Centar ženskih prava Zenica je godinama upućivao inicijative za donošenje zakona koji bi kroz veće mjere zaštite, ali i mjere procjene rizika, spašavao žene od nasilja i eskalacije. Direktorica Centra Meliha Sendić za Detektor kaže da se na ovaj zakon dugo čekalo i da jednoglasna podrška u tom smislu nije nešto čime se mogu i trebaju hvaliti.
“Mislim da će ovo u velikoj mjeri pomoći da se prevenira eskalacija nasilja, zato što je sad u Zakonu predviđeno dosta izmjena koje su više fokusirane na preventivni rad i multisektoralnu saradnju institucija, koja je svih godina nedostajala“, kazala je Sendić.
Ona je objasnila da se u praksi dešavalo da institucije pojedinačno rade u najboljoj namjeri sve što mogu, ali da je zbog nedostatka saradnje dolazilo, ne samo do eskalacije nasilja, nego i loše kaznene politike, zbog čega su tražile pooštravanje kazni.
Zakonom je predviđeno i uvođenje elektronske narukvice nasilniku sa izrečenim mjerama zabrane prilaska, kako bi policija mogla pratiti da li ih poštuje i na vrijeme pomoći žrtvi ukoliko pokuša prekršiti mjeru.
U slučaju da se nasilnik približi žrtvi, ona će dobiti upozorenje da se sakrije, a najbliža policija alarm da krene prema njoj i spriječi njegovo približavanje, dok će počinilac biti kažnjen za kršenje mjera.
Iako je Zakon dobar i značajno doprinosi zaštiti žena i djece od nasilja u porodici, Sendić izražava sumnju i strah u njegovu primjenu, naročito u pogledu procjene rizika.
“Danas sam imala priliku da govorim na ovu temu na seminaru za policijske službenike koje sam informisala o ovom zakonu, vjerujte da većina nije znala da je to danas tačka dnevnog reda, nego nisu ni znali šta stoji u Zakonu, posebno dio koji se odnosi na procjenu rizika“, kazala je Sendić.
Ona objašnjava da će za primjenu Zakona trebati vremena i edukacije, kako bi se u skladu sa kapacitetima policijskih službenika moglo pomoći žrtvama.
Ovim zakonom se definiraju i hitne mjere zaštite poput udaljavanja iz stana i kuće, zabrana približavanja žrtvi i djeci, zabrana komunikacije. Svrha im je otklanjanje neposredne opasnosti za žrtve nasilja i njihovu djecu, kao i sprečavanje ponavljanja nasilja.
Osim toga, Zakonom su sigurne kuće prepoznate kao sudionici sistema u zbrinjavanju i pomaganju žrtvama, pa se sada, osim nevladinih organizacija, sigurne kuće mogu osnovati i kao javne ustanove, odnosno finansirati iz budžeta, što bi moglo ojačati njihovu finansijsku stabilnost i dugoročnost.
Jedna od najvažnijih izmjena je i da nasilnici koji budu osuđeni na kaznu zatvora do godinu dana, zbog bilo kojeg oblika nasilja u online ili javnom prostoru, neće moći otkupiti kaznu zatvora, kao što je slučaj u drugim krivičnim djelima, a što je stručna javnost kritikovala.
Adekvatnu primjenu ovog zakona trebale bi pratiti i izmjene Krivičnog zakona, na čije se stavljanje na dnevni red i glasanje čeka već sedmicama, a koji bi uveo kažnjavanje nasilja i u online prostoru, o čemu je Detektor pisao.
