Intervju

Za crnogorsku rediteljku, priča o masakru u Štrpcima je lična

Dramaturginja i rediteljka Hana Rastoder. Foto: Crnogorsko narodno pozorište

Za crnogorsku rediteljku, priča o masakru u Štrpcima je lična

30. Januara 2024.13:26
30. Januara 2024.13:26
Član porodice mlade crnogorske pozorišne rediteljke Hane Rastoder bio je jedan od 20 putnika koje su 1993. godine pripadnici srpskih snaga oteli iz voza i ubili. Ona je o tome napisala predstavu kako bi pomogla svojoj zemlji da se suoči sa svojom nasilnom prošlošću.

This post is also available in: English

Njena predstava “671-Lov”, koja je krajem prošlog mjeseca premijerno izvedena u Crnogorskom narodnom pozorištu, govori o otmici 20 putnika nesrpske nacionalnosti iz voza na stanici Štrpci u Bosni i Hercegovini 1993. godine i njihovom pogubljenju.

Putnici, uglavnom bošnjačke nacionalnosti, iz Srbije i Crne Gore, oteti su iz voza broj 671 neposredno nakon što je na putu od Beograda do Bara ušao u BiH, nakon čega su odvedeni u školu u obližnje selo Prelovo, gdje su pretučeni. Zatim su pogubljeni u kući u selu Mušići.

U Beogradu je danas trebalo početi ponovljeno suđenje za četvoro bivših srpskih boraca optuženih za učešće u zločinu u Štrpcima, za koji je u BiH i Crnoj Gori već osuđeno deset osoba.

Predstava “671-Lov” govori o stradanju jednog člana njene porodice nakon otmice iz voza u Štrpcima, koji je kasnije ubijen. Kako se bivša Jugoslavija raspala, porodica je ostala bez ikakve društvene podrške i zvaničnih odgovora o tome šta se dogodilo.

“U drami je fokus na ženama – suprugama, sestrama i majkama. Željeli smo svim ovim ženama dati glas koji možda nisu imale, uprkos svojim bitkama”, objašnjava Rastoder.

“Nadam se da će publika otići sa svjesnošću da ovaj zločin traje već 30 godina i da nije završen, već se nastavlja”, dodaje ona.

Suđenja produžavaju bol

671-Lov’ je prva crnogorska predstava o otmicama voza u Štrpcima. Foto: Crnogorsko narodno pozorište

Ponovljeno suđenje u Beogradu koje je bilo zakazano za danas je odloženo, ali sudski procesi u vezi zločina u Štrpcima moraju ići dalje.

Tužilaštvo BiH takođe je podiglo optužnicu i protiv Milana Lukića, vođe paravojne jedinice “Osvetnici”, zbog njegove uloge u masakru u Štrpcima.

Lukić se trenutno nalazi u zatvoru u Estoniji. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio ga je na doživotni zatvor za druge zločine, ali ne i za ubistva u Štrpcima.

Osnovna škola u Prelovu u kojoj su žrtve opljačkane i pretučene je škola koju je i sam Lukić pohađao. Brojni svjedoci Odbrane na suđenju u Beogradu naveli su ga kao odgovornog za ubistva u Štrpcima.

Još uvijek nije jasno kada će BiH moći da izvede Lukića pred sud. Rastoder naglašava da prolongirani proces u slučaju Štrpci takođe prolongira i posljedice zločina.

“Neizvjesnost u kojoj su se našli članovi porodica nakon nestanka njihovih najmilijih traje već trideset godina”, ističe.

“Praznina u mojoj porodici” 

Glumačka ekipa predstave. Foto: Crnogorsko narodno pozorište

Predstava “671-Lov” je napisana kao magistarski rad Hane Rastoder na crnogorskom Fakultetu dramskih umjetnosti i jedna je od rijetkih predstava ili filmova u Crnoj Gori o ratovima 1990-ih.

Film “Sirin”, crnogorskog reditelja Senada Šahmanovića, koji je premijerno prikazan u septembru prošle godine, takođe se fokusira na ratni zločin u Štrpcima, dok se pozorišna drama “Pod oba sunca”, koja je premijerno prikazana u oktobru 2022. godine, bavi raspadom bivše Jugoslavije tokom devedesetih i njegov trajni uticaj na živote ljudi.

Rastoder je odabrala slučaj Štrpci kao fokus za svoju priču o ratnoj prošlosti Crne Gore jer je jedan od njenih rođaka otet iz voza i ubijen.

“Uvijek sam osjećala prazninu u svojoj porodici, koja zjapi od njegovog nestanka. To je svojevrsno prisustvo kroz odsustvo koje je imalo značajan uticaj na mene, iako su me svi uvijek pokušavali zaštititi od traume gubitka”, kaže Rastoder.

“Čekajući presude i ekshumaciju posmrtnih ostataka otetih, mnogi članovi njihovih porodica su preminuli”, dodaje ona.

Dvadesetpetogodišnja Rastoder kaže da nosi traumu iz ratne prošlosti, iako se ne sjeća sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

“Ne sjećam se devedesetih jer sam rođena 1999. godine. To ne znači da ne nosim neku vrstu transgeneracijske traume i da nisam osjetila posljedice rata kroz život moje porodice, prijatelja i okruženja koje je preživjelo devedesete”, objašnjava.

“Da bi se suočila s ratnim traumama, morala sam da se suočim s prošlošću prethodnih generacija. Nisam ja ta koja treba da se pita zašto moja generacija mora da se suoči s ovom temom. Starije generacije nisu nam ostavile previše izbora”, ističe Rastoder.

Kao dio Jugoslavije, Crna Gora je učestvovala u ratovima 1990-ih, iako se sukob nije vodio na njenoj teritoriji. Od osamostaljenja Crne Gore 2006. godine do danas, održano je samo osam suđenja za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Ali suđeno je samo počiniocima najnižeg ranga.

U svom posljednjem izvještaju o napretku Crne Gore ka članstvu u EU za 2023. godinu, Evropska komisija je konstatovala nedostatak novih optužnica.

Crnogorske vlasti su, decenijama pod vlašću Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, radije ignorisale ratnu prošlost. Tokom ratova u Hrvatskoj i BiH ova partija je bila Miloševićev saveznik, ali to se nije dobro uklapalo u njene poslijeratne napore da promoviše multietničku toleranciju u Crnoj Gori i pridobije političku podršku glasača iz redova hrvatske i bošnjačke manjine.

“Prethodnih godina bi priznanje ‘doprinosa’ Crnogoraca zločinima iz 1990-ih nesumnjivo dovelo u pitanje multietničnost kojom se Crna Gora ponosi posljednjih decenija”, navodi Rastoder.

Ona naglašava da se Crna Gora treba suočiti s ratnom traumom kroz pozorište i filmove, kao i kroz zvaničnu državnu politiku.

“Svi mi stalno u ustima imamo multikulturalizam, ali pitanje je koliko ga praktikujemo”, zaključuje Rastoder.

Samir Kajošević


This post is also available in: English