Protest ispred Vrhovnog suda FBiH. Foto: BIRN BiH
Protestom “Druga smrt Alme Kadić: Sistem ponovno iznevjerio žrtve nasilja“, prema riječima organizatorica iz Fondacije CURE i partnerskih organizacija, cilj je ukazati na to da presuda Vrhovnog suda FBiH nije greška, već izdaja žrtve.
“Ovakva odluka šalje opasnu poruku da su bitnije procedure, a da sigurnost prava i pravda za žrtve nisu prioritetni,“ rekla je Denija Hidić iz Fondacije CURE.
Ovakva presuda stvara nepovjerenje žrtava prema institucijama čija je dužnost osigurati pravdu i sigurnost, ukazano je na protestu, uz napomenu da je ovo zastrašujuća poruka prema onima koje se bore suočiti s nasilnikom kroz pravosudni sistem. Nasuprot tome, navela je aktivistica Besima Borić, ubicama je signalizirano da mogu očekivati ublaživanje kazne, bez obzira na težinu zločina.
“Bojim se da naš sistem i svi unutar njega nisu shvatili koliko je ovo važna priča i koliko je nasilje prisutno“, rekla je Borić.
Kantonalni sud u Sarajevu u presudi Hodžiću izrekao je jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 35 godina, kako su naveli iz Vrhovnog suda Federacije BiH, koja nije propisana Krivičnim zakonom, te protiv koje Kantonalno tužilaštvo nije uložilo žalbu. Naveli su da je zakonom propisano da kazna zatvora ne može biti kraća od 30 dana niti duža od 20 godina, dok je kazna dugotrajnog zakona propisana u trajanju od 21 do 45 godina.
“Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, (sud je) izrekao jedinstvenu maksimalnu kaznu zatvora propisanu Krivičnim zakonom u trajanju od 20 godina“, navedeno je u saopćenju Vrhovnog suda FBiH.
Pravni stručnjak Neven Akšamija tvrdi da, iako je Kantonalni sud propustio napisati riječ dugotrajnog, to ne mijenja činjenicu da dvostruko osuđuje okrivljenika na kaznu od 35 godina – što je dugotrajni zatvor. Akšamija smatra da je ovim postupkom Vrhovni sud Federacije samo tražio način da smanji kaznu koju smatra prevelikom.
“Imam utisak da se viši sudovi hvataju za opskurne tehnikalije procesa kako bi opravdali neku svoju namjeru“, rekao je Akšamija.
U Republici Srpskoj su u periodu od 2022. do 2023. godine bila 264 krivična predmeta nasilja prema ženama i djeci, od kojih su 164 okončana sudskom odlukom, dok uslovna osuda kao alternativna mjera i dalje ostaje najčešća sankcija, podaci su Fondacije “Udružene žene“ Banja Luka.
Veliki broj predmeta, navela je Gorica Ivić, izvršna direktorica ove fondacije, i dalje završava sporazumom o priznanju krivice ili po osnovu prihvatanja kaznenog naloga, bez suđenja, pri čemu se izriču blaže kazne počiniocima nasilja.
“Žene imaju utisak nekažnjivosti za djela nasilja u porodici“, rekla je Ivić.
Da nije znatno drugačija situacija u Federaciji BiH potvrđuju analize Centra ženskih prava iz Zenice, koji navodi da je od 2022. do 2023. godine zabilježeno 165 predmeta nasilja u porodici. U tim predmetima donesene su četiri oslobađajuće i 151 osuđujuća presuda presuda, dok je jedan postupak obustavljen. U više od 74 posto slučajeva počinitelj je uslovno osuđen, podaci su analitičkih izvještaja Centra ženskih prava iz Zenice.
