Članovi Ujgurskog kongresa, međunarodne organizacije ove manjinske grupe u Kini, koji žive u dijaspori, godinama dobijaju prijetnje. Prije zaprimljenog videa, iz Ambasade Kine u Bosni i Hercegovini skup su nazvali antikineskim.

Isa Dolkun, bivši predsjednik Svjetskog kongresa Ujgura, za Detektor kaže da su iz kineske ambasade u BiH zatražili od rukovodstva hotela da otkažu skup te da su koristili društvene mreže i umjetnu inteligenciju za širenje propagande.

“Koristili su čak i moj glas za zastrašivanje novog rukovodstva. Tajna služba je kontaktirala članove porodice nekih delegata da ne dolaze ovdje. Koristili su društvene mreže i govorili da bismo mogli biti uhapšeni na granici”, kaže Dolkun.

Dolkun opisuje da je kineska vlada ovoga puta koristila drugačije, diplomatske metode, ali su i izravno prijetili da će poslati nekoga da isključi struju u hotelu, da će izazvati saobraćajne nesreće te da unazad sedmicama pokušavaju opstruisati događaj.

Zumretay Arkin, glasnogovornica Kongresa, na dan održavanja skupa dobila je prijetnje smrću, a u ranijem periodu bila je žrtva kineskih dezinformacija o njenom privatnom životu.

“Upravo sam primila anonimni e-mail sa slikama oružja u kojem piše da mogu odabrati boju oružja koju želim. Tako da sam zapravo upravo dobila prijetnju smrću”, rekla je za Detektor.

Srđan Mičić iz odjeljenja za borbu protiv terorizma Federalne uprave policije u saradnji s drugim međunarodnim policijskim agencijama pokušava ući u trag onima koji su poslali video na adresu Detektora i nekoliko drugih medija u BiH.

Policijski službenici Federalne uprave policije još uvijek vrše istragu i pribavljaju podatke o korisnicima e-mailova s kojih su upućene prijeteće poruke.

“Ta identifikacija se provodila na način da su istražitelji Federalne uprave policije pribavljali podatke od stranih servisa na kojima su kreirane te e-mail adrese. Takođe bih dodao da putem međunarodne policijske saradnje takođe se vrše provjere s ciljem identifikacije korisnika i otkrivanja počinilaca ovog krivičnog djela”, rekao je Mičić.

Nuria Zyden je emigrirala iz Kine u Irsku, gdje je osnovala irsko-ujgursku kulturnu asocijaciju, a zbog svog aktivizma često je žrtva prijetnji i pritisaka.

Tokom putovanja ka Sarajevu, Nuria vjeruje da su je pratile sumnjive osobe, koje je po dolasku u Sarajevo primijetila i u hotelu.

“U minibusu sam primijetila dva Kineza. Nisu izgledali kao obični poslovni ljudi ili kao putnici. Također, išala sam u kinesku školu, pa razumijem da je riječ o kineskom. Tražili su nekoga i postala sam jako sumnjičava. Sjedila sam zabrinuto, a te osobe su gledale u mene i provjeravale me”, prepričava Nuria iskustvo koje joj se desilo.

Isti muškarci koje je viđala na aerodromima pojavili su se u hotelu, gdje su fotografisali učesnike. To se često dešava Ujgurima u dijaspori. Ipak, njihov najveći strah je što ne znaju šta se dešava s njihovim porodicama pošto zbog aktivizma godinama nisu čuli niti jednu informaciju o njima.

Abduweli Ayup je ujgurski pisac, politički zatvorenik i politički azilant u Evropi koji je zbog represije, mučenja i fizičkog zlostavljanja u jednom od brojnih koncentracionih logora za Ujgure pobjegao iz Kine. Kaže da samo oni koji su prošli kroz to znaju o kakvom se mučenju radi.

Abduweli kaže da je završio u koncentracionom logoru jer je u svom rodnom kraju otvorio nekoliko obdaništa za ujgursku djecu, koju je podučavao vjeri i kulturi. Tamo su ga 2013. godine odveli maksirani policajci.

“To je kancelarija i unutra je željezni kavez. Tu se nalazi željezna stolica, koju zovu ‘tigrova stolica’. Tigar na kineskom znači brutalan i to je brutalna stolica. Na nju vam vežu ruke, noge i vrat, i onda su me ispitivali o vrtiću i govorili da to nije samo vrtić, već centar separatističke organizacije”, prepričava Ayup.

Tokom mučenja je ispitivan da li je američki špijun koji radi za CIA-u, no svakoga puta kada bi to negirao, mučenje je postajalo duže i jače. Tokom 15 mjeseci boravka u koncentracionom logoru bio je zlostavljan psihički i fizički, a najgora metoda je bila spaljivanje dijelova tijela električkim štapom, nakon čega bi ga za ruke objesili da visi, ispričao je za Detektor.

Nakon izlaska je s porodicom pobjegao u Tursku, gdje je također nekoliko puta zatvaran. Danas uživa zaštitu azila i putuje svijetom kako bi prenosio svoja iskustva. Najteže mu je što ne može pričati s porodicom i prijateljima jer kaže da su ih do sada svaki put nakon razgovora s njim kineske vlasti zatvarale u logore. Posljednja vijest koju je čuo jeste smrt rodice, koja je studirala u Japanu, nakon razgovora s njim.

“Ona je rekla da su oca uhapsili, oca i tetku, i još neki članovi porodice su u opasnosti. Ne bi trebali pričati, to će još ljudi dovesti u opasnost”, govori šta mu je rodica u posljednjem telefonskom razgovoru kazala.

“Na kraju mi je rekla da sam je stavio u drugačiji položaj i da je ‘kineska policija rekla da ti kažem da prestaneš, a ti nisi prestao’. ‘Ja neći moći živjeti u Japanu’, ali ja nisam ništa rekao. Ona se vratila u junu 2019. godine, kada je uhapšena, a 20. decembra 2020. je umrla u kampu”, prisjeća se Ayup.