Spomenik sarajevskim specijalcima odreda “Bosna”. Foto: BIRN BiH
Spomenik posvećen Specijalnoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike BiH – odredu policije “Bosna”, koji prikazuje zarobljeni tenk Jugoslovenske narodne armije (JNA), naišao je na kritike dijela javnosti zbog lokacije na kojoj je otkriven – prekoputa Druge gimnazije u Sarajevu.
Prvi komandant jedinice Dragan Vikić rekao je da su svjesni tih kritika u vezi s izgledom i lokacijom spomenika.
“Ne smijemo izgubiti iz vida suštinu spomenika. Spomenik je tu kao trajna uspomena za herojstvo onih koji su branili naš grad i zemlju”, rekao je Vikić, ranije pravosnažno oslobođen pred Državnim sudom za ubistva osam zarobljenih pripadnika JNA 22. aprila 1992. u sarajevskom Velikom parku.
Kazao je da mladi ljudi i oni koji prolaze pored spomenika trebaju shvatiti ko je zaslužan za slobodu koju danas imaju.
Osim tenka, na spomeniku je pet bronzanih bisti specijalaca te betonski zid obložen granitnim pločama, s uklesanim imenima 81 poginulog pripadnika odreda “Bosna”.
Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i bivši Vikićev zamjenik, Kemal Ademović, rekao je da je godinama osporavana izgradnja spomenika.
“Simbolika je snažna jer tenk simbolizira hrabru borbu pripadnika odreda “Bosna”. Jedan od tih tenkova zarobljen je 2. maja, kada su pokušali presjeći grad – želimo pokazati da je onda kada treba, srce jače od čelika, a čovjek jači od tenka”, rekao je Ademović.
On je kazao da spomenik nije u dvorištu škole, ali da bi volio da se nalazi u centru grada.
“Gradsko vijeće je odredilo ovu lokaciju”, istakao je Ademović.
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić zahvalila se prisutnima, kao i pripadnicima Odreda na zaslugama za odbranu Sarajeva.
Memorijalizaciju u BiH u periodu nakon rata obilježilo je nepostojanje jedinstvenog, sistemskog, organizovanog državnog nastojanja u obilježavanju sjećanja.
U protekle četiri godine iz lokalnih budžeta izdvojeno je više od pet i po miliona maraka za izgradnju i održavanje spomenika civilnim i vojnim žrtvama rata, pa je ukupan iznos potrošen za memorijalizaciju premašio deset miliona u posljednjoj deceniji, pokazuju podaci koje je prikupio Detektor.
Detektor je ranije pisao da BiH nikada nije usvojila državni zakon o spomenicima, pa se oni žrtvama proteklog rata u BiH podižu na raznim mjestima, bez jasnih i usaglašenih kriterija. Izgled i sadržaj, ali i odluka o tome kome je spomenik posvećen, ostavljeni su na volju vlastima, pa se nerijetko sami spomenici koriste da se pošalju poruke mržnje.
Osnovu za podizanje memorijala u BiH čine prvenstveno entitetski i kantonalni zakoni, kao i zakon Brčko distrikta o prostornom planiranju i korištenju zemljišta. Saglasnost za podizanje spomenika najčešće daju urbanističke službe lokalnih samouprava. Međutim, ova zakonska regulativa ne utvrđuje relevantne kriterije i standarde za podizanje memorijala u smislu tranzicijske pravde.
Strategija tranzicijske pravde, dokument koji nikada nije zvanično usvojen u Bosni i Hercegovini, predviđa mogućnost izgradnje jedinstvenog spomen-obilježja svim žrtvama rata u BiH, kao i mogućnost izgradnje jedinstvenog, jednoobraznog spomen-obilježja u lokalnim zajednicama posvećenog svim žrtvama.
