bismo bili da MKSJ nije pokrenuo krivično gonjenje, da nisu osuđeni rukovodioci. Zamislite da nije bilo suđenja na međunarodnom nivou, kako bi stvari mogle biti drugačije u regiji. Sama činjenica da su se ta suđenja održala, barem je simbolizirala prisustvo međunarodne zajednice nakon događaja koji su se ovdje dogodili i napor da se isprave nepravde iz prošlosti”, kaže Tambadou.
Dužnost sekretara je da pruža sve vrste usluga koje su Mehanizmu potrebne da bi mogao obavljati svoje aktivnosti, kao i da osigura resurse neophodne za obavljanje funkcija.
Osim podrške drugim organima Mehanizma – Tužilaštvu, Uredu predsjednika i Vijećima, zadatak sekretara je kontinuirana zaštita žrtava i svjedoka koji su svjedočili pred MKSJ-om i Mehanizmom, naravno, u suđenjima koja proizlaze iz događaja u BiH.
“Zato je dio pružene podrške bilo stvaranje okruženja u kojem se svjedoci osjećaju sigurno da mogu svjedočiti. Ta podrška je bila ključna, jer bez svjedoka zaisa ne bismo imali dokaze koji bi podržali slučajeve protiv onih koji su optuženi za teške zločine. Zaštita svjedoka bila je ključna usluga i drago nam je što su mnogi svjedoci koji su se pojavili pred MKSJ-om i Mehanizmom nakon toga izrazili zadovoljstvo nivoom zaštite”, kaže Tambadou.
Abubacarr M. Tambadou, sekretar Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove
Dodaje kako se i dalje brinu o hiljadama svjedoka, od kojih su mnogi žrtve zločina koji su se dogodili, te da je njihova zaštita, odnosno zaštita njihovog identiteta kako se protiv njih ne bi poduzimale odmazde, među ključnim funkcijama Mehanizma, kao i da im se pruža psihološka podrška.
“Tamo gdje je zabrinutost velika, odmah poduzimamo korektivne mjere u smislu rješavanja specifične situacije svjedoka. Nismo napustili svjedoke u ovoj zemlji. Nastavljamo pružati zaštitne usluge koje nam je Vijeće sigurnosti naložilo u statutu Mehanizma”, istakao je Tambadou.
Iako je Terenski ured u Sarajevu zatvoren, Mehanizam je dostupan svjedocima, te pokušavaju osigurati komunikaciju sa svjedocima kao što je bila dok je Ured bio operativan.
“Bila bi izdaja povjerenja ako bismo se okrenuli i napustili ih, dok oni imaju istinske brige za svoju sigurnost i bezbjednost, i strahove od onoga što budućnost nosi. Ponekad smo samo jedan telefonski poziv daleko od svjedoka i žrtava. Vjerujem da svjedoci izuzetno cijene naš doprinos njihovoj dobrobiti”, mišljenja je Tambadou.
U Pritvorskoj jedinici Mehanizma se nalaze Ratko Mladić, nekadašnji komandant Generalštaba Vojske Republike Srpske (VRS) koji je za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine osuđen na kaznu doživotnog zatvora, te Jovica Stanišić, bivši rukovodilac Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije osuđen na 15 godina zatvora za udruženi zločinački poduhvat u šest općina u BiH i jednu lokaciju u Hrvatskoj.
Tambadou priznaje kako imaju problema da pronađu države u kojima će njih dvojica nastaviti da služe zatvorske kazne, te je pozvao evropske države da u tome pomognu Mehanizmu, kako su radile i ranije.
“Mislim da i one moraju podijeliti ovaj teret odgovornosti. Evropske države su odigrale ogromnu ulogu u uspostavljanju tribunala za ostvarivanje pravde. A potraga za pravdom ne završava se samo oslobađanjem ili osudom. Proširuje se na izvršenje kazni. Ujedinjene nacije nemaju zatvor u kojem mogu izvršavati kazne ovih osuđenih osoba”, kaže Tambadou i dodaje kako se u otprilike deset evropskih država nalaze osuđenici iz tribunala gdje služe kazne.
Pritvorenici u Haagu se nisu žalili na medicinsku njegu, kaže Tambadou, nego su se povremeno žalili članovi njihovih porodica, ali su te pritužbe neutemeljene i nisu potkrijepljene dokazima.
“Pritvorenici su izrazili zahvalnost i pohvalili usluge medicinske jedinice i osoblja pritvorske jedinice koji su pokazali dosljedan profesionalizam i posvećenost održavanju najviših standarda. I mi nastavljamo nastojati da pružimo najbolju medicinsku njegu koju imamo u Nizozemskoj”, kaže Tambadou.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. Foto: ICTY
Govoreći o zahtjevima za prijevremeno puštanje na slobodu, Tambadou je pojasnio da se predsjednik Mehanizma bavi tim pitanjima uz podršku sekretarijata, kada osuđeni, nakon što odsluže dvije trećine kazne, podnose taj zahtjev.
“Predsjednica je ta koja odlučuje o pitanju prijevremenog puštanja na slobodu na osnovu ukupnih okolnosti i informacija koje su joj dostupne. Ona donosi tu odluku u povjerljivom procesu, jer postoje određene informacije, koje nisu dostupne javnosti, koje joj pomažu u odluci da li je prijevremeno puštanje na slobodu prikladno u bilo kojem pojedinačnom slučaju ili ne”, kaže Tambadou, navodeći kako sekretarijat vrši samo podršku u tom procesu.
Tambadou dodaje kako sekretarijat upravlja ogromnom arhivom koja je u vlasništvu Mehanizma, koja je nastala iza decenija sudskih postupaka.
“Ona je važna za naslijeđe MKSJ-a i također sadrži historijske činjenice o događajima koji su se ovdje dogodili. Arhiva se ne odnosi samo na suđenja i presude, ona sadrži historiju ljudi ovog regiona, događaje, uzroke, posljedice. I ovo je važna materijalna baština, za koju vjerujem da svijet treba imati pristup, jer toliko toga možemo naučiti iz lekcija koje smo stekli kroz suđenja na MKSJ-u i Mehanizmu. i to su neke od aktivnosti koje nastavljamo provoditi u sekretarijatu Mehanizma”, kaže Tambadou.