Đuro Matuzović. Foto: BIRN BiH
Ivica Matanović kazao je da je živio u Bosanskom Brodu, gdje su se u početku samoorganizovali, a kasnije formirali 101. brigadu. Rekao je da je Bosanski Brod napadnut 3. marta.
Kazao je da je 101. brigada bila pod patronatom Kriznog štaba i operativne grupe Hrvatske vojske na čelu sa generalom Vinkom Štefanekom.
“Zapovjedno mjesto u Koraću organizirano je od Hrvatske vojske”, naveo je svjedok.
Dodao je da su tu bili do pada Bosanskog Broda 6. oktobra 1992. te da prelaze u Slavonski Brod, a potom dio njih odlazi u Orašje. Prema njegovim riječima, u to vrijeme je bilo u toku formiranje operativne grupe i javio se generalu Matuzoviću, koji ga je uputio načelniku Štaba Iliji Vincetiću. Svjedok je kazao da mu je Vincetić bio neposredni pretpostavljeni, a da je tu bilo i istureno zapovjedno mjesto (IZM) koje je bilo formirano od Štefaneka.
“To je bila linija koja je zapovijedala svima nama… usmena naređenja”, rekao je Matanović.
Na pitanja tužioca Milanka Kajganića, svjedok je kazao da je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) na tom području odgovaralo zapovjedništvu Slavonskog bojišta i generalu Štefaneku.
Potvrdio je da je imao saznanja da su na području Bosanskog Broda bili zatvoreni srpski civili, ali nije prihvatio sugestiju tužioca da su njih poveli u Slavonski Brod, a kasnije i u Orašje.
“Oni su razmijenjeni ili pušteni prije nego što je Brod pao”, izjavio je Matanović.
Naveo je da je Matuzović bio postavljen na čelo operativne grupe koja je bila formirana, ali da je “zapovijedao taj IZM”. Rekao je da je Matuzović potpisao akt o njegovom postavljenju.
Branilac Vlado Adamović kazao je da misli da je svjedok napravio lapsus kada je spominjao operativnu grupu, jer se radilo o operativnoj zoni.
Đuro Matuzović je optužen sa Markom Dominkovićem, Ivom i Tadom Oršolićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju.
Svjedok Mato Bilonjić prisjetio se početaka sukoba u Derventi i kako su se počeli organizovati dok nije formirana 103. brigada, čiji je komandant postao u junu 1992. godine. Rekao je da im je nadređen bio IZM u Slavonskom Brodu.
Bilonjić je kazao da je u oktobru ranjen i da su u međuvremenu srpske snage zauzele Derventu, a da mu je po povratku s liječenja rečeno da se javi generalu Matuzoviću u Orašje.
“Dogovorio sam s Matuzovićem da izvučem svoju brigadu… Dobio sam zapovijed da osnujem 4. gardijsku brigadu ‘Sinovi Posavine’”, rekao je svjedok.
Prema njegovim riječima, Matuzović je odgovarao IZM-u, koji je od Hrvatske vojske bio smješten na Ugljari. Dodao je da je Hrvatska vojska morala imati kontrolu nad tim područjem, jer je bilo informacija o nastojanjima Jugoslovenske narodne armije da probije koridor.
Bilonjić je govorio i o organizovanju Vojne policije, navodeći da je ona imala poseban status do kraja rata. Kazao je da je bilo problema s vojnim policajcima koji nisu bili obučeni za te poslove.
“Oni su odgovarali – ‘92. pretežno ljudima iz Republike Hrvatske, a poslije toga Hercegovini”, rekao je svjedok.
Na pitanja tužioca, on je kazao da ne zna gdje su bili zatvoreni zarobljeni Srbi iz Dervente i da ih je odvela Vojna policija. Dodao je da mu nije poznato da su zarobljenici dovedeni u Orašje. On se nije složio sa sugestijom tužioca da mu je Vojna policija iz Dervente podnosila izvještaje kao komandantu 103. brigade.
Bilonjić je rekao da su brigade HVO-a koje su došle u Orašje odgovarale Matuzoviću, a on IZM-u.
Suđenje se nastavlja 20. decembra.
