Vrijeme ističe i žrtve sve teže ostvaruju pravdu, pokazuje novi Izvještaj komesarke Vijeća Evrope

Ilustracija. Foto: BIRN BiH

Izvještaj komesarke Vijeća Evrope za ljudska prava Dunje Mijatović navodi da, iako je određeni broj počinilaca najvišeg nivoa izveden pred lice pravde, odgovornost za zločine izvršene u ratu daleko je od potpune, dok se regija smatra modelom za rješavanje problema nestalih osoba. Visokom stepenu rješavanja ovog problema doprinijeli su čvrsti zakonodavni i institucionalni okviri, uz podršku međunarodnih organizacija.

“Poslijeratni procesi u regiji dali su snažan doprinos u smislu prekidanja šutnje o ratnom seksualnom nasilju i o potrebi za rodno osjetljivim pristupom u suočavanju s prošlošću. Zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti žena koje su preživjele silovanje i seksualno nasilje, došlo je do važnih novina na međunarodnom nivou u oblastima krivičnog prava, reparacija, odgovora na psihosocijalne potrebe preživjelih, kao i prakse traganja za istinom i memorijalizacije, s ciljem tretiranja pitanja ratnog seksualnog nasilja”, navodi se u Izvještaju.

Izvještaj “Suočavanje s prošlošću za bolju budućnost – Put do pravde, mira i društvene kohezije u regiji bivše Jugoslavije” odaje priznanje centralnoj ulozi civilnog društva i aktivista za ljudska prava u pomoći pri suočavanju s prošlošću.

Zaostavštine koje i dalje lebde nad regijom

Skoro tri decenije nakon završetka ratova, uz žrtve, svjedoke i osumnjičene koji stare i umiru, i sa sve manje dostupnih dokaza, ističe vrijeme za ostvarenje pravde kroz domaće krivično gonjenje. Hiljade osumnjičenih tek trebaju biti krivično gonjeni, a uz veliki broj predmeta na čekanju, rad na procesu ostvarenja pravde i dalje se usporava, dok državne strategije za ratne zločine ostaju neprovedene.

“Državni tužioci nisu proaktivni i često vode samo predmete koji se prosljeđuju iz drugih zemalja, protiv niskorangiranih izvršilaca, ili protiv izvršilaca koji su pripadnici ‘drugih’ etničkih grupa. Trenutna klima negiranja ratnih zločina i glorificiranja ratnih zločinaca nepovoljna је za efektivno utvrđivanje odgovornosti na državnom nivou”, navodi se u Izvještaju Dunje Mijatović.

Jedna od ključnih prepreka pravdi je i minimalna ili nepostojeća pravosudna saradnja između nekih zemalja, što uključuje i njihovo odbijanje da izruče vlastite državljane koji i dalje uživaju nekažnjivost, ponekad zahvaljujući činjenici da imaju dvojna državljanstva zemalja regije.

Komesarka Dunja Mijatović za Detektor je kazala da neuspjeh da se u potpunosti nosi s ratnim zločinima i osnovnim uzrocima sukoba 1990-ih i dalje ima razorne posljedice na poštovanje ljudskih prava, vladavinu prava i društvenu koheziju u regionu.

“Vrijeme je hitno da se postigne djelotvorna pravda, reparacija i istina za žrtve”, rekla je i dodala da se primjetno nazadovanje procesa suočavanja s prošlošću poklapa s negativnim trendovima ljudskih prava u pogledu govora mržnje, slobode okupljanja, slobode medija i građanskog prostora, i na kraju prijeti teško stečenom miru.

Navodi se da su brojne civilne žrtve rata u regiji i dalje bez pristupa djelotvornim i adekvatnim reparacijama, a ni jedna od ovih zemalja nije usvojila sveobuhvatne programe reparacije.

Ukupno gledano, državne vlasti vrlo malo pažnje posvećuju reparacijama, kao što su rehabilitacija, javno izvinjenje i komemoracija, te garancija neponavljanja.

“Procesuiranje ratnih zločina, traženje nestalih osoba i pružanje reparacija žrtvama u posljednje vrijeme usporavaju ili stagniraju uglavnom zbog nedostatka političke volje. Druge ključne mjere, kao što su osnivanje komisija za istinu i pomirenje, provjera javnih službenika, suočavanje s osnovnim uzrocima nasilne prošlosti i inkluzivno obilježavanje sjećanja, nisu sprovedene”, smatra Mijatović.

Prema njenim riječima, priče i akcije koje izazivaju podjele i mržnje postale su generalizirana politička strategija, uključujući izbore, i opasno potkopavaju napore da se spriječi ponavljanje nasilja.

Pokušajima da se uspostave zvanične komisije za istinu i pomirenje ili druge vrste mehanizama za zvanično traganje za istinom nije se puno ostvarilo u regiji, bez obzira na izuzetne projekte civilnog društva koji su na tome radili. Naročito je razočaravajuće to što se vlade u regiji nisu uspjele usaglasiti oko uspostave regionalne komisije za istinu i pomirenje (REKOM).

“Traženje nestalih osoba, koje doprinosi i utvrđivanju istine, usporeno je u posljednjih nekoliko godina, bez obzira na činjenicu da se 9.876 osoba još uvijek vode kao nestali. Hitno je da se ovi neriješeni predmeti riješe, da se okonča patnja porodica”, stoji u Izvještaju komesarke Mijatović.

U BiH se traga za još oko 7.000 nestalih osoba.

Bez provjere zvaničnika o ratnoj prošlosti i trend negiranja zločina

Primjeri negiranja genocida. Foto: Memorijalni centar Srebrenica

Vrlo je malo napora uloženo, prema Izvještaju, po pitanju provjere javnih zvaničnika koji su ili osumnjičeni ili osuđeni za učešće u teškim kršenjima ljudskih prava tokom ratova ‘90-ih.

To što nema djelotvorne provjere znači da su izvršioci ratnih zločina i teških kršenja ljudskih prava i dalje zaposleni u javnom sektoru, ili su čak i nosioci izabranih funkcija, dodaje se.

“Prisustvo osumnjičenih ili osuđenih ratnih zločinaca u državnim institucijama i javnim službama značajno utiče na žrtve i preživjele, kao i na uspjeh napora u oblasti reforme vladavine zakona”, navodi se.

Postoji alarmantan trend etnonacionalističkog diskursa, negiranja zločina i glorificiranja ratnih zločinaca, što potkopava nastojanja u oblasti suočavanja s prošlošću. Izuzetno zabrinjava što takvu praksu i odobravaju i aktivno slijede političari na najvišem nivou, te je ona postala strategija za osvajanje glasova i ostanak na vlasti.

Dokazano je da nedovršeni procesi suočavanja s prošlošću pojačavaju radikalizaciju i desničarski ekstremizam. I određeni političari, vjerske vođe, javne ličnosti i historičari aktivno učestvuju u historijskom revizionizmu i pokušajima da se legitimiziraju i cementiraju pozicije osuđenih ratnih zločinaca.

U Izvještaju je naglasak stavljen i na međugeneracijsku dimenziju suočavanja s prošlošću, kojoj oblasti je potrebno hitno posvetiti pažnju, jer nove generacije odrastaju u podijeljenim društvima. Izuzetno su zabrinjavajući dokazi o radikalizaciji mladih, uz nekoliko nasilnih incidenata u kojima su učestvovale mlade osobe.

Procese suočavanja s prošlošću u regiji potkopavaju i vlasti koje se u proteklih nekoliko decenija ne bave stvarnim uzrocima ratova. Nedovoljna pažnja se posvećuje reformi institucionalnih struktura i društvenih obrazaca koji su uopće omogućili da se počine zločini.

Tranzicijska pravda nije stvar prošlosti, a neuspjeh u rješavanju zločina iz prošlosti i temeljnih uzroka sukoba danas ima posljedice na poštovanje ljudskih prava, vladavinu prava i socijalnu koheziju u zemljama regiona.

Mijatović je za Detektor zaključila da je civilno društvo trenutno najbolja nada za bolju budućnost zasnovanu na ljudskim pravima i vladavini prava..