Centar za socijalni rad Kalesija je na svojoj zvaničnoj Facebook stranici objavio fotografije tužbe, sa djelimično anonimiziranim ličnim podacima Ramize Vilić, navodeći da je svojom objavom sa više od 1.600 dijeljenja i medijskim izvještavanjem o njenom slučaju bez uključivanja Centra “bačena javna ljaga na instituciju”.
“Javnim iznošenjem neistinitih činjenica protiv Javne ustanove Centar za socijalni rad Kalesija tužena je dovela Centar i sve uposlenike Centra u jako nezavidnu i, da kažemo, rizičnu poziciju”, navedeno je u tužbi.
Advokat specijaliziran za postupke klevete Ahmed Efendić za Detektor kaže da javne ustanove nemaju zakonsko uporište da podnesu tužbu za klevetu i da će takav zahtjev, po njegovom mišljenju, biti odbačen na sudu.
“Javni organi se smatraju takvim da je njihov rad podložan bilo kakvoj kritici i raspravi u javnom prostoru, te uopšte nemaju mogućnost da se aktivno legitimišu u sudskom postupku za naknadu štete zbog klevete, izvinjenje, objavu presude ili bilo kakav zahtjev koji se može postaviti u sličnim tužbama”, pojašnjava Efendić.
Zakonom o zaštiti od klevete jasno je utvrđeno da se javnim organima ne dozvoljava podnošenje zahtjeva za naknadu štete, odnosno tužbe za klevetu. Centar za socijalni rad je javna ustanova.
Ramiza Vilić je na svom Facebook profilu nakon dvostrukog ubistva u Kalesiji objavila ispovijest o nasilju koje je preživjela, opisujući reakcije institucija kojim se obraćala, kako bi ukazala na propuste koje institucije čine svakodnevno zbog nesenzibiliziranog pristupa žrtvama.
Nakon objave tužbe na stranici, Vilić je reagovala na svom Facebook profilu navodeći da će odgovoriti na tužbu kada je bude dobila i da će tražiti poligraf zbog tvrdnje da je iznijela neistine u vezi sa svojim slučajem, navodeći da je “Centar za socijalni rad tužio žrtvu nasilja umjesto da joj je pomogao”.
“I da, tražila sam striktno da se upiše nasilje kao razlog, ne, nisu htjeli, nego je bilo ‘nema potrebe za tim, vi ste već okončali ovo i sad dalje da se uvlačite, ne treba’”, napisala je ona na svom Facebook profilu kao odgovor na tvrdnju Centra da nije prijavila nasilje kao razlog za razvod braka.
Danijela Huremović, voditeljica sigurne kuće i predstavnica Udruženja građana “Vive žene” Tuzla, kaže da ovakvi potezi javnih ustanova i institucija od kojih se očekuje zaštita žrtve, oduzima i ono malo povjerenja koje se pokušalo vratiti među žrtve nasilja.
“Institucionalno nasilje prema korisnicama i žrtvama je prisutno, mi često svjedočimo i nastojimo uticati i nekako popravljati stvari, ali ovakva situacija mogla bi dodatno ugroziti da se žrtve nikada ne obrate onima od kojih očekuju pomoć i da je sve što se radilo kako bi se vratilo povjerenje u institucije, ovim dodatno narušeno”, kaže Huremović.
Žrtve nasilja su posebno osjetljiva kategorija koju se svakodnevno nastoji ohrabriti da prijave ali i javno govore o nasilju, kako bi se ono smanjilo.
Iz Centra za socijalni rad na poziv novinara Detektora nisu komentarisali tužbu za klevetu, navodeći da će novinare nazvati direktor Centra. Objavu su nakon poziva uklonili sa stranice.
Kalesija. Foto: Detektor
Centar za socijalni rad Kalesija je u objavi na Facebooku anonimizirao samo dijelove ličnih podataka Ramize Vilić i njenog maloljetnog djeteta, ali je objavio detalje iz rješenja i zapisnika o posredovanju, odnosno informacije o postupku korisnika njihovih usluga.
Advokat Efendić objašnjava da je takva praksa javne ustanove nedopustiva prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka, bez obzira na anonimiziranje ličnih podataka.
“Može se problematizovati takva praksa jer to moraju biti interne stvari i moraju se rješavati interno unutar organa, a ne da se organ javno eksponira i objavljuje o predmetima koje vodi”, objašnjava Efendić.
Kaže da mu nije poznata dosadašnja slična praksa gdje su javne ustanove tužile za klevetu fizička lica, odnosno svoje korisnike, što opravdava vjerovanjem da su takve tužbe odbijene na sudu.
“Moguće da je bilo ekscesa da su neke institucije podnosile tužbu, ali shodno ovim zakonskim normama, sud bi, po mom dubokom uvjerenju, takvu tužbu morao odmah odbaciti, jer ne postoji zakonski osnov za vođenje postupka”, kaže on.
U tužbi koja je bila objavljena na stranici skoro cijeli dan, navode se imena žrtava dvostrukog ubistva u Kalesiji, bez obzira na činjenicu što su tu i maloljetne osobe, čiji se podaci ne bi trebali javno objavljivati.
Huremović podsjeća da je Zakonom o zaštiti ličnih podataka definisana zaštita objave takvog sadržaja a koja bi mogla narušiti sigurnost i integritet bilo kojeg lica, posebno napominjući da se radi o značajno osjetljivoj kategoriji žrtve nasilja.
“Čak je preporučljivo da se ne objavljuju podaci koji bi mogli po bilo kojoj osnovi ukazati da se radi o nekoj osobi, a posebno ako se objavljuju lični podaci”, objašnjava ona.
Ilustracija. Foto: UNICEF BiH
UNICEF Bosne i Hercegovine je u saopštenju za javnost u povodu Međunarodnog dana žena naveo da je u toku prošle godine svakog mjeseca ubijena jedna žena zbog rodno zasnovanog nasilja, te da su SOS linije za prijavu nasilja primile više od 17.000 poziva u posljednje tri godine, što pokazuje koliko je problem duboko ukorijenjen i koliko žena traži pomoć u tišini.
“Dok se ovaj problem često prepoznaje u statistikama, iza svake brojke stoji život, porodica, i zajednica koja trpi posljedice. Preživjele nastavljaju dalje s ožiljcima koje društvo rijetko vidi, dok su one koje nisu preživjele postale dio sumorne statistike koja se ne mijenja”, navode iz UNICEF-a BiH.
Iz UNICEF-a objašnjavaju da se zakonodavni i pravni okvir suočava s ozbiljnim izazovima u zaštiti žrtava zbog podijeljene nadležnosti između entiteta i Brčko distrikta, što dovodi do neujednačene primjene zakona i zaštitnih mjera.
Huremović kaže da se kultura šutnje godinama njeguje, a da ovakav odgovor institucija koje trebaju pružiti zaštitu žrtvama dodatno pogoršava stanje.
“Trebamo imati na umu da su žrtve zaista osjetljive i da se kroz medije i različite uticaje pokušaju ohrabriti da javno govore, da govore o svojim problemima, jer nikad ih nećemo moći riješiti šutnjom”, kaže Huremović.
Ohrabrila je poteze svih žrtava koje javno govore zbog važnosti ukazivanja na ovaj problem društva, kao i potez Ramize Vilić, naglašavajući da je potrebno da Centar razmisli da li je njihova reakcija bila odgovarajuća na sve javno napisano od strane žrtve i koju poruku to može poslati.
