Presudom Suda BiH Miloš Lukić oslobođen je za radnje opisane optužnicom, dok je Milorad Dodik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz izricanje mjere zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina od dana pravosnažnosti presude.
U usmenom obrazloženju presude, Sud je ukratko naveo razloge za ovakvu odluku, a više detalja će biti poznato nakon što se izvrši uvid u pismeni otpravak presude Suda BiH.
U odnosu na Miloša Lukića, Sud je našao da nema elemenata krivičnog djela za koje se optužnicom teretio, jer u njegovom slučaju Tužilaštvo nije dokazalo svojstvo optuženog u smislu da je na dan potpisivanja obrasca S632 9. jula 2023. godine imao svojstvo v.d. direktora Javne ustanove “Službeni glasnik Republike Srpske”.
U odnosu na njega, Sud je naveo da su njegove radnje tvorile, eventualno, biće nekog drugog krivičnog djela, ali da Sud nije mogao izmijeniti pravnu kvalifikaciju koja mu je stavljena na teret, jer bi u tom slučaju povrijedio objektivni identitet optužnice i prekoračio optužbu.
Sud u usmenom izlaganju nije istakao o kojem djelu bi se eventualno radilo, a to nije bio ni dužan, pa je takvo postupanje potpuno opravdano. U odnosu na ovaj oslobađajući dio presude koji se odnosi na Miloša Lukića, za očekivati je da će Tužilaštvo BiH uložiti žalbu, a da će odgovor na tu žalbu dati Odbrana Miloša Lukića.
Iz obrazloženja od strane Suda proizilazi da 9. jula 2023. godine Miloš Lukić nije imao svojstvo vršioca dužnosti jer je tek 14. jula upisana promjena lica – direktora u registar. Dakle, na dan 9. juli je druga osoba imala svojstvo v.d. , a ne Miloš Lukić.
Sud je u obrazloženju naveo da je tačno da se Miloš Lukić ponašao kao v.d., međutim, formalno pravno u registru nije bio izvršen njegov upis. Ukoliko je ovo tačno, onda se ovo može posmatrati kao propust Tužilaštva, imajući u vidu da se radi o prostoj činjenici koja vrlo jednostavno može biti utvrđena.
Ovo je ključni element krivičnog djela za koji se Lukić teretio i ovakve činjenice se moraju još prije podizanja optužnice tačno utvrditi. S druge strane, tek nakon ulaganja žalbe Tužilaštva na ovaj dio, možemo vidjeti šta je zapravo obrazloženje i argumentacija Tužilaštva po ovom pitanju.
Miloš Lukić ispred Suda BiH. Foto: Detektor
U odnosu na Milorada Dodika, Sud se osvrnuo na većinu tvrdnji Odbrane prilikom usmenog izlaganja prvostepene presude, pa je tako prioritetni fokus stavio na obrazloženje u odnosu na legitimitet visokog predstavnika u BiH. U vezi s tim, Sud se pozvao na više odluka Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, koje je i citirao, a u kojima su već utvrđeni legitimitet i ovlasti visokog predstavnika.
Tako se pozvao i na odluke Evropskog suda i to “Berić i dr. protiv BiH” i “Sejdić i Finci protiv BiH”. Osim toga, Sud se pozvao i na Anex 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, te Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije.
Nadalje, Sud je detaljno obrazložio i zaključke u odnosu na argumente Odbrane da zakoni stupaju na snagu protekom osam dana od dana objavljivanja u službenim novinama, na način da navodi Odbrane jesu tačni, ali se ta pravila odnose na zakone koji se donose od strane Parlamentarne skupštine BiH.
Sud je obrazložio da u odnosu na visokog predstavnika i njegovu obavezu pridržavanja roka od osam dana postoji samo preporuka, ali ona nije obavezujuća za zakone koje on donosi. U zakonu koji je donio visoki predstavnik – Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, navedeno je da stupa na snagu odmah, što je optuženi trebao i poštovati.
U vezi s argumentacijom Odbrane da je Milorad Dodik morao potpisati ukaz jer mu je to bila obaveza u skladu sa članom 80. stav 4. Ustava RS-a, Sud BiH je istakao da upravo iz te odredbe, na koju se Odbrana pozivala, proizilazi suprotno. Prema stavu Suda, optuženi je u skladu s tom odredbom bio u obavezi da u Narodnoj skupštini RS-a traži ponovno odlučivanje o tim zakonima koji su doneseni, a ne da postupa onako kako je postupao, u smislu navoda iz optužnice.
Sud je naglasio da je posebno pravno pitanje postupanje Narodne skupštine RS-a suprotno članu 3. stav 3. tačka b) Ustava BiH, međutim, u vezi s tim Sud nije dao više razloga, što je i opravdano imajući u vidu da to nije predmet optužnice protiv Milorada Dodika.
Kada je u pitanju bio prijedlog Tužilaštva BiH za utvrđivanje pravnih posljedica osude, u smislu člana 113. i 114. Krivičnog zakona BiH, Sud nije prihvatio takav prijedlog Tužilaštva, s obzirom na to da se pravne posljedice ne utvrđuju, već nastupaju po sili zakona po pravosnažnosti presude. Sud je obrazložio da nije postojao zakonski osnov za raspravljanje o ovom pitanju.
Kada su u pitanju otežavajuće i olakšavajuće okolnosti, Sud ih prilikom izricanja presude nije obrazlagao, ali je vrlo kratko istakao da se visina kazne koja je izrečena Miloradu Dodiku i mjera osiguranja koja je određena baziraju na načinu izvršenja djela, odnosno postojanju opasnosti da bi eventualno optuženi Dodik iskoristio funkciju koju obavlja da dalje vrši krivična djela, koja javno i najavljuje.
Važno je istaći da je kazna zatvora koja je Miloradu Dodiku izrečena bliža zakonskom minimumu, a mjera zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske bliža zakonskom maksimumu.
Milorad Dodik ispred Suda BiH. Foto: Detektor
Izrečena kazna i mjera zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS-a neće još biti efektivna sve do trenutka dok se ne donese pravosnažna sudska odluka, odnosno kada Apelaciono vijeće Suda BiH ne donose odluku po žalbama. Dakle, u ovom trenutku odluka koja je donesena nije pravosnažna i Odbrana Milorada Dodika ima rok od 15 dana za ulaganje žalbe na presudu, a isti taj rok ima i Tužilaštvo koje će se vrlo vjerovatno žaliti na visinu sankcija koje su izrečene Miloradu Dodiku, odnosno na oslobađajući dio presude u odnosu na Miloša Lukića.
Što se tiče eventualnih razloga za žalbu koje Odbrana može imati, teško je procijeniti na osnovu samo usmenog obrazloženja presude, međutim, ono što se može predvidjeti jeste da će se Odbrana Milorada Dodika baviti činjeničnim stanjem tako što će tvrditi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno u prvostepenoj presudi.
Argumentaciju će vrlo vjerovatno bazirati na svim onim činjenicama koje je ukazivala tokom prvostepenog postupka. S druge strane, imajući u vidu da je činjenično i pravno prvostepena presuda u odnosu na Milorada Dodika identična sadržaju optužnice, odnosno da je Sud utvrdio da je tačno i van razumne sumnje utvrđeno ono što je Tužilaštvo BiH tvrdilo u optužnici, za očekivati je da će žalba Tužilaštva u odnosu na Milorada Dodika biti podnesena isključivo zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji. Tužilaštvo će vrlo vjerovatno ukazati na to da je u konkretnom slučaju izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine niska, imajući u vidu zakonski maksimum od pet godina. Nije isključeno da će se Tužilaštvo žaliti i na dužinu trajanja mjere zabrane obavljanja dužnosti predsjednika RS-a, imajući u vidu da je maksimalno moglo biti određeno da traje deset, a njemu je određeno šest godina.
Ovdje je značajno napomenuti da se, u skladu sa članom 203a Krivičnog zakona BiH, mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti mora izreći – to nije nešto što je ostavljeno na odluku Sudu, nego ukoliko je optuženi osuđen za krivično djelo za koje je Milorad Dodik osuđen , mjera bezbjednosti se mora izreći.
Nadalje, nakon ulaganja žalbi, potrebno je određeno vrijeme u kojem će Apelaciono vijeće Suda BiH donijeti odluku, ali će prije toga pozvati stranke u postupku da prisustvuju sjednici i usmeno iznesu svoje žalbe. Iako prisustvo navedenim sjednicama nije obavezno, u najvećem broju slučajeva Tužilaštvo BiH i odbrana iznose žalbe, odnosno, odgovore na žalbe, usmeno na sjednici.
Nakon toga će biti donesena drugostepena presuda koja se u pisanoj formi dostavlja strankama, bez posebnog ročišta na kojem se javno objavljuje.
Drugostepena presuda je pravosnažna i proizvodi pravno dejstvo. Ukoliko Odbrana Milorada Dodika ne bude zadovoljna drugostepenom presudom, imat će mogućnost da se od otpravka drugostepene presude u roku od 60 dana obrati Ustavnom sudu BiH, ali u toj situaciji ta apelacija Ustavnom sudu BiH ne odlaže izvršenje presude.
Kada su u pitanju odluke Apelacionog odjeljenja Suda BiH, teško ih je procijeniti u ovom trenutku. Ukoliko Odbrana ili Tužilaštvo budu isticali neke bitne povrede odredaba krivičnog postupka, to će biti prioritetni fokus Apelacionog vijeća.
Bitne povrede zakona mogu da u konačnici utiču na eventualno ukidanje presude. Iz usmenog izlaganja prvostepene presude ne postoji nijedna povreda koja bi bila očigledna, a svakako da će se konkretnija analiza moći napraviti kod dođe pismeni otpravak presude.
Prema onome kako proizilazi iz usmenog obrazloženja presude, čini se da se Sud BiH osvrnuo na svaki ključni argument Odbrane, uz detaljnu analizu dokaza i zaključaka u vezi s tim.
Na kraju valja napomenuti da će kazna zatvora do jedne godine, u skladu s odredbama Krivičnog zakona BiH, a na zahtjev osuđenog, biti zamijenjena novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana, ali i ovo isključivo po pravosnažnosti presude.