Mirsada Ibrulj je bila među osobama koje su prije 31 godinu izgubile život na pijaci Markale.
“Zabranio sam joj da ide na pijacu”, tim riječima je njen suprug Mersed Ibrulj započeo priču o sjećanju na 5. februar 1994. godine.
Prije nego što se uputio na posao, ispričao je Ibrulj, supruga se spremala da ide na pijacu, ubjeđivala ga kako će se zadržati samo sat vremena i govorila mu da ne brine. Nekoliko sati kasnije čuo je da se na Markalama dogodio masakr. Sjeća se kako je pogledao na sat i pomislio kako se supruga sigurno vratila kući jer je najavila da se neće zadržavati.
“Kad – nema je kući kad sam se vratio”, kazao je Ibrulj.
Potom je otrčao na Urgentni centar i pitao za ranjenike, kad su mu rekli da pogleda spisak poginulih. Prisjeća se kako je tad pomislio zašto bi je uopće tražio na tom spisku, kako je rekao, ubijeđen kako se to njemu ne može desiti.
“Ali ipak odem, pogledam, kad – njeno ime”, kazao je.
Sutradan je obišao sve koji su poginuli na Markalama i, kako je rekao, taj mu je prizor još uvijek u glavi. No ipak, kazao je, bol umanjuje činjenica što je, za razliku od drugih sugrađana, svoju suprugu pronašao čitavu.
Sjećanje na 5. februar podijelila je i Mirsada Šačiragić, koja svake godine na ovaj datum dolazi odati počast svome ocu i drugim građanima Sarajeva čija je budućnost prekinuta. Njen otac, ispričala je, bio je umirovljenik i zatekao se na pijaci kad je pala granata.
“Bio je teško ranjen, u prvom momentu ga nismo uspijeli pronaći”, rekla je Šačiragić.
Kasnije su ga pronašli na klinici, ispričala je, te je nakon pokušaja oporavka i deset operacija preminuo. Sjećanje na tu sliku Mirsadi Šačiragić ne blijedi ni nakon tri decenije.
“Kako se osjećam? Svaka godina, kao da je jučer bilo”, kazala je.
Ova pijaca je tokom opsade Sarajeva, najduže opsade jednog grada u modernoj historiji, okupljala građane i bila mjesto gdje se tokom rata u Bosni i Hercegovini trgovalo različitim proizvodima do kojih su građani mogli doći u tom periodu. Haški tribunal je na doživotni zatvor osudio nekadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Stanislava Galića, između ostalog i zbog ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje njih oko 140 na pijaci Markale. Tribunal je zaključio da je minobacačka granata ispaljena s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba VRS-a, osuđeni su na doživotni zatvor, između ostalog i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, dok je bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomir Milošević osuđen na 29 godina zatvora.
