Fotografija s probe predstave. FOTO: SARTR
Pozorišnom adaptacijom ilustrovane novele Aidana Hehira, želja je prikazati putovanje iz Sarajeva do Memorijala genocida u Srebrenici, kako rediteljica Lara Parmiani kaže, koje razbija sigurnosti “zapadnog posmatrača”. Cilj je ukazati na tragične događaje i nečujne glasove žrtava, kao i na osjećaj srama prema zapadnim odgovornostima u “stranim” sukobima.
“U vremenu kada je većina ljudi – posebno u Evropi – navikla pasivno gledati takve genocide na ekranu, postavljamo pitanje: Šta je potrebno da bi posmatrači počeli brinuti?”, rekla je Parmiani.
Predstavu izvodi internacionalni ansambl koji, između ostalih, čine glumice i glumci iz Iraka, Sudana, Armenije i BiH, koji nose iskustvo rata te ekonomski i socijalno uslovljenih migracija. Okupljanjem takvog tima cilj je da predstava izađe iz granica Balkana, kako navodi autorski tim, čineći Srebrenicu simbolom genocidnih poriva čovječanstva.
Trideset godina od genocida u Srebrenici i uspostave mira u BiH, navela je direktorica SARTR-a Maja Salkić, odlična je distanca da se o ovoj temi govori u internacionalnoj grupi. Salkić je ukazala na ljudsku nesvjesnost o historijskim činjenicama, kao i na nemogućnost poimanja razmjera svjetskih katastrofa kojima svjedočimo i trenutno.
“Kad smo razgovarale Lara i ja, bilo je žarište u Ukrajini. Poslije toga se pojavila Gaza i Palestina, tako da svjedoci smo, koliko god umjetnici pronose glas mira i želju da se takve stvari ne ponavljaju, ipak u svijetu i dalje postoje ratovi. Mi naš zadatak shvatamo ozbiljno i nadamo se da ćemo osvijestiti barem jednog čovjeka”, kazala je Salkić.
Probe se odvijaju u Londonu i Pragu, a bosanskohercegovačka premijera je planirana u julu naredne godine.
Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
