Ganić i ostali: Premlaćivanje nakon zarobljavanja u koloni JNA

Dragan Zrnić rekao je da se u aprilu 1992. odazvao pozivu JNA na vježbu i da je kasnije prebačen u 65. zaštitni puk, koji je obezbjeđivao komandu u Sarajevu. Ispričao je kako je 2. maja bio u pratnji kombija koji je prevozio hranu i kako su u povratku naišli na tri uniformisana lica koja su pucala preko Miljacke.

Kazao je da je vozač Goran Divović bio ranjen u leđa, a jedan starješina u šaku i rame. Dodao je da su ranjene unijeli u komandu i da su pretpostavljeni tražili od vlasti BiH da budu prevezeni u bolnicu, ali da to nije odobreno.

Prema riječima svjedoka, komanda je bila pod napadom do ranih jutarnjih sati, a oni su uzvraćali na vatru. Naveo je da je bilo riječi o pregovorima i da su se visoki oficiri protivili da komandant Milutin Kukanjac ode iz komande. Rekao je da je čuo da se priča da Ejup Ganić predvodi planove za ubistvo tadašnjeg predsjednika Alije Izetbegovića, koje bi se pripisalo JNA.

Zrnić je kazao da se Izetbegović pojavio u komandi i da im je rekao da se ne brinu i da je garant da će mirno izaći. Naveo je da je Izetbegović razgovarao sa Kukanjcem, a da su se iz pravca Bistrika i Miljacke pojavili pojedinci koji su ih držali na nišanu.

“Preko veze su prijetili da će nas sve pobiti. Starješine su govorile da ne brinemo, da je Alija garant, a oni su govorili da je njihov pravi predsjednik – komandant Ejup Ganić”, prisjetio se svjedok.

On je kazao da je kolona poslije kretanja ubrzo zaustavljena, da se čula pucnjava i jauci, te da im je zatraženo da predaju oružje. Rekao je da su im prišla lica koja su djelimično imala uniforme, kao i plave beretke i ambleme Teritorijalne odbrane (TO). Kazao je da je prepoznao Jusufa Pušinu.

“Njega sam znao kroz sport. Bio je u toj masi koja se kretala sa vojnicima”, rekao je Zrnić.

Dodao je da je njegov brat bio pao, jer je imao povredu na glavi od vrha štitnika cijevi, i da su ga sa još nekim ranjenim odvezli u bolnicu, a on je krenuo s njima. Ispričao je da je prve udarce dobio u bolnici kada su ga neki pitali ko je, a da je potom svezan i vozan kroz grad i neke objekte, te da ga je na ulici neki u uniformi pretukao i slomio mu nos.

Kazao je da je poslije odveden u policiju, gdje su se prema njemu profesionalno ponašali, a da je potom prebačen u salu FIS-a. Kada se vidio u ogledalu, kako je rekao, nije se mogao prepoznati.

Ispričao je da je krenuo u toalet i da ga je neki komandir udario dva puta šakom u glavu, a da su za njim krenula tri vojnika, koja su ga u povratku izudarala šakama, nogama i kundakom. Rekao je da su još neki bili premlaćivani.

Svjedok je kazao da je sutradan vojska odvezena iz FIS-a, a da je on, pošto se izjasnio da želi ići kući, s još jednim otišao pješke nakon što su im iz Crvenog krsta dali civilnu odjeću.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Na pitanja Ganićeve Odbrane, svjedok je kazao da nije rečeno da je Izetbegović bio prisilno zadržan u Lukavici. Braniteljici Lejli Čović je rekao da je od visokih oficira čuo za planove koje predvodi Ganić. Kazao je da je slušao šta se razgovaralo preko sredstava veze, ali da ne zna ko je osoba koja je govorila da je Ganić njihov predsjednik.

Odbrane su svjedoka pitale zbog čega u ranijim iskazima nije spominjao te razgovore preko motorole, kao ni ambleme TO-a i ljiljane. Backovićeva braniteljica Jesenka Rešidović mu je predočila da je ranije izjavio da je većina naoružanih bila u civilu. Zrnić je rekao da su svi koji su prišli imali neki dio uniforme. Kazao je da se teško sjetiti uvijek svih detalja.

Rešidović je u dokaze uložila svjedokov iskaz iz 1997. navodeći da time dokazuje nezakonitost cijele istrage zbog načina uzimanja izjava od strane lica iz Beograda.

Odbrane je interesovao i način na koji je svjedok angažovan u JNA. On je rekao da je poziv koji je dobio vjerovatno bio za mobilizaciju. Muslimovićev branilac Senad Pizović kazao je da država mobiliše, upitavši da li je moguće da to radi JNA nakon međunarodnog priznanja BiH.

Na pitanja Nikice Gržića, branioca Pušine, svjedok je rekao da je optuženi bio u nekoj uniformi, ali da ne zna gdje je bio angažovan. Naveo je da nije vidio da je on nekoga maltretirao.

Nakon saslušanja svjedoka, Alispahićeva braniteljica Mirna Avdibegović pitala je zbog čega su joj zabranjena pitanja o članstvu svjedoka u Srpskoj demokratskoj stranci i njegovom ratnom angažmanu. Predsjedavajući Vijeća Darko Samardžić je kazao da ta pitanja nisu bitna za predmet optužnice i da Odbrana kasnije može ulagati dokaze u vezi sa svojim tvrdnjama.

Suđenje se nastavlja 1. novembra.