Tu se nalazi Muzej ratnog djetinjstva u Kijevu, čija direktorica Svitlana Osipčuk za Detektor navodi da je osnovan po uzoru na sarajevski, opisujući način prikupljanja i čuvanja sjećanja djece i tinejdžera na rat koji još uvijek traje.

U skromnoj kancelariji punoj dokumenata i knjiga, Osipčuk na izmaku radnog dana dočekuje ekipu novinara bosanskom kafom. Ubrzo je objasnila da je ta kancelarija zapravo Muzej koji nema stalnu postavku, a posljednja izložba postavljena je nekoliko mjeseci prije posjete novinara Detektora Ukrajini.

“Na početku smo se fokusirali samo na dokumentovanje. Samo jedna istražiteljka je skupljala ispovijesti djece iz Luganjske i Donjecke oblasti, blizu takozvane sive zone, i uz pomoć nje skupili smo prvi dio historije. Nakon toga je odlučeno da je došao momenat da se osnuje kancelarija, potom  Muzej i 2021. godine prva velika izložba u Kijevu“, prisjeća se Osipčuk dodajući da u Muzeju danas radi 15 osoba, od čega osam istraživača.

Kako je kazala, osnovna razlika između Kijeva i Sarajeva jeste da Muzej u Sarajevu pohranjuje priče danas odraslih osoba koje su ‘90-ih bile djeca, a u Ukrajini se razgovara s djecom dok rat još traje.

Jasminko Halilović, generalni direktor Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajevu, kazao je za Detektor da su odmah nakon otvorenja, 2017. godine, počeli s međunarodnim djelovanjem. Nakon Libana i dokumentovanja iskustava izbjeglica iz Sirije, na red je došla Ukrajina.

“S obzirom da su milioni ljudi već u tom trenutku bili raseljeni širom Ukrajine, počeli smo raditi u različitim dijelovima zemlje s interno raseljenom djecom i mladima. Zbog potrebe da se taj proces koordinira, 2020. godine otvorili smo i ured u Kijevu. U trenutku početka invazije imali smo, dakle, kolekciju i arhiv u kijevskom uredu, putujuće izložbe i posvećen tim koji je radio na daljnjoj dokumentaciji iskustava ljudi čija djetinjstva je obilježio rat u Istočnoj Ukrajini koji je počeo 2014. godine“, prisjeća se Halilović.

Upitnik je, prema riječima Osipčuk, u saradnji s kolegama u Sarajevu prilagođen djeci u Ukrajini, koja još uvijek procesuiraju doživljenu traumu.

“Upitnik Muzeja u Kijevu sadrži pitanja o dječijoj svakodnevnici – kako se igraju, boravku u školi, hobijima, promjenama u njihovom društvu, prinudnom preseljenju, o hrani, grijanju, uslovima u skloništima. Ne pitamo o ekstremnim iskustvima – naš pristup je takav da izbjegavamo dodatno traumatizirati djecu“, kaže Osipčuk, dodavši da su svjedočanstva prikupljena uz obavezno odobrenje roditelja.

Ovakav pristup nije samo formalnost. Osipčuk je stručnjakinja za komunikaciju s osobama koje su prošle kroz traumatična iskustva i iskusile nasilje prema zajednici. Najvažniji segment prikupljanja osjetljive prošlosti jeste uzimanje u obzir psihičkog zdravlja žrtava, smatra Osipčuk.

Djeca su na različite načine žrtve ruske invazije. Ruska Federacija je sredinom 2023. godine tvrdila da je 700.000 djece iz Ukrajine “evakuisano u Rusiju“. Ukrajinske vlasti smatraju da nije riječ o humanitarnoj evakuaciji nego o ilegalnoj deportaciji, odnosno otmici djece. Prema podacima Ujedinjenih nacija, oko 1.800 djece je ubijeno ili ranjeno u protekle dvije godine invazije Ruske Federacije na Ukrajinu.

Pored svjedočanstava, predmeti poput igračaka i ličnih stvari su također dio kolekcije Muzeja. Plišani medvjed je jedan od artefakata koji je Muzeju donirao dječak Oleksii. Igračku je držao kraj sebe tokom oporavka u bolnici nakon što je ranjen u ruku.

Invazija i novi početak

Kijev danas živi drukčije nego prije dvije godine kada je napadnut. Osim bombardovanja noću, život danju odvija se naizgled normalno, dok patroliranje vojnika s oružjem i čelične barikade koje razigrani školarci zaobilaze na putu od škole prema kući podsjećaju da je rat u toku. Upravo ovo je slika koju bilježi Muzej ratnog djetinjstva u Kijevu.

Iako Muzej ratnog djetinjstva u Kijevu nema stalnu postavku, izložbe je do sada organizovao nekoliko puta u u različitim gradovima Ukrajine. Jedno vrijeme morali su pauzirati s radom, nakon izložbe u Hersonu u februaru 2022. godine, nakon čega je počela otvorena invazija.

“Kada je već postalo izvjesno da bi se napad mogao desiti, otputovao sam u Kijev 15. februara 2022. s ciljem da pružim podršku timu i pomognem planiranje evakuacije tima i kolekcije. Napravili smo evakuacione planove i obezbijedili logistiku, te sam 21. februara 2022. jednim od posljednjih letova napustio Kijev. Nažalost, po mom dolasku u Sarajevu, počela je invazija na cijelu zemlju.

Kako je dodao, prvi dani bili su vrlo stresni jer nije bilo jasno kako će se stvari razvijati, da li će se Kijev odbraniti, hoće li biti moguće za muzejski tim da izađe iz zemlje, da li će moći spasiti kolekciju.

“Uspjeli smo evakuirati i tim i kolekciju, a kasnije su se i neki članovi tima i kolekcija vratili u Kijev. Naša kolekcija već broji preko 500 eksponata i sigurno je jedan od značajnijih dokumenata o ovom velikom ratu u Evropi“, kaže Halilović.

Osipčuk se prisjetila kako je invazija na svojevrsan način desetkovala Muzej, da je troje ljudi bilo u to vrijeme u Kharkovu, a dvoje otišlo u inostranstvo.

“Jedna je prestala raditi za nas zato što je za nju ovo iskustvo bilo jako traumatično“, rekla je Osipčuk, kao i da je u posljednjih godinu dana Muzej ipak uspio skupiti brojna svjedočanstva širom Ukrajine.

Ono što Muzej planira u skoroj budućnosti jeste diverzifikacija kolekcije, odnosno stvaranje što veće raznovrsnosti dječijih opažanja. Arhiv Muzeja danas je velik i, s obzirom na to da postoji potencijal saradnje s tužilaštvima zbog ratnih zločina, bilo je potrebno dodatno poboljšati znanje o pravila i obavezama u kontekstu skupljanja svjedočanstava ranjivih maloljetnih osoba. Arhiv Muzeja sadrži i dječija svjedočanstva o kontaktu s vojnicima, o evakuaciji civila, povlačenju iz okupiranih gradova kao što je Mariopolj.

“Sada je važno da dodatno zaštitimo naše učesnike, njihovo pravo na privatnost, njihovo pravo da pričaju onoliko koliko je njima, kao djeci, ugodno“, zaključuje Osipčuk.

Muzej ratnog djetinjstva, nastao na osnovu knjige “Djetinjstvo u ratu”, prepoznat globalno kao jedini muzej u svijetu koji se bavi isključivo dokumentovanjem iskustava osoba čija je djetinjstva obilježio rat, centralnom manifestacijom u Sarajevu danas obilježava sedmi rođendan.