Bosna i Hercegovina dio je evropskog prostora koji se suočava s porastom hibridnih prijetnji, što uključuje subverziju i sabotaže kritične infrastrukture povezane s ruskim djelovanjem. Nedavni događaji – poput razotkrivanja mreže ruskih instruktora za obuku provokatora u Moldaviji i sabotažnih operacija usmjerenih na infrastrukturu NATO zemalja – ukazuju na rastuću prijetnju.
Bosna i Hercegovina nije izolirana – na njenoj teritoriji u novembru 2024. uhapšen je ruski državljanin osumnjičen da je obučavao Moldavce za izazivanje nereda, a početkom 2025. BiH je izručila Poljskoj ruskog agenta povezanog sa sabotažama protiv evropskih zemalja. Ovi incidenti potvrđuju sofisticiranost stranog uplitanja i ranjivost strateških resursa BiH.
Ključni sigurnosni izazovi BiH su međusobno povezani i zahtijevaju hitnu pažnju. Među najizraženijim slabostima su duboke etničke podjele koje otežavaju jedinstven odgovor na prijetnje, odsustvo koherentne državne strategije zaštite infrastrukture, značajni cyber propusti te prisutna institucionalna korupcija koja podriva provođenje sigurnosnih mjera. Ove slabosti, pogoršane kompleksnom administrativnom strukturom zemlje i nedovoljnim izdvajanjima za sektor sigurnosti, čine BiH podložnom hibridnim operacijama.
Ruska agresija na Ukrajinu 2022. godine dovela je do intenziviranja ruskih hibridnih operacija širom Evrope. Umjesto otvorenog sukoba sa NATO-om, Moskva prikriveni metodama pokušava destabilizirati evropske države s ciljem podrivanja demokratskih procesa, poticanja unutrašnjih sukoba i sabotaže kritične infrastrukture. Primjer za to je Moldavija, gdje su ruski akteri tajno obučavali preko stotinu ljudi iz Moldavije i Balkana za izazivanje nereda nakon izbora. Kao dio te operacije, identificirani su kampovi za obuku u Srbiji i BiH povezani s Wagner grupom, gdje su instruktori pokazivali polaznicima kako praviti eksplozive i upravljati dronovima. Hapšenje jednog od tih ruskih instruktora na teritoriji BiH, Aleksandra Bezrukavyjua u Bosanskoj Krupi, direktno je potvrdilo uključenost BiH u širu sliku ruskih destabilizacijskih nastojanja.
Istovremeno, sabotaže kritične infrastrukture postale su učestale u EU zemljama. Zapadni zvaničnici upozoravaju da je od početka 2023. zabilježen nagli porast incidenata poput provala, požara i napada na energetska postrojenja, željezničke mreže i druge ključne objekte. Tokom 2023. paketi-bombe eksplodirali su u logističkim centrima u Britaniji, Njemačkoj i Poljskoj. Radi se o događajima za koje se sumnja da su bili proba za ruski plan napada na teretne avione ka SAD-u. U Njemačkoj je otkrivena kampanja vandalskih napada na automobile koju su organizirali ruski operativci s ciljem uticaja na izbore. Počinioci su bili mladići iz Srbije, BiH i Njemačke, regrutirani i plaćani putem aplikacija za poruke. Sve ove aktivnosti dio su ruskog arsenala hibridnog rata kojim Kremlj nastoji posijati nepovjerenje u institucije, izazvati ekonomske poremećaje i skrenuti pažnju Zapada s podrške Ukrajini.
Za Bosnu i Hercegovinu, ova šira strategija destabilizacije itekako je relevantna. Rusija već dugo nastoji zadržati uticaj na Balkanu kako bi spriječila integraciju regiona u EU i NATO. BiH je posebno ranjiva zbog složene unutrašnje strukture. Republika Srpska, kao entitet s jakim proruskim stavovima, može poslužiti kao poligon za ruske operacije.
Moskva bi, koristeći svoje veze u RS-u, mogla BiH pretvoriti u sljedeću metu subverzije sa čitavom lepezom akcija, od poticanja političkih kriza do tajnih sabotaža usmjerenih na državne institucije ili infrastrukturu.
Ekstremni scenarij bio bi rusko ohrabrivanje secesionističkih poteza RS-a koje ovih dana poduzima entitetsko rukovodstvo uz insceniran incident – npr. napad lažno predstavljen kao teroristički čin na kritični infrastrukturni objekat u RS-u – kako bi se stvorio izgovor za eskalaciju i postavljanje policijskih snaga na entitetsku granicu i proglašenje nezavisnosti. Posljedice odsustva strategije zaštite kritične infrastrukture u BiH u takvom slučaju bile bi katastrofalne. Nadležni organi bili bi zatečeni, reagiranje sporo ili nepostojeće, što bi dovelo do dugotrajnog prekida vitalnih usluga, panike među stanovništvom i ozbiljne političke nestabilnosti.
Rusija se u hibridnom ratu oslanja i na digitalne platforme kako bi proširila doseg za vrbovanje pomagača. Aplikacije poput Telegrama i sličnih postale su novi regrutni centri za sabotaže. Istrage su pokazale da anonimni ruski posrednici na Telegram kanalima oglašavaju potrebu za “evropskim patriotima” spremnim izvesti sabotaže u zamjenu za izdašne nagrade. U jednom takvom slučaju novinari su otkrili oglas u kojem se nudi do 10.000 dolara u kriptovaluti za zadatke poput špijuniranja vojnih baza, paljenja vozila ili čak likvidacije mete. Na prve pozive javljaju se često mladići s kriminalnom prošlošću ili finansijskim problemima, motivirani brzom zaradom. Ovakav model regrutacije znači da Rusija može mobilizirati mreže saboterа ad hoc, smanjujući tragove koji bi ukazali na direktnu umiješanost Moskve.
Bosna i Hercegovina, uključujući i nivo Federacije BiH i kantone, nema sveobuhvatan plan ni zakon za zaštitu ključnih sistema, što povećava njenu ranjivost. Za razliku od mnogih evropskih zemalja koje su nakon 2022. unaprijedile mehanizme zaštite, BiH još uvijek nije definirala šta se smatra kritičnom infrastrukturom i kako je štititi.
Zakon o kritičnoj infrastrukturi povučen je s dnevnog reda Vijeća ministara 24. septembra 2024., pa takav propis ne postoji na državnom nivou. Zbog toga dijelovi BiH ne mogu biti efikasno zaštićeni. Integrirani pristup na nivou države je neophodan kako bi se pokrile međuentitetske i međusektorske slabosti. Ova praznina u sistemu sigurnosti čini BiH “slabom karikom” koju protivnik može iskoristiti za potkopavanje šireg regiona i evroatlantske sigurnosti.
Kritična infrastruktura podrazumijeva sektore i objekte od ključnog značaja za funkcioniranje države i društva, energetsku mrežu, vodosnabdijevanje, transportne koridore, informacijske i komunikacijske sisteme, finansijski sistem, te ključne javne institucije i objekte sigurnosti. Zaštita ovih resursa u BiH je kompleksna zbog više nivoa vlasti i fragmentiranih nadležnosti.
Trenutno je institucionalna odgovornost za zaštitu kritične infrastrukture podijeljena između više institucija.
Uprkos svijesti o opasnosti, BiH se suočava s nizom unutrašnjih izazova koji otežavaju uspostavljanje efikasne odbrane od ruskih hibridnih prijetnji. Komplicirana ustavna struktura znači da nema jedinstvene politike u oblasti sigurnosti. Vlasti entiteta Republika Srpska često blokiraju ili usporavaju državne inicijative koje percipiraju kao prijetnju entitetskoj autonomiji ili suprotstavljanje Rusiji. Politički lideri RS-a, poput entitetskog predsjednika Milorada Dodika i predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića, otvoreno njeguju veze s Moskvom i nerijetko negiraju ili umanjuju rusku prijetnju, nazivajući je zapadnom propagandom.
Zbog toga BiH nema jedinstvenu strategiju. Dok politički akteri sa sjedištem u Sarajevu prepoznaju potrebu jačanja zaštite kritične infrastrukture i sigurnosti u cjelini, Banja Luka to osporava. Rezultat je paraliza po pitanju ključnih odluka, kao što je usvajanje državnog zakona o kritičnoj infrastrukturi ili nove strategije sigurnosti, što ostaje zarobljeno u političkim nesuglasicama. Unutrašnja nejedinstvenost upravo je ono što hibridni napadač poput Rusije može iskoristiti. Bilo podržavanjem jedne strane, Republike Srpske, da prkosi drugoj, Federaciji, bilo izazivanjem incidenata koje državni vrh neće moći jednoglasno adresirati. Teoretski, vlasti RS-a bi nakon incidenta protiv kritične infrastrukture mogle odbiti pomoć državnih institucija ili NATO partnera, što bi dovelo do haotične situacije. Čak bi i stvarna sabotaža od strane treće strane mogla biti iskorištena za politička prepucavanja unutar BiH umjesto za koordiniranu reakciju. Time bi se multiplicirale posljedice štetnog događaja.
Institucionalne slabosti i nedostatak strateškog okvira predstavlja još jedan značajan izazov za razvoj otpornosti Bosne i Hercegovine na potencijalno ugrožavanje kritične infrastrukture.
Sigurnosne institucije BiH su fragmentirane po entitetskim linijama i često kadrovski vođene političkom podobnošću, što potkopava profesionalizam. OSA već godinama trpi unutrašnje pritiske. Ako OSA ne funkcionira optimalno, rano otkrivanje ruskih prikrivenih operacija može zakazati. SIPA i policijske agencije imaju ograničene kapacitete za proaktivno praćenje sofisticiranih hibridnih prijetnji. Njihove istrage uglavnom reagiraju post festum. Problem su i zastarjeli odnosno neodgovarajući zakoni. Krivični zakoni BiH i entiteta inkriminiraju terorizam, špijunažu i diverziju, ali postupci dokazivanja mogu biti spori i kompleksni. Ne postoji eksplicitna kategorija “hibridnog djelovanja” ili “stranog malignog uticaja” u zakonu koja bi olakšala sankcioniranje domaćih lica koja za račun strane sile učestvuju u subverziji.
Najveća slabost BiH je nedostatak jedinstvenog, proaktivnog fronta pred prijetnjom koja je multidimenzionalna. Sve dok domaći politički akteri ne postignu konsenzus da je ruska ili neka druga hibridna prijetnja realna i ozbiljna, i dok se ne izgrade institucije i planovi sposobni djelovati brzo i usklađeno, BiH će ostati ranjiva. Ta ranjivost ne znači nužno da je napad neminovan, ali znači da bi njegove posljedice bile znatno teže. Prevazilaženje ovih izazova je ključno da bi preporuke imale puni efekat.
Ovo su su preporuke koje BiH može iskoristiti:
- Usvojiti državnu strategiju. To podrazumijeva pokretanje inicijative u Vijeću ministara BiH za izradu državne strategije za zaštitu kritične infrastrukture, koja će identificirati vitalne sektore, procijeniti rizike, uključujući hibridne prijetnje, i odrediti mjere zaštite. Strategija treba jasno definirati uloge svih nivoa vlasti u prevenciji i reakciji na sabotaže.
- Paralelno, ubrzati donošenje zakona o kritičnoj infrastrukturi BiH koji će stvoriti obavezu za operatere i institucije da primjenjuju sigurnosne standarde, razmjenjuju informacije o incidentima i izrađuju vlastite planove zaštite. Taj zakon bi nadogradio postojeće propise o sigurnosti i civilnoj zaštiti, popunjavajući praznine.
- Uspostaviti međuresorni centar za odbranu od hibridnih prijetnji pri Ministarstvu sigurnosti BiH, koji bi uključivao predstavnike OSA-e, SIPA-e, Ministarstva odbrane, entitetskih MUP-ova, te po potrebi eksperte iz sektora telekomunikacija, energetike, transporta i dr. Ovaj centar bi pratio indikatore mogućih hibridnih napada, objedinjavao informacije iz različitih izvora i koordinirao brzi odgovor. Služio bi i kao kontakt-tačka za saradnju s NATO/EU centrima za hibridne prijetnje.
- Ojačati kapacitete obavještajnih i sigurnosnih agencija. Uložiti u kadrovsko i tehničko jačanje OSA-e i policijskih agencija da mogu pratiti nove oblike prijetnji. To uključuje specijalizirane obuke analitičara za prepoznavanje hibridnih obrazaca; zapošljavanje IT stručnjaka za praćenje dark web komunikacija i šifriranih aplikacija (poput Telegrama) koje koriste saboterske mreže; nabavku opreme za tehničko osmatranje (dronovi, senzori, kamere) i forenziku napada. Rano prepoznavanje je ključno.
- Unaprijediti saradnju s EU i NATO u obavještajnom domenu i obukama. BiH bi trebala proaktivno tražiti status posmatrača ili pridruženog člana u relevantnim evropskim inicijativama za borbu protiv hibridnih prijetnji, poput Evropskog centra za suzbijanje hibridnih prijetnji (Hybrid CoE) u Helsinkiju. Kroz takve forume, bh. stručnjaci mogu učiti iz tuđih iskustava i brže razmjenjivati informacije.
- Obuka kadra je prioritet te je potrebno organizirati seminare i simulacijske vježbe scenarija sabotaže s NATO timovima. EU i NATO već imaju razvijene trening module za zaštitu energetskih mreža, transporta i dr., BiH treba iskoristiti te alate.
- Pojačati pravne mehanizme za brzu reakciju. Izmijeniti krivično zakonodavstvo radi boljeg adresiranja sivih zona hibridnog ratovanja. Uvesti odredbe koje kažnjavaju učešće državljana BiH u sabotažnim ili obavještajnim aktivnostima za stranu silu, analogno postojećim kaznama za odlazak na strana ratišta. Također, olakšati proceduru protjerivanja stranih državljana koji predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti – primjer ruskog agenta deportiranog iz BiH u Poljsku pokazuje da BiH može djelovati brzo, te tu praksu treba ozakoniti za buduće slučajeve.
- Podizanje svijesti i uključivanje privatnog sektora. Državne institucije trebaju pokrenuti program javne edukacije o važnosti zaštite kritične infrastrukture. To uključuje informativne kampanje, bez nepotrebnog širenja straha, koje građanima objašnjavaju da prijava sumnjivih aktivnosti u blizini elektroenergetskih postrojenja, mostova i slično može spriječiti katastrofu.
Vrijeme je ključni faktor. BiH više nema luksuz da odgađa pripreme. Svaki mjesec bez strategije, zakona i obuke povećava prostor za one koji bi iskoristili rupe u sistemu. Nasuprot tome, pravovremena akcija prije nego se desi ozbiljan incident može osujetiti planove onih koji vrebaju.
Cijeli dokument možete pročitati na ovom linku.
