Dezinformacije nisu samo laži koje treba otkriti, nego i šansa da se sazna neočekivana istina, objašnjeno nam je tokom posjete jednoj od najuticajnijih ukrajinskih novinskih kuća, čije je djelovanje usmjereno na raskrinkavanje neistina.

“Bio je mart 2014. godine kada je [Viktor] Janukovič, naš bivši predsjednik, napustio zemlju. Počeli su tada neki čudni događaji na Krimu. Prije tog trenutka nismo obraćali pažnju na ruske dezinformacije. Pomislili smo – koga briga za ruske dezinformacije, šta prikazuju na svojim TV mrežama, ali onda smo shvatili da je to bila velika greška“, ispričao je za Detektor Ruslan Dejničenko, direktor StopFakea – organizacije koja se godinama bavi razotkrivanjem deizinformacija kreiranih u Moskvi.

Prema njemu, detaljna i istraživačka analiza dezinformacija, koja je ključna u borbi protiv njihovog širenja, može ukazati na moguće događaje u budućnosti. On se prisjetio marta 2014. godine kada, kaže, nije bilo ukrajinskih izbjeglica u Rusiji, iako su o tome pisali ruski mediji.

“Hiljade Ukrajinaca ulaze u Rusiju i žele da pobjegnu od Ukrajine, neonacista… Kada sam počeo da provjeravam ove informacije, nazvao sam rusku Federalnu imigracionu službu i pitao koliko je Ukrajinaca zatražilo politički azil ili koliko izbjeglica iz Ukrajine imaju. Gospođa s kojom sam razgovarao je kazala kako imaju samo pet zahtjeva i da izbjeglica nema“, govori.

On dodaje da mu je službenica rekla kako su dobili naredbu da kupe hranu, šatore i sve za izbjeglice. Tako su se pripremali, kaže on.

“Nekoliko mjeseci kasnije, kada su počeli kopnenu operaciju u Donbasu, pojavile su se ove izbjeglice – bili su pripremljeni“, objasnio je Dejničenko.

Prije početka invazije 2022., StopFake otkriva da je retorika na ruskim kanalima postala drugačija, pa čak i agresivnija u vezi s Ukrajinom, uključujući i otvorenu promociju rata. Tadašnje posmatranje medijskog sadržaja dovelo je StopFake do zaključka da bi Vladimir Putin imao podršku naroda ukoliko se odluči za invaziju.

Ruska televizija RT godinama unazad proizvodi video i tekstualni sadržaj u kojem promoviše narative koji nisu podudarni sa činjenicama, a tiču se rata u Bosni i Hercegovini. Detektor je ranije pisao o tome kako mediji pod kontrolom Kremlja, kao što je RT, nerijetko porede ubistva civila i zarobljenika u Buči pokraj Kijeva te u Srebrenici, nazivajuću oba događaja isceniranim, odnosno lažiranim od strane Zapada. Negatori događaja na Markalama također objašnjavaju masakr na sarajevskoj pijaci kao izmišljen incident, kopirajući i nadopunjujući stavove Moskve.

Mediji pod kontrolom Ministarstva odbrane Ruske Federacije ili osoba bliskih Vladimiru Putinu posljednjih mjeseci intenzivirali su sadržaj koji je usmjeren ka građanima Bosne i Hercegovine te Srbije, često za moguće sukobe u budućnosti optužujući NATO, a Rusiju predstavljajući kao faktor mira i stabilnosti.

Ruski državni mediji poput Sputnika godinama funkcionišu u Srbiji, a RT Balkans je dostupan i u Bosni i Hercegovini. Krajem 2023. godine RT je najavio otvaranje redakcije u BiH.

Maria Avdeeva je ekspertica za komunikacije pri ukrajinskoj državnoj novinskoj agenciji i od početka invazije uočava i ruske dezinformacije, a svoja zapažanja dijeli i objašnjava na društvenim mrežama gdje je prati više od 150.000 osoba. Ona napominje da je zato jako važno provjeravati informacije koje dolaze iz ruskih i proruskih medija te kako je bitno u slobodi izražavanja prepoznati manipulaciju.

„Veoma je važno ne dozvoliti Rusiji da pobijedi u ovoj fazi, jer kada to urade, onda će sigurno preći u sljedeću fazu“, zaključuje Avdeeva.

Sjeme dezinformacija na anonimnim mrežama

Ali ruske dezinformacije građani Ukrajine više ne mogu vidjeti jer su ruski i proruski mediji zabranjeni na teritoriji pod kontrolom Kijeva. Umjesto TV-a ili web sajtova, dezinformacije nastale pod palicom Rusije šire se drugim metodama – aplikacijama poput Telegrama.

U Ukrajini trenutno postoji nekoliko vladinih centara koji se bore protiv ruskih dezinformacija. Avdeeva u intervjuu za Detektor Magazin govori kako Ukrajinci danas otkrivaju ruske dezinformacije i šta građani u Bosni i Hercegovini mogu naučiti iz ukrajinskog iskustva.

“Dezinformacije će se pojaviti na nekom Telegram kanalu ili na nekom lokalnom izvoru na koji ljudi ne obraćaju pažnju. Ovu dezinformaciju će kasnije tokom dana pokupiti veliki ruski mediji koji će reći ‘kao što neki mediji iz Donjecka govore, Ukrajina ponovo granatira i ubija ljude’. Nakon toga će se neki ruski zvaničnici pozivati ​​na ovu dezinformaciju. To će na kraju dana vjerovatno stići do izvještaja ruskog Ministarstva odbrane gdje će reći da se to dogodilo. I tako nastaje puni krug“, objašnjava Avdeeva, dodajući kako sjeme dezinformacija često potiče upravo s Telegrama.

Miroslava Markova, analitičarka VoxCheck-a, koji se bavi provjerom tačnosti informacija koje ulaze u ukrajinski informacijski prostor, za Detektor navodi da anonimnost i manjak kontrole Telegram čini savršenim za širenje dezinformacija.

“Mnogi kreatori ovih kanala su anonimni i ova platforma im to omogućava, čineći da izgledaju poput nezavisnih autora. Mnogo kanala na Telegramu su pod kontrolom Rusije i specijalnih službi. Mi u Ukrajini nemamo moć da odemo na Telegram i kažemo: ‘Molim vas, blokirajte neke kanale jer sistematski šire dezinformacije ili čak govor mržnje na izuzetno visokom nivou’“, objašnjava Markova.

Druge evropske zemlje kao meta

Građani Bosne i Hercegovine i Srbije također sve češće koriste Telegram kanale kao izvor informacija. Avdeeva kaže kako Rusija zapravo kroji dezinformacije za različitu publiku te kako postoji odvojen pristup za građane Rusije – za publiku za okupirane teritorije u Ukrajini te za Zapad, odnosno druge evropske zemlje.

“Borba protiv dezinformacija koje ciljaju na Zapad je teška. S jedne strane imamo slobodu govora i zakone koji omogućavaju svima da izraze svoje mišljenje, a s druge strane imamo Rusiju koja manipuliše slobodom govora i koristi je protiv Zapada. Dakle, Rusija to vidi kao slabost i pokušava da pronađe rupe koje može iskoristiti kako bi manipulisala u informacijskom prostoru“, kaže Avdeeva.

Miroslava Markova prati sadržaje za zemlje poput Njemačke, Mađarske, Poljske i Češke. Smatra da je osnovni cilj Moskve, ne samo spriječiti podršku Ukrajini u borbi protiv invazije, već i da se pomogne uzdizanje političkih partija i pokreta u Evropi koji su, u suštini, proruski nastrojeni.

“Najrasprostranjeniji narativ o Ukrajini je pokušaj uspostavljanja nepovjerenja u ukrajinske vlasti, da je ukrajinska vlast korumpirana, da pomoć Ukrajini šteti vašem budžetu i vašoj vojsci, i da time postajete dio ‘trećeg svjetskog rata'“, kazala je Markova.

Za Avdeevu cilj takve manipulacije nije nužno da se u njih povjeruje nego da čitatelj ili gledatelj postane neodlučan i da njegov pogled na problem postane neodređen i maglovit.

“Samo im treba da postaneš neodlučan i kažeš: ‘Vjerovatno ima nešto u tome, a možda ne’. Nakon što su podijelili lažnu priču o ukrajinskim trupama koje granatiraju svoje gradove, ljudi su počeli da se pitaju može li se to zaista desiti, da li bi to stvarno moglo biti tako. Naravno, vrlo brzo se pokazalo da je to potpuna laž“, kaže Avdeeva koja navodi kako vrlo funkcionalni ruski sistem dezinformacija radi 24 sata, sedam dana u sedmici.

Provjera činjenica samo je dio borbe, dodaje Avdeeva, napominjući da su ruski lažni narativi, koje nerijetko šire ruski državni mediji, drugi dio problema.

“To su lažne priče na osnovu kojih nastavljaju ovaj rat. Primjer je kada Rusija kaže da Ukrajina nikada nije postojala i da je uvijek bila dio Ruskog carstva“, kaže Avdeeva.