Najvažnije od svega, savjetovalište obećava da ne osuđuje bilo kakav od izbora žena. Tu su da budu podrška i da pruže sigurno utočište ženama, dok obećavaju da će im pružiti informacije za i protiv abortusa.

Ali u stvarnosti, organizacija “Glas za život”, koja vodi savjetovalište, svoje uspjehe mjeri po broju “spašene djece”, dok u sadržajima na svojim stranicama i društvenim mrežama nameće osjećaj krivice ženama koje se odluče za abortus.

To je obrazac davanja uloga ženama u društvu koji koordinatorica Ženske mreže Bosne i Hercegovine Selma Hadžihalilović vidi kod organizacija koje zagovaraju smanjenje mogućnosti za abortus.

“To su pokreti koji nastoje ograničiti ženska prava i uvesti kontrolu nad ženskim tijelom”, kaže ona.

“Glas za život” i njihovo savjetovalište su, nakon upita novinara Detektora, mijenjali sadržaje o naučnim činjenicama na svojim stranicama. Osim toga, obrisali su tragove koji ih povezuju s jednom od najvećih prolife organizacija na svijetu, koju u SAD-u dvoje tužilaca tereti da su u svojim savjetovalištima davali podatke koji navode na pogrešne zaključke. Prolife organizacije za sebe tvrde da se zalažu za zaštitu ploda, odnosno života, dok se u isto vrijeme protive mogućnosti izbora za žene i nastoje im smanjiti mogućnost za ovaj medicinski postupak.

“Glas za život” jedna je od najmanje deset sličnih organizacija ili inicijativa koje u Bosni i Hercegovini utiču na stavove žena o abortusu, zakonom garantovanom pravu, pokazuju podaci koje je prikupio Detektor uz pomoć sudskih registara i uvida u finansije za publikaciju Sarajevskog otvorenog centra. Neke od njih dobijaju podršku iz lokalnih budžeta, dok se neke ugledaju i povezuju s dobro finansiranim međunarodnim organizacijama čiji je krajnji cilj ženama otežati pristup medicinskim uslugama za abortus.

Većina organizacija ne djeluje tako otvoreno za taj cilj. “Glas za život” na svojoj internet stranici objašnjava da je njihova vizija osnaživanje žena i porodica kroz savjetovanje o neplaniranoj trudnoći, ali sadržaj na društvenim mrežama ove organizacije ukazuje na negativne posljedice abortusa i osjećaj žaljenja i stida zbog takvog postupka.

“Ukoliko ste zbunjeni, ne znate šta da radite, trebate razgovor ili emotivnu podršku, tu smo za Vas. Ne morate kroz ovo prolaziti sami. Mi razumijemo, ne osuđujemo, i tu smo da pomognemo riješiti svaku nedoumicu pred kojom se nađete”, navodi ova organizacija na svojoj stranici i poziva žene da se informišu prije nego što donesu odluku o svojoj budućnosti.

Kada piše o trudnoći i šta se dešava u kojoj sedmici, ova organizacija pazi da istakne da srce bebe počinje kucati već u šestoj sedmici. To je čest argument zagovornika potpune zabrane abortusa. On doprinosi tezi da je abortus ubistvo živog bića. Umjesto izraza “embrion” ili “fetus”, ova i druge organizacije koriste riječi “beba” i “dijete”.

“Glas za život” ne donosi iskustva žena kojima je abortus bio pozitivno iskustvo. Umjesto toga, niz je iskustava i ispovijesti o kajanju.

“Njegov mali kostur nije bio sasvim formiran … mislim o ovome često … osjećam se sasvim prazno”, navodi se u jednoj od ispovijesti.

Nakon što je novinarka Detektora kontaktirala organizaciju sa zahtjevom za razgovor, informacije na stranici su izmijenjene ili uklonjene – od citata, poruka, ali i postotaka neželjenih posljedica abortusa, pa do poveznice s međunarodnom organizacijom koja ih finansira.

Tu je ranije navođeno ime “Heartbeat Internationala”, mreže prolife organizacija osnovane 1971. godine, koja je, prema analizi Raskrinkavanja, 2018. imala prihode od gotovo pet miliona američkih dolara.

Ova organizacija, koja se zalaže za ukidanje abortusa, danas ima više od 3.500 pridruženih članova širom svijeta, a na svojoj stranici se hvale informacijom da su spasili više od 300.000 života.

Njih i još 11 centara za kriznu trudnoću je glavna tužiteljica savezne države New York, Letitia James u maju 2024. tužila zbog promocije nedokazanog tretmana za poništavanje efekata “tablete za abortus”. Tužiteljica je navela da ih tuži zbog navođenja trudnica na krive zaključke da koriste potencijalno nesigurnu terapiju za poništavanje efekata “tablete za abortus”.

“Jedina naučna studija o ovome je morala biti prekinuta zbog sigurnosti pacijenata”, navela je James u saopćenju, u kojem dodaje da američka udruženja ginekologa upozoravaju da tretman nije naučno potkrijepljen i ne dostiže standarde kliničkih testiranja.

Centri i “Heartbeat” su oglašavali ovaj tretman, uprkos opasnostima, pa tužiteljica smatra da su tako uvjeravali trudnice da se podvrgnu tretmanu, čime su počinili prevaru, obmanjujuće poslovne prakse i lažno oglašavanje prema zakonima u New Yorku. Sud još uvijek nije odlučio o tužbi u vrijeme pisanja ovog teksta.

Direktor “Heartbeata” Jor-El Godsey, koji je posjećivao region da pruži podršku lokalnim organizacijama, nije odgovorio na zahtjev Detektora za razgovor.

Kakve su veze i posljedice za BiH

“Heartbeat International” svake godine održava nekoliko konferencija, kojima je prisustvovala i osnivačica “Glasa za život” iz Sarajeva, Anja Mirosavljev Bogdanić. Ona je za podcast portala “Heartbeata” 2023. godine objasnila da “Glas za život” radi na sličan način kao i američka organizacija. S jedne od konferencija predstavljeni su i hvaljeni uspjesi tretmana za poništavanje “tablete za abortus”, zbog kojeg su i tuženi.

“Stvarno se trudimo da imamo sličan pristup koji drugi centri imaju, posebno centri povezani s ‘Heartbeat Internationalom’ jer ste nam vi omogućili neke sjajne materijale, i to uvijek koristimo s klijentima. Treninzi kojima smo prisustvovali pomažu nam puno”, kazala je Mirosavljev Bogdanić u podcastu u kojem je govorila da je vjera također nešto što povezuje centre u BiH i SAD-u, gdje je posjetila jedan od njih.

“Centri u SAD-u su nešto čemu mi težimo. Svi programi i sve prilike koje ljudi ovdje u centrima mogu dobiti za žene i djecu jesu nešto čemu BiH stvarno teži”, rekla je.

U julu 2023. prisustvovala je i godišnjoj konferenciji balkanskih mreža “Za život” u Sloveniji, posvećenoj radu i edukaciji podružnica “Heartbeata” na prostoru Balkana.

U saopćenju nakon konferencije su naveli da je govorila o načinima na koji ova organizacija dolazi do informacija i žena koje se suočavaju s neželjenom trudnoćom, te da je abortus u BiH lako dostupan i besplatan, te se često koristi kao vid kontracepcije.

Mirosavljev Bogdanić je učestvovala i na godišnjoj konferenciji “Heartbeata” u maju 2023. godine u Birminghamu, najvećem gradu američke savezne države Alabama, koja se smatra većinski republikanskom, odnosno konzervativnom. Ovo je jedna od američkih saveznih država u kojima je abortus zakonski zabranjen.

U saopćenju sa ove konferencije navedeno je da se prisutnima obratila i Mirosavljev Bogdanić, s iskustvom u radu u BiH.

“Žene mnogo više reagiraju na online pristup. U proteklih nekoliko godina spasili smo mnogo beba, hvala Bogu”, kazala je ona na konferenciji.

U pisanom odgovoru organizacije stoji da se zalažu za mogućnost izbora koji se temlji na istinitim informacijama u vezi s početkom života.

“Većina naših klijentica su upravo žene koje su imale jedan ili više abortusa, tako da možemo reći da imamo jednak tretman prema ženama koje odluče da abortiraju i prema onima koje iznesu trudnoću do kraja”, naveli su iz ove organizacije.

U odvojenom odgovoru poslanom s e-maila Mirosavljev Bogdanić, koja je također predstavnica još jedne američke prolife organizacije “Save One”, ona nije pristala na dodatni razgovor za Detektor.

Usluge koje pružaju opisuju kao “konstruktivne razgovore s klijenticama lično ili online, usmjeravanje prema institucijama za rješavanje socijalnih pitanja ili psihološka savjetovanja”.

“Ohrabrujemo svaku ženu da donese vlastitu odluku jer će ona morati živjeti s posljedicama”, odgovorili su iz ove organizacije.

U jednom od razgovora, Mirosavljev Bogdanić se zahvaljuje “Heartbeat Internationalu” za novčanu pomoć. Prema podacima javno dostupnog registra finansija firmi i nevladinih organizacija u Federaciji, “Glas za život” je tokom 2023. godine imao oko 70.000 maraka prihoda. Ove organizacije najčešće se finansiraju iz donacija, ali najmanje tri su imale pomoć iz budžeta. Tako je u Širokom Brijegu finansirana organizacija koja bez okolišanja nameće osjećaj krivice ženama koje žele napraviti abortus.

Emotivni pritisak na žene, fetus i makaze

Organizacija “Mlado Sunce” je 2019. godine postavila desetine bilborda na kojima je ilustrovana maternica s bebom koja drži srce pupčanom vrpcom. Ispod su bile makaze.

Reakcije na kampanju ove katoličke organizacije bile su podijeljene na društvenim mrežama, gdje je dobila značajnu podršku, ali i kritike. Darko Bošnjak, predsjednik Udruženja, tokom jednog od gostovanja u medijima rekao je da žele podići svijest u lokalnoj zajednici da se zaštiti čovjek “od njegove najranije dobi”.

“Najslabiji u našem društvu su djeca, kako ona koja među nama plaču, smiju se i igraju, tako još i više djeca koja se nalaze u majčinoj utrobi. Mi želimo biti glas onih koji glasa nemaju”, kazao je.

Ova udruga, koja postoji od 2017. godine, u svom humanitarnom radu vodi se katoličkim vrijednostima. Među aktivnostima su i dobrotvorne akcije za “nerođeni život”.

Njihova stranica obiluje sadržajem o abortusu, potrebi za njegovom zabranom, te objašnjenjima kako katoličanstvo gleda na sam čin abortusa. Oni kritikuju sve veći broj abortusa na zahtjev žene u BiH i Hrvatskoj.

“Najčešći uzrok smrti u 2023. godini je namjerni pobačaj, ubio je 44,6 miliona ljudi”, navedeno je na početku jedne od objava, nakon čega dodaju da nisu protiv prava žena, ali da se bore za one koji “nemaju glasa, one koji ne mogu sami izraziti svoju patnju i koji se ne mogu obraniti – nerođene”.

Prema podacima iz javno dostupne baze Finansijsko-informatičke agencije Federacije (FIA), koja sadrži pregled finansijskih izvještaja udruženja i fondacija, ovo udruženje je u 2023. godini iz budžetskih sredstava dobilo podršku od 10.500 maraka. Podaci FIA-e ne navode odakle je donacija došla, dok Grad Široki Brijeg nije odgovorio na zahtjev da li su oni finansirali Udruženje.

Bošnjak, koji radi kao profesor u Srednjoj strukovnoj školi Široki Brijeg, bio je 2022. godine kandidat za Kantonalnu skupštinu u ime Hrvatske republikanske stranke (HRS), ali nije dobio mandat.

Organizacija je odbila govoriti za ovu priču.

Višedecenijski uticaj religije, repatrijarhalizacija i retradicionalizacija društva doveli su do toga da je za žene sramota govoriti o odlasku ginekologu, još više od toga o abortusu, kaže Željka Umičević iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka.

“To je još vidljivije u manjim sredinama poput Širokog Brijega, koji je pod jakim uticajem Katoličke crkve i njenih načela, jer tamo nema niti ženskih organizacija niti aktivistkinja koje bi mogle biti protuteža jednom ovakvom kontekstu, i koje bi drugim ženama bile podrška”, kaže Umičević i objašnjava da je abortus postao tabu tema.

Pronatalitetne politike po uzoru na Rusiju

Početak 2024. godine za bijeljinsku organizaciju “Roditelji za prava djece” obilježio je događaj namijenjen studentima u saradnji sa “Savezom za život” iz Srbije i uz podršku Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Na događaju je prikazan film “Pravo na izbor” ruske režiserke Elene Piskareve.

Iz ovoga udruženja su objasnili da film govori o hirurgu u srednjim godinama, Olegu Volkovu, koji je poslan u porodilište, gdje pokušava “promijeniti posljedice abortusa na društvo”. Sam naziv filma govori o pravu izbora, ali film se fokusira na demografsko propadanje društva kao posljedicu abortusa.

U svom saopćenju su upozorili kako, prema demografskim podacima, Republika Srpska nestaje.

“Bez odgovorne pronatalitetne politike, neće biti ni Republike Srpske u budućnosti”, naglasili su iz Udruženja, uz najavu da će svoj budući rad usmjeriti na pokretanje inicijative za zaštitu porodice u Republici Srpskoj.

Najavili su i pravljenje nacionalne strategije za očuvanje porodice.

“Pored desetine neophodnih tema za studente, potrebe za edukacijom seksualnog i reproduktivnog zdravlja, oni ovim zagovaraju sužavanje sloboda žene”, smatra Umičević.

Za nju je djelovanje pod okriljem zaštite prava djece “plodno tlo za pridobijanje javnosti”.

“Jedan od načina njihovog djelovanja jeste širenje dezinformacija ili poluistina, kako bi promovisali nazadne vrijednosti koje su usmjerene protiv žena, ženskih prava i prava marginalizovanih grupa. Ponavljanjem stavova koji su neutemeljeni i koji imaju za cilj da uplaše javnost i obezvrijede demokratske vrijednosti”, kaže Umičević.

Udruženje je nastalo nakon što je na Facebooku već postojala grupa s istim nazivom, u kojoj su se njeni članovi protivili zaštitnim mjerama za djecu tokom pandemije koronavirusa. Njihove objave društvene mreže nerijetko označe kao dezinformaciju ili teoriju zavjere.

Udruženje “Roditelji za prava djece” je jedno od 20 potpisnika otvorenog pisma protiv Nacrta zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Republici Srpskoj. Njima je zasmetalo uvođenje rodova u tekstove zakona. Nakon reakcije, zakon je povučen iz procedure.

Umičević smatra da uticaj ovakvih organizacija postaje sve veći jer ih vlasti koriste ili im daju legitimitet, kako bi ojačali svoje veze sa crkvom i putem njih širili nazadne ideje, te na taj način imale indirektan uticaj na javnost.

“Posljedice ovih akcija i odluka itekako negativno utiču na sigurnost i zaštitu marginalizovanih grupa, na generalnu klimu po pitanju prihvatanja drugog i drugačijeg, ali dovode u pitanje i ostvareni stepen demokratije i dostignuta, zakonima garantovana prava žena”, kaže ona.

Jedna od članica ovog udruženja, gostujući na televiziji, govorila je protiv zakona u Republici Srpskoj kojim bi se femicid kriminalizirao. Rekla je da je važnije govoriti o ubistvima djece nego ubistvima žena, iznoseći tvrdnju da je, u poređenju muškaraca i žena, veći broj ubijenih muškaraca.

Uskraćena ili nejednaka prava za žene u BiH

Uprkos jasnim zakonima koji garantuju pravo na abortus, žene u Bosni i Hercegovini nemaju jednake uslove da urade abortus na zahtjev. Dostupnost tretmana i cijene razlikuju se u kantonima i mogu koštati od 100 do 400 maraka. U nekim kantonima abortusi se nikako ne izvode.

“U Livanjskom kantonu to pitanje nije regulirano propisima te smatramo da pitanje abortusa treba biti riješeno na način da se abortus u potpunosti zabrani u Bosni i Hercegovini”, naveli su u svom zvaničnom odgovoru iz Ministarstva rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih Kantona 10.

Dostavili su informaciju da se u javnim ustanovama ovog kantona trenutno ne izvode pobačaji.

“Zdravstvene ustanove koje izvode abortuse zapravo gube svoj smisao da brinu o životu svakog ljudskog bića od začeća do prirodne smrti. Naime, život počinje začećem, to se uči u školi, na fakultetima i u pitanju je nesporna činjenica, bez obzira što netko želi pregovarati o vremenu početka života”, smatraju u ovom ministarstvu, gdje abortus ne vide kao medicinsko nego moralno pitanje.

Pravo na prekid trudnoće je neotuđivo pravo svake žene u našoj državi, i ono treba da bude legalno, dostupno, sigurno i besplatno, kaže Hadžihalilović.

“Sve drugo predstavlja kršenje ženskih prava, osnovnih prava na slobodu izbora”, kaže ona.

Organizacije koje je pratio Detektor, o abortusu ne komuniciraju uvijek direktno niti su poruke protiv abortusa uvijek jasno vidljive. One se grade oko tradicionalnih vrijednosti, politike nataliteta, ili se provlače kroz religijska uvjerenja pojedinaca ili organizacija.

Najčešće tvrdnje ovih organizacija i grupa su da abortus izaziva sterilitet, povećava mogućnost oboljenja od raka dojke, raka grlića maternice, težih oblika mentalnih smetnji, anksioznosti i depresije.

Ginekologinja Ives Šindrak objašnjava da povezanosti abortusa i oštećenja materice, raka dojke te mentalnih oboljenja nisu veća nego kod intervencija poput vađenja zuba, gdje se može desiti infekcija ili krvarenje.

“Mogućnost od oštećenja maternice u kontekstu hroničnih promjena može da izaziva i postavljanje spirale koja je kontracepcijsko sredstvo. Stavite implant za zube i može nešto da se desi”, objašnjava Šindrak i dodatno ističe da se komplikacija može desiti prilikom bilo koje intervencije i da se abortus ne razlikuje značajno po svojim rizicima.

Ona naglašava da je s razlogom abortus zakonom dozvoljen do desete sedmice trudnoće, zbog manjih rizika i opasnosti, te da su negativne posljedice minimalne zbog bolničkih uslova i načina kako se danas abortus izvršava. Negativne psihološke posljedice, kaže ona, mogu nastati i kod žena koje su prisiljene zadržati trudnoću.

Više o ovim grupama možete pročitati u zajedničkoj Publikaciji urađenoj sa Sarajevskim otvorenim centrom.