Sat vremena od Kišnjeva prema Transnistriji, proruskoj separatističkoj marionetskoj regiji unutar Republike Moldavije, nailazimo na vojne kontrolne punktove s ruskim obilježjima, zastavama i vojnicima. Sve naizgled podsjeća na granični prijelaz prema Ruskoj Federaciji, ali ti kontrolni punktovi su ulazak u Dubasari, gradić u ovoj regiji na rijeci Dnjestar gdje se nalazi jedna od najvećih hidrelektrana koja bi trebala snabdijevati cijelu Moldaviju.
No, tu se nalazi improvizovani granični prijelaz s istaknutim transnistrijskim i ruskim zastavama, a granični policajac s ruskim obilježjima prilazi nam i želi nas legitimisati. Moldavske kolege mu govore da na to nema pravo jer oni ne priznaju tu separatističku regiju u sastavu Moldavije i, nakon kraće rasprave, zbog sigurnosti se udaljavamo nekoliko metara, na dio koji je pod kontrolom Kišnjeva.
Moldavija od osamostaljenja od Sovjetskog Saveza, s početka 90-ih godina, ne kontroliše svoj energetski i plinski sektor, zbog čega su donedavno bili ovisni o ruskom plinu. Taj plin je Rusija besplatno davala Transnistriji, koji su taj energent koristili za proizvodnju električne energije, a koji je Moldavija bila primorana kupovati zbog jeftine cijene.
Od januara 2025. godine toj regiji Rusija je ukinula dotok plina i stanovništvo ostavila bez grijanja, nakon čega se Moldavija prebacila na druge plinske tokove.
“Trenutno su naši radijatori topli, uprkos činjenici da je postojao period kada nije bilo plina. Ali sada je sve uredu. Trenutno se zagrijava“, govori za Detektor Alexandra Beshleaga, stanovnica Molovata Nove, gradića na riječnom poluotoku koji je podijeljen na promoldavski i proruski dio.
Ona živi u dijelu Transnitrije koju kontroliše Kišnjev. Vlasnica je historijskog muzeja i škole u tom gradiću, a tek nekoliko metara od njene kuće nalazi se ruski kontrolni punkt. Zbog stroge kontrole rada stranih novinara, iza kontrolnih punktova smo uspjeli snimati, ali ne i pričati sa građanima.
Beshleaga kaže da se zbog blizine ruskih snaga osjeća neugodno, naročito u posljednje tri godine, otkada traje rat u Ukrajini i kada se pojačala ruska propaganda usmjerena prema Moldaviji.
Posljednje u nizu višegodišnjih pritisaka desilo se početkom 2025. godine, kada Ruska Federacija obustavlja isporuku plina Transnistriji i ostavlja čitavu jednu regiju bez grijanja i električne energije. Iako je stav stanovnika naspram Rusije podijeljen, kompletno stanovništvo donedavno je imalo hladne radijatore.
“Tokom svih ovih 30 godina stanovnici Transnistrije navikli su živjeti kao u Sovjetskom Savezu jer im je Rusija pružala jeftin plin i jeftinu struju, a općenito, već 30 godina cijela njihova takozvana zemlja ostala je u Sovjetskom Savezu, sva infrastruktura. Želim reći da postoji mnogo propagande, ali doista, Moldavija se suočava s ovom krizom“, kaže nam dok pokazuje radijatore koji slabo griju prostorije njenog muzeja.
Alexandra Beshleaga, stanovnica Molovata Nove i vlasnica muzeja. Foto: Detektor
Danas ima manje posjetilaca nego inače, zbog neugodnosti na koje bi naišli prolazeći pored ruskih vojnika.
Donedavno je Moldavija u potpunosti zavisila energetski od Tiraspola zato što je Transnistrija besplatno dobijala plin od Rusije i zatim su taj plin pretvarali u električnu energiju. Moldavci su donedavno kupovali tu struju po dosta jeftinijoj cijeni, ali su se nakon početka ruske invazije na Ukrajinu u potpunosti prebacili na evropske plinske puteve i sada električnu energiju u potpunosti dobijaju iz država Evropske unije, najprije Bugarske i Rumunije.
“Bilo je nekoliko dana kada je bilo hladno, ali uspjeli smo to riješiti. Sada, zahvaljujući Moldaviji i Evropskoj uniji, nam je toplo. To je dobro. Nadajmo se da će svi ti problemi postepeno nestati u budućnosti“, kaže Beshleaga.
Putujući nazad prema glavnom moldavskom gradu Kišnjevu i prolazeći kroz dijelove Transnistrije koji su pod kontrolom proruskih snaga, primijete se žute plinske cijevi koje su spojene na skoro svaku kuću. No, one zasad tu stoje samo kao estetski dodatak koji daje privid da su ti domovi zaista topli i ugrijani, pošto se većina stanovništva prebacila na alternativne metode zagrijavanja.
U Kišnjevu Victor Parlicov, međunarodni stručnjak za energiju i bivši ministar energije Moldavije koji je tu dužnost obnašao od 2022. do 2023. godine, kada se Moldavija u potpunosti odvojila od ruskog snabdijevanja, kaže da ruski uticaj seže još od vremena Sovjetskog Saveza jer je sva ključna energetska infrastruktura bila izgrađena u dijelu koji danas teritorijalno pripada Transnistriji, i da su Rusi imali dugoročni plan kontrola i ucjena.
“Sva ta ovisnost o kritičnoj energetskoj infrastrukturi u Transnistriji korištena je više puta za ucjenjivanje vlasti u Kišinjevu, uključujući i da su najmanje dvije vlade pale zbog energetskih ucjena. Jednom su isključili plin zimi, a jednom su ljeti isključili struju. A to je dovelo čak do političkih promjena u Kišnjevu. Sada se ta ovisnost počela mijenjati, a glavni dio Moldavije, koji je pod kontrolom ustavnih vlasti, postepeno je razvio svoje mogućnosti i svoju otpornost“, kaže Parlicov.
Dodaje da su prvi konkretni potezi bili 2007. i 2008. godine, kada se Moldavija priključila na transbalkanske cjevovode na desnoj obali, što je u osnovi lišilo vlasti u Tiraspolu, glavnom gradu Transnistrije, da isključe plin za Moldaviju, jer bi na taj način isključiti cijeli tranzit prema balkanskoj regiji. Sljedeći korak bila je izgradnja plinovoda izravno između Rumunjske i Moldavije što je, prema riječima stručnjaka, trebalo davno da se uradi, kako bi se izbjegao ruski uticaj.
Najveća ruska gasna kompanija “Gazprom“ je većinski dioničar moldavske nacionalne kompanije “Moldovagas“, zbog čega među Moldavcima postoji mišljenje da su zbog kupovine električne energije iz Transnistrije sami sebi finansirali separatističku državu. Sada Rusija tvrdi da su Moldavci dužni čak 11 milijardi američkih dolara za ruski plin, odnosno 40 hiljada dolara po glavi stanovnika.
Granični prijelaz između Republike Moldavije i Transnistrije. Foto: Detektor
“Stoga mislim da su htjeli politički destabilizirati Moldaviju jer 2025. imamo parlamentarne izbore. Ruska Federacija zna da u međuvremenu gradimo dodatne linije, uključujući međuveze s Rumunijom, dodatne međusobne veze s Rumunijom, a to bi značilo da će se tokom sljedećih godina njihovi instrumenti za destabilizaciju Moldavije i korištenje energije, kao izvora ucjene u Kišinjevu, još više smanjiti“, objašnjava Parlicov.
Isto mišljenje dijeli i Alexandru Slusari, nekadašnji dopredsjedavajući Parlamenta Moldavije i član Upravnog odbora “Energokoma“, najveće moldavske kompanije za snabdijevanje gasom i električnom energijom, koja je 2021. godine za vrijeme njegove službe uspjela stopostotno postati moldavska kompanija, bez ikakvog ruskog udjela ili uticaja.
“Stoga bi svaka zemlja koja prima jeftiniji ruski plin uvijek trebala razmišljati o tome što će se dogoditi zauzvrat? Rusija nikada ne daje ništa besplatno, a bilo kakve ekonomske privilegije uvijek kombinuje s nekakvim političkim imperijalističkim ciljevima“, kaže Slusari.
Eugen Muravschi je stručnjak za energiju koji za nevladinu organizaciju “WatchDog“ prati rusku propagandu i uticaj na gasno snabdijevanje Moldavije, te razotkriva ucjene ruskih vlasti u vezi sa cijenama i kontrolom gasa i električne energije. Kaže da je aktuelna kriza pokušaj Ruske Federacije da izazove nemir i nezadovoljstvo. To se dešava pred izbore u septembru kako bi aktuelnu proevropsku vladu proglasili nesposobnom, a proruske stranke propagandnim, i manipulacijom pokušali dovesti kao većinu u Parlamentu.
“Budući da Rusija to jednostavno ne želi, nije ih briga za Pridnjestrovlje , za ljude koji tamo žive. Oni samo žele iskoristiti ovu regiju kao politički instrument protiv Moldavije. Nije ih briga, a bilo koga u Moskvi nije briga ako se ljudi u Transnistriji smrzavaju. Žele upotrijebiti Transnistriju protiv Moldavije, tako da je to njihova cijela politika“, navodi Muravschi.
“Tiraspoltransgas“ je najveći dobavljač ruskog gasa koji je snabdijevao cijelu Moldaviju, no od 1. januara 2025. godine isporuka ruskog plina je potpuno zatvorena, osim male količine za bolnice i škole. Stručnjaci smatraju da je Moldavija od osamostaljenja pristala na ucjene i stvorila naviku kupovine jeftine ruske struje i gasa. Na taj način nisu ulagali samo u međusobne veze i infrastrukturu s Rumunijom, od koje danas dobijaju energiju, već i u ruske energente, i tako finansirali više od 30 posto transnistrijskog budžeta.
“Tako bi i Tiraspol i ruska kompanija zaradili novac od moldavskih potrošača. Uvijek bi cijenu zadržali, samo malo nižu od tržišnog prosjeka. Dakle, morao bi kupovati od njih jer je to bila najjeftinija struja. Problem s ovim je očito što smo financirali separatistički režim. Nismo uložili dovoljno novca u obnovljive izvore energije“, objašnjava Muravschi.
Zbog toga danas stanovnici Moldavije, ali i Transnistrije, po duplo većoj cijeni plaćaju plin i električnu energiju od evropskih država, ali kažu da će ostati istrajni u tome i da ih ruska propaganda neće pokolebati.
“Postoji kategorija ljudi koji bi radije ostali pod propagandom i s Rusijom. Naravno, postoje takvi ljudi. Ali postoje i patrioti koji razumiju da ćemo, ako ne prekinemo odnose na tako težak način, i dalje ovisiti o Rusiji. Nikada nećemo biti neovisni, ali nikada nećemo biti slobodna zemlja“, kaže Beshleaga.