Prema njegovim riječima, osnovni problem je zakonsko neprepoznavanje logoraša kao kategorije, a ne novac i reparacije.

Smatra da je za zakonsko nerješavanje prava logoraša na zdravstvenu, socijalnu, radnu i pravnu zaštitu kriv nedostatak političke zainteresovanosti.

I zastupnik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta Damir Nikšić je nekoliko puta upozorio na neusvajanje ovog zakona.

“Mirjana Marinković-Lepić i ja smo nekoliko puta pisali, poslali pismene upite i niko nam ništa nije znao reći. Izgleda da se na tome ne radi”, kaže Nikšić koji je mišljenja da logoraši političarima nisu interesantna kategorija.

“Logoraša nema puno, rasuti su po čitavom svijetu, ne dolaze i ne glasaju, nisu zanimljivi nama političarima – što ne znači da mi ne trebamo imati zakon”, smatra on.

Radnu grupu pri Vladi Federacije, koja je formirana u novembru prošle godine, čine predstavnici tri federalna ministarstva – pravde, rada i socijalne politike, te ministarstva za pitanja boraca. Od tada nema informacija o nacrtu, ali Omerović kaže da logoraši neće odustati.

Omerović problem vidi u Ministarstvu pravde Federacije i smatra da interes postoji u druga dva ministarstva. Logoraši hrvatske nacionalnosti imaju prava u Hrvatskoj, gdje su naknade veće od onih koje bi imali u Federaciji, pa Omerović smatra da zbog toga nisu zainteresovani za zakon u BiH.

“Nedostaje političke volje. Oni to koče, nisu za to da to prođe, zato što su njihove kategorije riješile svoja pitanja u Hrvatskoj. Svjesni su da, kad bi došao taj zakon u BiH ili Federaciji, tad bi njihova primanja bila simbolična u odnosu na ono kako oni naplaćuju od Hrvatske”, kaže Omerović u razgovoru za Detektor.

Nikšić se ne slaže s tim da logoraši hrvatske nacionalnosti koče usvajanje zakona jer, ukoliko su ostvarili neka prava drugim zakonom, ne bi imali pravo na naknade propisane zakonom koji bi bio usvojen na nivou Federacije.

On navodi da se na dan kada je usvajan Zakon o civilnim žrtvama rata na sjednici Predstavničkog doma desio incident, nakon čega je uslijedila pauza.

“Dok smo pauzirali, pričao sam vani s kolegom iz HDZ-a koji je rekao da neće glasati za zakon (o civilnim žrtvama rata) jer u njemu nisu pomenuti logoraši”, kaže on.

Nikšić je tada ispred kluba Naše stranke predložio zaključak da se u roku od šest mjeseci mora usvojiti nacrt zakona o logorašima, kako bi svi glasali za zakon o civilnim žrtvama rata.

“Iz HDZ-a su pristali. Parlament usvoji zaključak, to je bila velika pobjeda zbog oba zaključka”, rekao je Nikšić za Detektor.

U BiH ne postoji državni zakon o žrtvama torture, a Republika Srpska je 2018. usvojila entitetski zakon čija je implementacija naišla na nezadovoljstvo bivših logoraša, o čemu je Detektor ranije pisao.

Činjenica da ne postoji zakon na državnom nivou također znači da ne postoji ni zvanična procjena broja logora koji su tokom rata postojali u BiH, kao ni broj žrtava torture. U Savezu logoraša BiH smatraju da je bilo 657 logora i oko 200.000 zatočenika, a na osnovu procjena tri udruženja ratnih žrtava.

Bivši logoraš i bivši zastupnik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta, Amer Obradović, bio je predlagač zakona 2022. godine. U obrazloženju zakona je tada rekao da zaštita žrtava ratne torture trenutno nije regulisana odredbama niti jednog zakonskog rješenja na nivou Federacije BiH i BiH, iako inicijativa za usvajanje na nivou BiH postoji još od 2004. godine, kada je Komitet protiv torture UN-a prvi put uputio preporuke BiH da ovaj problem riješi.

Dvije godine kasnije, Obradović kaže da je usvajanje zakona i tada, a i danas, pitanje političke volje. Ističe da u ranijem prijedlogu zakona, a ni sada, logoraši ne žele velike novčane naknade iz budžeta, već da budu zakonom prepoznata kategorija.

“I te naknade koje bi dobijali bi bile simbolične jer Federacija je svakako preopterećena socijalnim izdacima”, govori Obradović.

Prema njemu, logoraši zaslužuju da konačno budu zakonom tretirani.

“Kad se donese taj zakon, više logoraša neće biti. Veliki broj mojih prijatelja je preminuo, svakim danom ta populacija umire, krajnje je vrijeme da se ta priča završi”, kaže.

Adnan Delić kaže da Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, na čijem je čelu, nije nadležno za donošenje ovog zakona jer se odnosi na ljudska prava, koja su u nadležnosti Ministarstva pravde, ali naglašava da u potpunosti podržava donošenje zakona.

“Ovaj zakon nije samo pitanje priznavanja prava žrtvama ratne torture, već i ispisivanja ovog dijela nacionalne historije i očuvanja sjećanja na ljude koji su pretrpjeli te užasne patnje. Obzirom da je ovo, vjerovatno, posljednji trenutak u kojem ima smisla donijeti ovaj zakon zbog prirodnog izumiranja ove populacije, smatramo da je ključan kako bi ostao službeni zapis o njihovoj sudbini”, rekao je Delić za Detektor.

Delić kaže da su svi pripadnici populacije logoraša / žrtava ratne torture korisnici naknada na osnovu invaliditeta, kao i porodice onih koji su u logoru ubijeni.

“Ostalo je neriješeno pitanje reparacije za žrtve torture u logorima, što spada u nadležnost ljudskih prava, odnosno pravde”, kaže Delić te poručuje da ne zna kad će ovaj zakon biti uvršten na dnevni red Vlade, jer svako ministarstvo samostalno delegira svoje tačke na sjednice.

Iz Federalnog ministarstva pravde nisu odgovorili na upit novinara Detektora.