Marko Grebenar nije upoznao sestru Augustinu, koja je imala devet godina, i 12-godišnjeg brata Velimira koji su bili među stradalima 10. juna 1993. Iako je rođen godinu dana nakon završetka ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, Grebenar kaže kako je saznao da je toga dana, u momentu dok su se djeca igrala pod košem u naselju Podgradina u Vitezu, pala granata ispaljena s položaja Armije BiH.
“Bio je to miran, sunčan dan, dogovoren sporazum o primirju rata, i upravo zato je taj zločin još teži – bio je ciljano usmjeren protiv nedužne djece. Djece bez oružja, bez znanja o mržnji, željna samo svoje slobode i igre s vršnjacima, ne sluteći zlo neprijatelja za kojeg nisu znali”, kaže on.
Njegovo djetinjstvo je uvijek bilo povezano sa ovim događajem, kaže Grebenar te opisuje kako je odrastao uz njihove slike, priče i uspomene na njih.
“Svaki dan za moje roditelje je težak, vršnjaci ubijene djece danas imaju svoje obitelji i djecu, a roditelji ove djece imaju samo spomenik na kojem ih oplakuju bez svoje djece, bez unučadi, bez da će ih ikada više zagrliti”, kaže Grebenar i dodaje kako je za njega svaki juni težak, bez obzira na godinu, dok bol ne jenjava.
Za Grebenara svaki zločinac treba biti osuđen, a posebno onaj koji je načinio zlo civilima i djeci. Kaže da odgovoran za ovaj zločin treba biti osuđen i odgovarati za svoje zlodjelo.
“Lako se može utvrditi otkud je poslana granata, ispitati tko je taj dan bio na svom položaju i tko je ispalio granatu na nedužnu djecu… Nažalost, neki od roditelja su već napustili ovozemaljski život, pridružili su se svojoj djeci na drugom svijetu, ne znajući od čije ruke su njihovoj djeci životi ugašeni”, pojašnjava on.
Groblje na kojem je sahranjeno osam žrtava. Foto: Detektor
Pored Augustine i Velimira Grebenara, među žrtvama su i 12-godišnjak Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, kao i 15-godišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, te desetogodišnji Boris Antičević.
Predsjednik udruženja “Osmica” i brat ubijenih Milana i Sanje, Ivan Garić je u razgovoru za Detektor rekao da su kod njega, 32 godine poslije ovog zločina, prisutni pomiješani osjećaji, ali da se osjeća i sretno zbog podrške koja je prisutna na terenu zbog nedavno pokrenutih inicijativa.
“Svi smo načeti, svi pomalo i frustrirani, kada 32 godine govorimo da niko nije odgovarao za ovaj zločin, tako da kažem puno je pomiješanih osjećaja, ali eto valjda je i to život”, govori Garić te pojašnjava kako je ovo udruženje pokrenulo inicijativu za promjenu naziva ulice u kojoj se nalazi spomenik žrtvama iz “Marina Držića” u ulicu “Osam viteških anđela”.
On nadalje pojašnjava kako je pokrenuta i inicijativa za prikupljanje sredstava za otkup devastirane kuće u blizini spomenika, a u kojoj je planirana izgradnja spomen i multimedijalne sobe.
“Ono što me veseli jeste da je sve više obilazaka i ljudi sa svih strana i različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti tako da nikome nije problem doći na to mjesto i razgovarati o svemu tome što se desilo”, kaže on.
Program obilježavanja godišnjice planiran je od 18 sati.
