Nova vlast u Siriji koja se suočava s mogućim prekidom američke podrške u upravljanju zatvorima za bivše članove takozvane Islamske države i mogući mirovni sporazum za Ukrajinu mogli bi imati neočekivane posljedice za Bosnu i Hercegovinu. Desetine građana BiH i dalje aktivno ratuje u Ukrajini, dok se u zatvorima u Siriji također nalaze bivši borci ISIL-a. Njihov mogući istovremeni povratak bio bi sigurnosni izazov za domaći policijski, ali i pravosudni sistem koji ih je do sada tretirao drugačije.
Sud drugačije postupa prema povratnicima s ova dva ratišta, navodi u svojoj analizi za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Nejra Veljan.
“Dok su povratnici iz Sirije i Iraka sistematski procesuirani i osuđivani uz niže standarde dokazivanja, pojedinci koji su sudjelovali u sukobu u Ukrajini uglavnom su izbjegli pravne posljedice”, navodi Veljan, istraživačica pri Atlantskoj inicijativi i stručnjakinja za ekstremizam.
Ona u policy paperu za BIRN BiH objašnjava da su povratnici iz Sirije često osuđivani na osnovu digitalnih dokaza, dok za pojedince koji su se pridružili snagama koje podržava Rusija nisu bili dovoljni ni dokazi o njihovom učešću – javno dostupni na društvenim mrežama ili intervjuima za medije.
Nejra Veljan. Foto: Detektor
Više od 30 osoba je zbog pridruživanja stranim vojnim formacijama u Siriji i Iraku procesuirano pred sudovima u Bosni i Hercegovini, ali u posljednjih deset godina samo je jedna osoba, povratnik s ukrajinskog ratišta, procesuirana i oslobođena po istom državnom zakonu, uprkos podacima domaćih obavještajnih i policijskih agencija i javno dostupnih podataka o najmanje 20 boraca u Ukrajini.
Tretman prema svima mora biti isti i razlike se ne smiju praviti, kategoričan je Nedžad Korajlić, profesor sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
“Plaćenici u ovoj zemlji ili u onoj, plaćenici ovog ili onog porijekla. Isto su opasni. Ne smijemo imati različite aršine, mora postojati jedinstven stav. Je li ovako ili onako, ali nikako imati različite stavove. Prema tome, treba da se postupa po istom obrascu – ista kaznena politika prema bilo kome“, kaže Korajlić.
On tvrdi da bi bh. institucije trebale biti spremne za mogući novi val povratka državljana BiH sa stranih ratišta.
“U svakom slučaju, institucije bi morale da poduzmu maksimalnu pažnju i da se posvete tim ljudima“, kaže Korajlić.
Veljan također kaže da bi potencijalni simultani povratak većeg broja pojedinaca iz Sirije i Ukrajine predstavljao ozbiljan test za postojeće kapacitete.
“Posebno kada je riječ o povratnicima iz Ukrajine, gdje još uvijek postoje izazovi u vezi s identifikacijom, prikupljanjem dokaza i izostankom formaliziranih reintegracijskih mehanizama“, kaže Veljan.
Ilustracija Izvor: ISIL promotivni video
Prema podacima Detektora iz 2020. godine, zbog boravka na sirijskom ratištu, pokušaja odlaska i vrbovanja, Državni sud je u 16 predmeta pravosnažno osudio 25 osoba na ukupno 47 godina i dva mjeseca zatvora, a pojedinačne kazne koje su im izrečene kreću se u rasponu od jedne do sedam godina.
Više od 20 osoba osuđeno je na više od 50 godina zatvora zbog odlaska na sirijsko ratište, iako je BiH kritikovana zbog niskih kazni, posebno u predmetima gdje su optuženi napravili sporazume s tužiocima i dobijali kazne između godinu i dvije zatvora.
Nasuprot tome, samo je jedna osoba procesuirana zbog odlaska na ukrajinsko ratište. Gavrilo Stević je nakon suđenja oslobođen odgovornosti jer, prema ocjeni Suda BiH, Državno tužilaštvo nije ponudilo dovoljno dokaza koji bi ga povezivali s oružanim operacijama, iako je tokom suđenja pokazana fotografija u uniformi i s oružjem. Sud je ocijenio da ovi dokazi ne mogu potvrditi njegovu direktnu vezu s vojnim jedinicama.
“Ovo je bilo u oštroj suprotnosti sa slučajevima povezanih s ISIL-om, gdje su se sudovi oslanjali na objave na društvenim mrežama, šifrirane poruke i interakcije“, stoji u policy dokumentu.
Među preporukama Veljan u policy paperu, koje bi vratile ravnotežu i učinile da povratnike iz Sirije i Ukrajine pravni i sigurnosni sistem tretira jednako, nalaze se i poboljašnje važećih zakona, bolja razmjena informacija s vlastima Ukrajine i omogućavanje policiji da sprečava reintegraciju povratnika u ekstremističke grupe.
Te grupe se glorifikuju u određenim online prostorima, posebno unutar krajnje desničarski grupa na društvenim mrežama. Tamo je sve vidljivije prikazivanje bh. boraca u Ukrajini kao “heroja“ ili “branitelja pravoslavlja“. Ovakva glorifikacija, iako se često oslanja na patriotske poruke, može nehotice doprinijeti širenju ekstremističkih ideja, posebno ako izostane institucionalni odgovor koji bi jasno komunicirao pravne okvire i sigurnosne principe, objašnjava Veljan.
Na aplikaciji Telegram nalazi se više desetaka uticajnih grupa koje, uz dezinformacije, šire i pozitivnu sliku o odlasku na ukrajinsko ratište. U analizi Detektora je otkriveno da među najuticajnijim grupama sadržaj prati više od 500.000 korisnika iz BiH, Srbije i Crne Gore.
“Takvi narativi mogu potaknuti nova angažovanja na stranim ratištima, što dodatno komplikuje napore u prevenciji radikalizacije i nasilnog ekstremizma. Policy brief stoga naglašava potrebu za strateškim komuniciranjem, kao i većim angažmanom relevantnih aktera u sprečavanju da se ovakve poruke ukorijene u javnom prostoru bez odgovarajućeg konteksta“, kaže Veljan.
Protiv pojedinaca koji podstiču ili omogućavaju umiješanost u sukob u Ukrajini nije pokretano procesuiranje, ističe se u policy dokumentu.
Obavještajni i istraživački izvještaji iz otvorenih izvora pokazuju da su krajnje desničarske mreže u Bosni i Hercegovini ohrabrivale i olakšavale regrutaciju dobrovoljaca za separatističke snage koje podržava Rusija, ali ove aktivnosti nisu procesuirane.
“Nedostatak krivičnih predmeta protiv pojedinaca koji su finansirali ili omogućavali regrutaciju za grupe koje se ne odnose na ISIL, sugeriše da je određenim ideološkim vezama data veća pravna fleksibilnost“, kaže Veljan.
Gavrilo Stević (lijevo). Foto: Arhiv
Političari iz Republike Srpske, kao što je Sanja Vulić, otvoreno podržavaju i glorifikuju dobrovoljce koji su otišli u Ukrajinu da ratuju na ruskoj strani.
Takva podrška uvećana je kroz sadržaj koji se dijeli na Telegram grupama. Uz političke poruke, tu se često prezentuju situacije s prve linije, muškarci obučene u uniformama te nasilne fotografije i videi na kojima se prikazuje uništavanje vozila, opreme i likvidiranje vojnika. Takvi sadržaji morali bi se uzeti u obzir prilikom povratka dobrovoljaca.
Iskustva iz pojedinih evropskih zemalja pokazala su da povratnici iz zona sukoba, ukoliko nisu uključeni u odgovarajuće institucionalne procese nadzora, rehabilitacije i reintegracije, mogu predstavljati sigurnosni izazov – kroz moguću povezanost s mrežama radikalizacije, regrutacije ili organizovanog kriminala, objašnjava Veljan.
U odsustvu pravosudnog nadzora, pojedinci koji su učestvovali u oružanim sukobima mogu formirati mreže koje kasnije mogu postati centri radikalizacije, regrutacije, ili čak ilegalne trgovine oružjem. Primjeri iz evropskih zemalja pokazuju da su određene grupe veterana sa stranih ratišta kasnije bile povezane s organiziovanim kriminalom ili ekstremističkim grupama.
“Iako je u slučaju povratnika iz Sirije BiH napravila značajne korake u tom pravcu, koji su prepoznati na Zapadu i predstavljaju primjere pozitivne prakse, postoji uvijek prostora za napredovanja“, dodaje Veljan.
Ona ističe još jedan problem. Sve veći broj bosanskohercegovačkih boraca u Ukrajini stekao je rusko državljanstvo, a time bi mnoge osobe mogle postati pravno izuzete od krivičnog gonjenja u BiH jer zakon nije precizan o osobama koje služe u “regularnim oružanim snagama” strane države.
Nedosljednosti mogu stvoriti utisak da budući strani borci imaju način da izbjegnu krivično gonjenje. Sticanje ruskog državljanstva nekih boraca rođenih u BiH prije odlaska na ratište u Ukrajini, pružilo je potencijalnim povratnicima sa stranog ratišta pravni štit od krivičnog gonjenja, jer mogu tvrditi da su se borili za svoju državu, a ne za stranu paravojnu snagu.
Dario Ristić, o kojem je Detektor ranije pisao, ove godine se na društvenoj mreži VKontakte pohvalio da je postao državljanin Ruske Federacije. Njegov put – od Modriče preko Rusije do istoka –Ukrajine ispraćen je preko Telegram grupa koje glorifikuju invaziju na tu zemlju.
“Ova pravna praznina predstavlja ozbiljan izazov za tužiteljstvo, jer omogućava borcima da izbjegnu krivičnu odgovornost putem naturalizacije“, stoji u dokumentu.
Za razliku od slučajeva ISIL-a u kojima su agencije za borbu protiv terorizma pružale opsežnu obavještajnu podršku, odsustvo sigurnosne saradnje s Ukrajinom ili Rusijom značajno ometa napore da se prate bh. državljani uključeni u proruske paravojne jedinice.
Ukrajina trenutno razvija inovativne mehanizme za prikupljanje i obradu dokaza o ratnim zločinima, koji uključuju napredne digitalne alate, platforme za izvještavanje građana, saradnju s tehnološkim kompanijama poput Palantira i Microsofta, te široku mrežu nevladinih organizacija i međunarodnih stručnjaka, kaže Veljan.
Ti mehanizmi, koji omogućavaju strukturiranu obradu ogromne količine podataka – uključujući digitalne, audiovizuelne i OSINT izvore – predstavljaju značajan potencijal za unapređenje međunarodne pravosudne saradnje.
“Za Bosnu i Hercegovinu, uspostavljanje formalizovane saradnje s ovako tehnički osnaženim sistemom ukrajinskog tužilaštva moglo bi imati višestruku vrijednost. Ne samo da bi se time otvorila mogućnost za efikasnije prikupljanje i verifikaciju informacija o eventualnim aktivnostima bh. državljana u tom sukobu, već bi se time dodatno osnažila sposobnost institucija BiH za sigurnosnu procjenu, procese reintegracije i eventualno procesuiranje povratnika“, kaže Veljan.
Cijeli policy paper možete pročitati na ovom linku.
