Stražar novinare ne dočekuje ljubazno, ali ih pušta da uđu nakon što su objasnili da imaju dogovoren termin. Uprkos pljusku, Ukrajinci i Ukrajinke pohađaju obuku. Jedna od grupa ima teoretsku nastavu u učionici, druga radi na “terenu” i izvodi praktične zadatke. “Učenici” iz razreda kažu da su nešto zadovoljniji jer su svoje zadatke obavili ujutru, kada još nije padala kiša.

Centar za obuku se gotovo nije ni promijenio od prethodne posjete. Ukrajinska novinarka prvi put, s grupom drugih novinara, posjetila je školu deminera u februaru 2023. godine. U to vrijeme je bilo samo nekoliko Ukrajinaca u mješovitoj međunarodnoj grupi. Ukupno osoblje ustanove u to vrijeme činilo je 25 zaposlenih, a četiri trenera su bila angažovana na stalnoj obuci deminera iz različitih zemalja svijeta, osim Rusije. Možda najupečatljivija stvar za novinare je bila zastava Ukrajine na ulazu u zgradu koju su poklonili učesnici obuke.

Tokom druge posjete u učionicama se nalaze makete ogromnog broja eksplozivnih naprava, proizvedenih u različitim zemljama i u različito vrijeme. U dvorištu su zemunice koje imitiraju stvarne uslove, primjeri odbrambenih objekata, gdje je potrebno izvršiti deminiranje; makete navođenih i nenavođenih raketa, kao i prostor za uvježbavanje razminiranja.

Tu se nalazi i boks psa-deminera Sonika, “kolege” u Ukrajini poznatog  psa Patrona. Prije nego što je postao deminer, Sonik je bio običan ulični pas. Međutim, sada ima partnera. Lokalni instruktori kažu da psi nauče da otkrivaju eksplozivne naprave za samo nekoliko mjeseci stalne obuke, a rasa, uglavnom, nije bitna.

Od 2010. godine, centar MAT Kosovo je obučio više od 3.000 specijalista za deminiranje različitih nivoa. Cijena jednog kursa, koji traje četiri sedmice, jeste 6.500 eura, uključujući smještaj i hranu. Postoji mogućnost i popusta uz određene uslove, a obuka se vrši na engleskom jeziku.

Trenutno škola ciljano radi sa Ukrajincima, čiju obuku plaćaju strane međunarodne organizacije. Za kvalitetan prevod, školskom osoblju su dodane i dvije prevoditeljice.

Prema riječima trenera, obuka deminiranja na Kosovu ima svoje prednosti – ovdje su na nekim mjestima očuvani tipični poslijeratni tereni, što nije slučaj u drugim zemljama. Osim toga, nastavni plan i program kombinuje teoretski dio sa usavršavanjem praktičnih vještina. U planinama Crne Gore, na poligonu, odvija se specijalna obuka, tako da su budući demineri spremni na svako iznenađenje tokom rada.

Obučavanje za deminiranje na Kosovu po međunarodnim standardima

MAT Kosovo. Foto: Iryna Synelnyk

Nakon više od dvije godine i po od početka ruske invazije, Ukrajina je jedna od zemalja s najviše minirane teritorije na svijetu. Prema različitim procjenama, 30 do 40 posto teritorije zemlje, koja seže do 180.000 kvadratnih kilometara, kontaminirano je eksplozivnim predmetima, što je tri i po puta više od teritorije Bosne i Hercegovine. Zbog neeksplodirane municije, šume, polja i naseljena mjesta ostaju opasna u Ukrajini.

Građani zemalja koje su prošle kroz skorije ratove, poput Kosovara, savjetuju da ne treba čekati kraj rata da bi se počelo s procesom deminiranja, nego da treba djelovati odmah.

Stanovnici Kosova, koji imaju značajno iskustvo u deminiranju teritorija, obučavaju i Ukrajince. Jednu od škola za ovu vrstu obuke posjetila je i ukrajinska novinarka.

Deminiranje teritorija Kosova se tek sada završava, bez obzira što je rat okončan prije 25 godina. Predviđa se da će tek tokom 2025. do 2026. godine Kosovo dobiti status “zemlje bez mina”. Stoga u državi postoji mnogo stručnjaka koji posjeduju odlično teoretsko znanje i praktične vještine u deminiranju, a postoji i nekoliko privatnih škola za obuku deminera.

Jedna od njih se nalazi u Peći, gradu na granici s Crnom Gorom. Ustanova za deminiranje i trening MAT Kosovo je certificirani privatni centar za obuku, koji djeluje na Kosovu od 1999. godine.

Danas je centar, prema riječima njegovih predstavnika, najbolji na Balkanu i obučava specijaliste po međunarodnim standardima.

Veoma spor i mukotrpan proces

Anna. Foto: Iryna Synelnyk

U vrijeme novinarske posjete centru MAT Kosovo u septembru, velika grupa Ukrajinaca – žena i muškaraca, različitih uzrasta i profesija – obučavala se tamo već treću sedmicu, ali za većinu njih ovaj trening obuhvata ličnu odgovornost i želju da budu korisni u svojoj zemlji.

Među predstavnicima raznih regiona, novinarka nalazi i svoje sunarodnike iz Černihiva.

Dvojica muškaraca iz Černihiva odbijaju da komuniciraju s novinarkom, pozivajući se na svoj status. Neki ipak pristaju da razgovaraju s novinarima, pod uslovom da se ne objavljuju njihova prezimena. Istovremeno, tokom 15-minutne pauze između časova, jedna od polaznica škole, Anna, pristaje odgovoriti na nekoliko kratkih pitanja.

Prije rata u Ukrajini, 26-godišnja Anna iz grada Černihiv radila je u građevinskoj firmi. U februaru 2023. se pridružila međunarodnoj organizaciji koja se bavi deminerskim djelovanjem u Ukrajini. Prije početka rada prošla je obuku, položila testove i ispite. Već je uspjela da radi u raznim objektima u Černihivskoj oblasti, u selima Lukašivka, Jahidne i Šestovica, koja su bila okupirana, kao i drugim regionima Ukrajine. Sad je dobila priliku za unapređenje svog znanja.

“Vrlo zanimljivo, profesionalni instruktori, ova obuka će podići moj profesionalni nivo”, kaže.

Pored znanja i vještina, prema njenom mišljenju, deminerima je potrebna upornost i izdržljivost, jer je deminiranje veoma mukotrpan proces. Anna smatra da su demineri izuzetno potrebni kako za rodnu regiju Černihiva, tako i za cijelu Ukrajinu, jer ima nevjerovatno puno posla.

Oksana radi s grupom u “polju”. Ona ima 34 godine i dolazi iz regije grada Rivne. Dok vođa grupe rješava organizaciona pitanja, svi čekaju. S vremena na vrijeme se konsultuju kako da postupe. Instruktor Charles, koga svi zovu Charlie, daje savjete.

Dok drži mačku u naručju, Oksana kaže da se bavila poslovima očuvanja prirode, zaštite životne sredine, a već tokom rata bila je uključena u prikupljanje informacija o zagađenju životne sredine usljed vojnih dejstava. Sada je postala i deminer, a njena porodica je ponosna na njen izbor.

“Deminiranje je spor proces, zavisi od vrste i gustine kontaminacije eksplozivnim predmetima, postojeće vegetacije. Ali generalno, to je vrlo miran posao. Domaćica može biti u većoj opasnosti u kuhinji nego demineri, jer postoje mnoga pravila koja nas štite”, objašnjava Oksana.

Dodaje da su procedure deminiranja pod jakom regulatornom politikom, uz kontrolu kvalitete u različitim fazama.

“Uvjerena sam da sam sigurna, jer preuzimam odgovornost za svoj posao, a isto tako rade i moje kolege”, kaže Oksana.

Komunikaciju između Ukrajinaca i trenera centra MAT Kosovo pružaju ukrajinske profesionalne prevoditeljice.

Tokom rata, Jevgenija Suhonos iz grada Sumija odlučila je da se želi baviti prevodom za vojsku. U početku je kao volonterka pomagala međunarodnim organizacijama prevodeći sa ukrajinskog na engleski, a zatim je počela i raditi. Jevgenija kaže da bi mogla ostati u Kijevu, ali smatra da je potrebnije biti na Kosovu.

“Ovdje na obuku dolaze ljudi koji već rade ili će raditi kao demineri. Ovdje se više osjećam da radim nešto korisno”, naglašava ona.

Deminiranje traje tri generacije

Oksana. Foto: Iryna Synelnyk

Grupa s trenerom i prevodiocem nastavlja sa izvršavanjem zadatka, a novinari se vraćaju u učionicu. Grupa u učionici savladava tehnike djelomičnog uništavanja municije kako bi izgubila svoju razornu moć.

Među onima koji se ovdje obučavaju jeste i Vasilj Polivanjuk, profesor katedre za taktičku i specijalnu obuku Državnog univerziteta unutrašnjih poslova grada Dnjipra, pukovnik policije u penziji.

Polivanjuk kaže da mu je ova obuka važna kako bi u budućnosti prenosio znanje kadetima, jer su policijski službenici ti koji prvi dolaze na mjesto dešavanja, te stoga moraju identificati eksplozivne naprave.

“Oni moraju razumjeti da li je to eksplozivna supstanca ili ne, kako bi potom pozvali predstavnike Državne službe za vanredne situacije ili vojsku, koja se bavi eliminiranjem neeksplodirane municije”, objašnjava.

Za profesora sa ukrajinskog univerziteta ovo iskustvo je interesantno i u smislu formata obuke, budući da je Polivanjuk instruktor taktičke obuke policije. Uvjeren je da iskustvo Kosova može biti korisno za Ukrajinu nakon deokupacije teritorija koje će biti veoma kontaminirane eksplozivnim predmetima.

Dok Polivanjuk sastavlja linearni ležaj za detonaciju municije, instruktor Charlie dolazi vidjeti napredak rada u razredu i govori “čarobno” na ukrajinskom, koji uči online putem. Ovaj mladi Britanac kaže da ima vojno iskustvo i da odnedavno predaje Ukrajincima na Kosovu.

Charlie govori da je, tokom protekle godine, škola povećala broj trenera, pa čak i izgradila modularnu jedinicu za smještaj novih učenika.

“Radio sam s predstavnicima raznih nacionalnosti, ali Ukrajinci su mi najviše prirasli srcu. Uporni, neki su čak trenirali i nakon nastave. Svi su različiti – neko bolje razumije teoriju, neko je sposobniji u praktičkim vještinama. Ali za razminiranje je podjednako potrebna i teorija i praksa”, naglašava. Također dodaje kako moderne tehnologije mogu da ubrzaju proces deminiranja, ali da će za mnoge procese biti potrebni kvalificirani stručnjaci.

Menadžer MAT-a Kosovo John Doone, koji već duže vrijeme živi u Prištini, ima vojno obrazovanje britanske vojske, a boravio je i u Libanu. Naglašava da obrazovanje u MAT-u Kosovo uzima u obzir međunarodne standarde. Prema njegovim riječima, ovdje je već obučeno 200 Ukrajinaca i Ukrajinki. Na pitanje kada može biti završeno deminiranje Ukrajine, on odgovara da će trajati najmanje tri generacije.

“Ukrajincima koje podučavamo kažem da će ‘razminiranje vaše zemlje završiti vaši unuci’”, naglašava Doone.

Dok novinarka završava posjetu MAT-u Kosovo primjećuje promjene i čini joj se kako na ovom mjestu ima više ukrajinskog duha i želje za pobjedom. Mladići i djevojke će se vratiti kući nakon obuke, kako bi svojim trudom učinili Ukrajinu sigurnijom.

Napuštajući učionicu, novinarkin pogled se zaustavlja na spomen-ploči Dmitru Jeršovu, koji je također studirao u centru MAT Kosovo.

On je isto bio iz Černihiva, vratio se sa Šri Lanke, gdje je bio instruktor surfanja, da bi branio svoj rodni grad. U julu 2022. njegov automobil je raznijela neprijateljska protivtenkovska mina u blizini grada Izjuma, u oblasti Harkova. Dmitro je bio jedini koji je tada preživio – četvorica njegovih kolega su poginula. U decembru 2023. preminuo je od komplikacija zadobijenih tokom tog ranjavanja 2022. godine.

Na odlasku novinarki govore da i Dmitrova sestra namjerava da pohađa školu deminera u istom centru – MAT Kosovo.