Viši sud u Beogradu. Foto: BIRN
Svjedočeći videokonferencijskom vezom iz Suda Bosne i Hercegovine, Begija Telalović je ispričala kako je 20. maja 1992. iz Vlasenice s djecom i svekrvom otišla u Tuzlu.
Izjavila je kako je nakon nekoliko dana čula da je njen muž Sead priveden u zatvor u Vlasenici, koji se nalazio iza Suda, gdje je proveo deset dana. Rekla je kako je njegova daidžinica njemu te svekru i djeveru nosila hranu u zatvor, a gdje ih nije zatekla 2. juna. Tom prilikom su joj stražari kazali da su oni odvedeni.
Svjedokinja je navela kako je iz priča saznala da je autobus tada odvezao oko 37 muškaraca te da su strijeljani u Mračnom dolu, a “u kojem ubistvu je učestvovala i jedna žena”.
Telalović je rekla kako su posmrtni ostaci njenog muža pronađeni 2000. u grobnici u Mračnom dolu, a da je pola godine kasnije pozvana na identifikaciju u Univerzitetski klinički centar u Tuzli, kada ga je prepoznala prema odjeći, trenerci i cipelama. Dodala je kako je sahranjen u Vlasenici 28. aprila 2001. godine.
Telalović je svjedočila na suđenju Višnji Aćimović, bivšoj pripadnici Vojske Republike Srpske optuženoj da je učestvovala u strijeljanju 37 muškaraca bošnjačke nacionalnosti dovezenih autobusom iz zatvora koji se nalazio iza zgrade Suda u Vlasenici.
Predmet protiv nje je Srbiji prebačen iz BiH na osnovu Protokola o saradnji u vezi s procesuiranjem ratnih zločina, koji su ove dvije države potpisale.
Nakon svjedočenja, prekinuta je videokonferencijska veza između Suda BiH i Višeg suda u Beogradu.
