Analiza

Respiratori: Složena pravna pitanja kao sredstvo urušavanja povjerenja javnosti

Fikret Hodžić. Foto: BIRN BiH

Respiratori: Složena pravna pitanja kao sredstvo urušavanja povjerenja javnosti

30. Januara 2024.09:34
30. Januara 2024.09:34
Javni istupi optuženih, njihovih Odbrana i drugih pravnika o tome da li je pravno moguće da osoba bude osuđena za krivično djelo koje nije navedeno u optužnici, prije i same objave konačne presude u predmetu Respiratori, doveli su do niza polemika na društvenim mrežama gdje su se, kao rezultat, širili previše pojednostavljeni narativi o neosnovanosti osuđujuće presude.

Jedan od osuđenika, Fikret Hodžić, gostujući na Face TV-u kazao je da je osuđen za nešto za šta mu se nije ni sudilo.

“Svi oni koji me poznaju sigurno mogu da prepoznaju jednu vrstu revolta i ljutnje koja je u meni, koju pokušavam da prikrijem i da je kanališem u neke stvari koje će možda u budućnosti biti neki projekti koji će učiniti to da se nikad i nikom ne desi ono što se desilo meni – a to je da čovjek bude osuđen za nešto za šta ga nisu ni sudili“, kazao je u emisiji.

Njegova izjava izazvala je brojne reakcije u javnosti, a sagovornici Detektora pojašnjavaju da se radi, prije svega, o složenoj pravnoj situaciji, ali je i teško govoriti o nečemu, pogotovo jer javnost nije bila u prilici vidjeti drugostepenu presudu Apelacionog odjeljenja Državnog suda. Za sada jedini dokument koji je dostupan javnosti jeste prvostepena presuda, objavljena na zvaničnoj stranici Suda.

Za sociologa Srđana Puhala je razumljivo da osuđeni komentarišu presudu, ali nije uredu da to rade oni koji su na vlasti.

Također misli da to govori o nepoštovanju institucija od strane istih ljudi koji bi ih trebali podržavati i afirmisati. S druge strane, to vodi u jednu potpunu šizofrenu situaciju u glavama ljudi i postavlja se pitanje kome da se onda vjeruje.

“Ako sve izrelativizujemo tako da prosto ne znamo više ni šta je istina, šta je laž, ni šta su činjenice, jer niko od nas nije to suđenje pratio detaljno“, kaže on.

Apelaciono vijeće Državnog suda potvrdilo je presudu kojom su bivši federalni premijer Fadil Novalić, suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak i vlasnik firme “F.H. Srebrena malina” Fikret Hodžić osuđeni na ukupno 15 godina zatvora za zloupotrebe prilikom nabavke respiratora vrijednih 10,5 miliona maraka tokom pandemije koronavirusa.

Obmana javnosti ili greške Suda

Fadil Novalić i Fahrudin Solak. Foto: BIRN BiH

Nurko Pobrić, stručnjak za ustavno pravo, za Hodžića kaže da je izjavom na neki način pogrešno usmjerio javnost i da nestručna javnost bez ikakvog razmišljanja to prihvata.

“Ovakve izjave mogu štetiti  povjerenju u pravosuđe jer on je na neki način svjesno ili nesvjesno obmanuo širu javnost, posebno onu nestručnu“, kaže.

Advokat i nekadašnji sudija Esad Fejzagić kaže da nije čitao drugostepenu presudu ali, ukoliko je tačno što Hodžić tvrdi, bio bi to katastrofalni gaf Apelacionog vijeća i prosto ne vjeruje da bi sudije takvo nešto mogle napraviti.

“Vrlo sam skeptičan oko te njegove izjave, ali treba vidjeti presudu. To, čini mi se, ni student druge godine prava ne bi uradio, ako je to tako“, kaže on i dodaje da ne vjeruje da su sudije mogle napraviti takvu grešku.

Pojašnjava da je osnovno pravilo da neko ne može biti osuđen za nešto što mu se ne stavlja na teret.

Iz Državnog tužilaštva su naveli da se neće očitovati o ovome jer se pravosnažne presude ne komentarišu, dok su iz Suda BiH naveli da je Vijeće Apelacionog odjeljenja sve što je bilo odlučno za donošenje drugostepene presude obrazložilo u svojoj odluci, “koja će biti dostupna javnosti i stručnoj zajednici na način da će biti objavljena na web stranici Suda, po anonimizaciji iste”.

Pravni stručnjaci s kojima je Detektor razgovarao kažu da se radi o vrlo složenoj pravnoj situaciji.

Složena pravna situacija

Mirna Avdibegović i Fikret Hodžić. Foto: BIRN BiH

Hodžićeva advokatica Mirna Avdibegović pojašnjava kako je njen branjenik osuđen za nešto što mu nikada nije stavljeno na teret, te da u pravu postoji mogućnost prekvalifikacije djela.

“Činjenični opis izreke presude ne sadrži elemente djela zlouptreba položaja. To nije sadržavala ni optužnica. On se od tog nije mogao braniti. Djelo za koje je optužen nije ni istovrsno  onim djelima koja su mu stavljana na teret. U ovom predmetu, Sud u prvostepenoj presudi nije nijednom riječju spomenuo ‘prekvalifikacija’, nije izvršio nikada prekvalifikaciju“, kaže ona te dodaje da je Hodžić oslobođen za sva djela koja su mu stavljana na teret i osuđen za potpuno drugo djelo.

Ukazuje na to da je Sud učinio dodatnu povredu na način da je kazao da “Hodžić ima položaj odgovornog lica u skladu s odredbama Krivičnog zakonika Republike Srpske”, a osudio ga po Krivičnom zakonu Federacije BiH.

“Vrše kombinaciju dva krivična zakona – što je apsolutno zabranjeno u pravu“, naglašava.

Avdibegović smatra da je problem potvrditi prvostepenu presudu s takvim povredama i uspostaviti takvu sudsku praksu da sutra svako može biti izložen tome da ne zna za šta može biti osuđen, a tereti se za neko drugo djelo.

Njeno mišljenje dijeli advokatica Tatjana Savić koja smatra da se radi o “pravnom nonsensu prema kojem sutra svako može biti osuđen za bilo šta”.

Pojašnjava kako je u više navrata poredila optužnicu i prvostepenu presudu da bi uopšte shvatila za šta su optuženi a za šta osuđeni, jer je “toliko prekomponovana izreka presude u odnosu na optužnicu”. Ona je primijetila, između ostalog, da je u osuđujućem dijelu presude ostala vrlo nelogična zloupotreba položaja.

“Zbog čega bi sad onda Solak i Novalić zloupotrebljavali svoj položaj, koji im je interes? Kaže presuda da je njihov interes bio da omogući ‘Srebrenoj malini’ da ostvari tri posto provizije na prometu tih respiratora, što je potpuno nelogično“, kaže ona i pojašnjava da bi svako privredno društvo, prilikom neke trgovine, trebalo imati neku proviziju, a od tri posto je minimalna moguća.

Savić smatra da iz opisa optužnice koja nije, po njenom mišljenju, trebala da bude ni potvrđena, ne proizilazi da je Hodžiću na teret stavljena zloupotreba položaja, kao i da je on “osuđen za zloupotrebu na krajnje čudan način”. Dodaje da je sam Sud svojim stavovima poljuljao povjerenje u pravosuđe.

“Prvostepena presuda ima toliko bitnih povreda odredaba krivičnog postupka da je ona morala biti ukinuta. Ta presuda nije mogla da bude ni potvrđena ni preinačena, nego samo ukinuta“, smatra ona.

Pobrić ponavlja da nije čitao optužnicu ni presudu u ovom predmetu, ali se tokom postupka može mijenjati činjenični opis optužnice i pravna kvalifikacija, po zakonu.

“Sud sam može izmijeniti pravnu kvalifikaciju djela“, dodaje.

Nekadašnji sudija Vehid Šehić također nije pročitao presudu, ali je čuo razne komentare na nju, naročito od osoba koje su osuđene, te navodi da mu je teško prihvatiti da je neko osuđen za nešto za šta nije bio optužen.

“Meni je neprihvatljivo da sud može van optužnice osuditi nekoga za nešto za šta nije optužen, to je za mene naučna fanstastika“, kaže i napominje da treba sačekati šta će se desiti ako se bude išlo prema Ustavnom sudu BiH.

Puhalo smatra da se sudske presude prosto ne bi trebale komentarisati.

“Sad imamo jedan rašomon da se o nečemu što još ne znamo šta je, zvanično barem, svako ima svoju verziju i svoj komentar“, zaključuje Puhalo.

Lamija Grebo