Utvrđivanje odgovornosti ili odbijanje tužbi protiv Katice Jozak Mađar

Disciplinska tužiteljica Dejana Bojanić je navela da iz materijalnih dokaza proizilazi da je tužena 2022. donijela rješenje o postavljenju Almira Račića za državnog službenika, iako za to nije ispunjavao zakonske uslove.

Dodala je da je tužena morala biti svjesna jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da on ne ispunjava uslove za šefa Odsjeka informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT). Kako je pojasnila, Račiću je isplaćivana plata za državnog službenika, iako je on bio namještenik.

Kako je kazala, tužena je bila upoznata s tim da mu je neosnovano isplaćivan veći koeficijent za obračun plate. Tužiteljica Bojanić se pozvala na iskaz svjedoka Račića, koji je izjavio da je vratio razliku novca te bio upoznat sa inspekcijskim nadzorom, nakon kojeg se ništa nije promijenilo.

Prema njenim riječima, uposlenici Suda su se prema tuženoj ophodili sa strahopoštovanjem te su ispunjavali njene usmene naloge. Dodala je da je tužena dugi niz godina propustila postupati po zakonskim odredbama.

U odnosu na rješenje o ocjeni, kojim je tužena Račića ocijenila u svojstvu državnog službenika a ne kao namještenika, te navod tužene da se radi o greški, UDT smatra neosnovanim jer ga je tužena, kako je rečeno, tri godine ocjenjivala kao državnog službenika.

“Utvrđene nezakonitosti se ne mogu staviti na teret zaposlenicima, ona je trebala vršiti nadzor nad njihovim radom“, kazala je tužiteljica Bojanić te dodala da je Ured dokazao da je tužena izdavanjem potvrde o radnom stažu, u kojem je iznijela činjenice koje nisu istinite, iskoristila svoju poziciju kako bi Račiću pribavila korist.

Tužiteljica Bojanić je kazala da je prilikom dodjele 14 predmeta vršena specijalizacija. Podsjetila je da je svjedokinja Aldijana Nikšić izjavila da je tužena lijepila stikere na predmete i tako ih signirala sudijama, te da su i drugi svjedoci potvrdili da je postojala ručna dodjela predmeta.

Govoreći o tački tužbe kojom se tuženoj na teret stavlja da je 16 predmeta iskazivala završenim, iako odluka nije bila sačinjena, tužiteljica Bojanić je podsjetila na iskaz svjedokinje Nikšić koja je kazala da je, prema nalogu tužene, lijepila prazan papir kako bi iskazala predmet završenim, s ciljem postizanja norme za tuženu, a nakon sačinjavanja je invalidirala dokument i ubacivala odluku.

Bojanić je kazala da je u maju 2023. tužena povišenim tonom tokom pauze zahtijevala da uđe u salu u kojoj je održavana sjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV).

Dodala je da je tužena burno i s negodovanjem reagovala, a što proizilazi iz iskaza svjedoka koji su kazali da je ona navela da je drugorangirani izabrani kandidat za predsjednika Kantonalnog suda kupio članove VSTV-a, te da je narušavala privatni prostor predsjednika VSTV-a Halila Lagumdžije.

Ured disciplinskog tužioca u tri disciplinske tužbe tereti Jozak Mađar za kršenje pravilnika i propisa o postavljanjima, Sistemu za automatsku dodjelu predmeta i orijentacionim mjerilima za rad sudija, kao i ponašanje koje šteti ugledu sudijske funkcije.

Punomoćnica tužene Jasna Dunđer je kazala da je Račić, nakon uočenog propusta u vezi s isplatom veće plate, vratio iznos. Dodala je da tužena nije izdala rješenje o postavljenju Račića, nego o privremenom obavljanju poslova na upražnjenoj poziciji, prilikom čega se nije pokretalo pitanje naknade.

U odnosu na donošenje rješenja od ocjeni Račića kao državnog službenika, Dunđer je kazala da neposredno nadređeni rukovodilac daje prijedlog predsjednici suda, koja ne sačinjava rješenje nego ga samo potpisuje, te da UDT nije dokazao da je tužena počinila grešku. Podsjetila je da je Račić izjavio da niko nije primijetio navedenu grešku.

“Očito se potkrala greška u pisanju, radi se o beznačajnoj greški“, kazala je Dunđer te dodala da je tužena u ovom slučaju vjerovala da su uposleni odgovorni za posao koji rade, te da je on stvarno zapravo ocjenjivan kao namještenik.

Govoreći o potvrdi o radnom stažu za Račića, Dunđer je pojasnila da tužena ne spori da je potpisala potvrdu, ali da je ona nije sačinjavala, nego nadležna služba. Navela je da se u ovom slučaju ne može govoriti o namjeri kako bi se Račiću pribavila korist.

“Neosnovani su navodi da je ona pogodovanjem omogućila Račiću učešće u javnom natječaju za državnog službenika, šefa odsjeka“, kazala je Dunđer te dodala da se tuženoj na teret stavlja 14 predmet u kojima je navodno vršena specijalizacija, ali da je Sud u navedenom periodu imao oko pet hiljada predmeta.

Dunđer je kazala da ne postoji dokaz da je u predmetima vršena promjena specijalizacije, kao i da je jedan od svjedoka rekao da postoje indikatori, ali da se ne može utvrditi sa sigurnošću da je vršena specijalizacija. Kazala je da među dokazima nije predložen niti jedan stiker na kojem bi se mogao utvrditi rukopis tužene, te da ovi predmeti nisu poimenično navedeni.

Dodala je da je tužena poduzimala mjere radi pravilne primjene Pravilnika o CMS-u, suprotno navodima tužbe. Dunđer je navela da tužena nikada nije iskazala predmet završenim bez da je izradila odluku. Pojasnila je da je u svih 16 predmeta ispravka vršena isključivo zbog tehničke greške te da je invalidacija moguća sve dok odluka nije otpremljena iz suda, a da svjedok nije mogao tačno reći u kom dijelu je bio zalijepljen prazan dokument.

Za sjednicu VSTV-a Dunđer je kazala da tužena ne spori da je željela razgovarati s predsjednikom Vijeća, smatrajući da mu treba dati značajnu informaciju. Ona je pojasnila da tužena ne negira da je bila uzbuđena jer su se obistinile prijetnje kandidata za predsjednika Kantonalnog suda, ali da je tužena po prirodi glasna o da je moguće da je zbog toga bila još glasnija.

Negirala je da se tužena naguravala s predsjednikom VSTV-a, a što su navodi pojedinih svjedoka. Dodala je da je tuženoj nanijeta duševna bol i načinjena joj nenadoknadiva greška zbog pisanja medija o tom slučaju.

Disciplinska komisija će donijeti odluku u zakonski predviđenom roku.