Istrage korupcije su jako značajne za javnost, posebno ako se prijave odnose na funkcionere, smatra advokat Zijad Babajić. Zakon ne obavezuje Tužilaštvo da obavještava javnost o istragama, dodaje on.
“Ali onda takav stav treba zauzeti za sva krivična djela. Ovako sve samo implicira da se neko ili nešto krije“, kaže Babajić.
U odgovoru Detektoru, iz Tužilaštva su objasnili da zahtjev odbijaju “jer za informacije tražene zahtjevom postoji obaveza zaštite prema posebnom propisu, kao i jer je dostupnost informacija koje se traže zahtjevom uređena posebnim propisom te da se, prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama, ne mogu učiniti dostupnim po zahtjevu“.
Komunikolog i profesora Univerziteta u Tuzli Mirza Mehmedović napominje da su političke vođe i funkcioneri često ti protiv kojih se istrage vode, ali i oni koji imaju direktan uticaj na tužilaštva.
“Zbog takvog odnosa, vrlo često i informacije o procesima vezanim za korupciju ostanu nedostupne, kako bi se i medijima onemogućio uvid u rad tužilaštva i onemogućio interes javnosti za samu temu korupcije u institucijama vlasti“, smatra Mehmedović.
U obrazloženju, Tužilaštvo BiH se poziva i na određene odredbe Zakona o krivičnom postupku BiH, te navodi da se o naredbi o neprovođenju istrage obavještavaju isključivo oštećeni i podnosilac krivične prijave, te da se u ovoj fazi postupka ne obavještava čak ni osoba koja je prijavljena.
“To jeste tačno, ali nema nikakve veze sa zahtjevom za pristup informacijama koji je Tužilaštvu BiH podnio novinar”, objašnjava Ena Kljajić Grgić, rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoć Transparency Internationala u BiH.
Obavještenje o donošenju naredbe o neprovođenju istrage koje je Tužilaštvo obavezno dostaviti oštećenom ili podnosiocu krivične prijave ne smije se poistovjećivati sa zahtjevom za pristup informaciji građana na osnovu kojeg se pokreće poseban upravi postupak, kaže Kljajić Grgić.
Kada neka institucija primi zahtjev za pristup informacijama, dužna je sprovesti poseban upravni postupak prema odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama u institucijama BiH.
“U konkretnom slučaju, postupak je sproveden, ali došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava“, kaže Kljajić Grgić.
Ilustracija: Detektor
Državno tužilaštvo ali i cijelo domaće pravosuđe godinama dobijaju kritike i preporuke od domaćih stručnjaka i međunarodnih partnera da povećaju transparentnost. Bivša glavna državna tužiteljica Gordana Tadić nije davala intervjue za medije niti je Tužilaštvo davalo informacije ili dokumente o optužnicama i istragama. Tužilaštvo BiH je tek prije nekoliko godina, kada je Milanko Kajganić postao glavni tužilac, počelo objavljivati optužnice na svojoj stranici.
Nakon velikog interesa javnosti za prijave za negiranje ratnih zločina i kada državni tužioci nisu podizali optužnice za ovo krivično djelo, Kajganić je odlučio da se odluke tužilaca o neprovođenju istrage objavljuju na internet stranici Tužilaštva i dostavljaju medijima.
To je isključivo plod vanjskog pritiska, smatra pravna savjetnica istraživanju tema ratnih zločina Lejla Gačanica.
“I te odluke koje se javno objavljuju su samo rezultat pritiska civilnog društva i međunarodnih aktera. Vjerujem da je ta njihova ažurnost samo rezultat pritiska i ništa više“, kaže Gačanica.
U slučaju ovakvih objava potrebno je napraviti razliku između procesnog prava i samog postupka i slobode pristupa informacijama, smatra advokat Ifet Feraget.
“Transparentnost je način lijeka za sve bolesti”, kaže on.
Ako se objavljuju informacije kada se podižu optužnice, nema razloga da se ne objavljuju i one o neprovođenju istraga.
“Jer, traži se objašnjenje zašto je nešto obustavljeno. Jedino logično objašnjenje u ovom slučaju je proizvoljno tumačenje zakona. Očito je da se određenim informacijama nekome ide u prilog. Zloupotreba položaja i druga koruptivna djela su itekako od javnog značaja“, smatra Feraget.
Milanko Kajganić. Foto: Detektor
Zakon o slobodi pristupa informacijama u institucijama BiH propisuje da pristup informacijama može biti ograničen iz više razloga, a jedan od njih odnosi se na ograničenje pristupa informacijama tokom trajanja postupaka. Kljajić Grgić pojašnjava da, u slučaju zahtjeva Detektora, uopšte nisu tražene informacije o krivičnim postupcima koji su u toku ili su završeni, nego odluke o neprovođenju istraga.
“Radi se o informacijama koje nisu ni bile predmet nikakvog krivičnog postupka jer se istraga nije ni sprovodila, tako da se ne mogu podvesti pod ograničenja koja predviđa Zakon o slobodi pristupa informacijama. Također, ni odredbe Zakona o krivičnom postupku BiH, na koji se Tužilaštvo BiH pozvalo, ne propisuje da je odluka o neprovođenju istrage takvog karaktera da se po zakonu mora isključiti javni pristup tom dokumentu“, objašnjava Kljajić Grgić.
Tužilaštvo BiH na svojoj zvaničnoj internet stranici objavljuje informacije o podignutim optužnicama protiv fizičkih i pravnih lica u kojima se objavljuju čak i podaci o državljanstvu građana, godini i mjestu rođenja, te ličnom imenu i prezimenu, dodaje Grgić.
“Međutim, kada se novinari i aktivisti organizacija civilnog društva obraćaju Tužilaštvu BiH sa zahtjevima za pristup informacijama koje su pod kontrolom Tužilaštva, njihovi zahtjevi često bivaju neosnovano odbačeni ili odbijeni”, dodaje ona.
Transparency International je u proteklih nekoliko godina pokrenuo pet upravnih sporova protiv odluka Tužilaštva BiH kojima je odbijan pristup traženim informacijama. Sud Bosne i Hercegovine je u četiri predmeta usvojio tužbeni zahtjev, dok je samo u jednom slučaju odbijen, podaci su ove organizacije.
Iz Tužilaštva BiH nisu detaljnije odgovorili na zahtjev za komentar zbog čega objavljuju jednu vrstu odluka, ali ne i one za korupciju, uz obrazloženje da rješenje za zahtjev Detektora daje dovoljno objašnjenja.
