Presuda za zločine u Cazinu 12. septembra

Tužiteljica Ornela Cerić Mrenica je pročitala iskaz preminulog svjedoka Seme Ćejvanovića koji je dao tokom istrage. Kako se navodi, svjedok je odveden u Tvornicu praškastih proizvoda, gdje ga je dočekao upravnik, za kojeg je čuo da ga zovu Papo, koji ga je udarao. Tu je boravio tri mjeseca, tokom kojih je slušao da su mnogi zarobljenici tučeni.

Tokom iznošenja završne riječi Optužbe, tužiteljica je navela da je Tužilaštvo van svake razumne sumnje dokazalo da je optuženi počinio djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret – u vrijeme, na mjestu i način kako je opisano.

“Tužilaštvo je dokazalo njegovu krivicu. Odvođeni su i zatvarani pripadnici Autonomne pokrajine. Dokazano je da je optuženi djela počinio za vrijeme rata. Radnje je počinio u svojstvu pripadnika 510. brigade, što mu je omogućilo činjenje istih”, kazala je tužiteljica, osvrćući se na iskaze svjedoka ponaosob i opisujući kako su oštećeni tučeni – šakama, nogama, kundacima puške, vodovodnim cijevima.

Dodala je da su svjedoci prepoznali optuženog, kako u sudnici, tako i na fotografijama, te da ga niko nije poznavao prije rata, pa samim tim nije imao motiv da ga izdvoji od ostalih vojnih policajaca.

“Svjedoci su potvrdili da su popisani prilikom zarobljavanja. Smatramo da je nesporno dokazano da je počinio navedena djela protiv civila i ratnih zarobljenika. Njegove radnje dosežu prag nečovječnog postupanja. Predlažemo da se oglasi krivim i kazni u skladu sa zakonom”, zaključila je.

Prema navodima optužnice, Begić je bio pripadnik Vojne policije 510. brigade Armije BiH koji je tokom jula i augusta 1994. u Tvornici praškastih proizvoda u mjestu Ćoralići u Cazinu – koja je u to vrijeme korištena kao zatočenički objekt – civile, za koje je pretpostavljao da podržavaju ideju Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne, podvrgao fizičkom i psihičkom zlostavljanju te nečovječnom postupanju.

Branilac Amir Ezić je u završnoj riječi naveo da nije dokazano da je optuženi počinio djela koja mu se stavljaju na teret i zatražio oslobađanje.

“Djelo, kakvo je opisano, ne postoji. Nije dokazano da je optuženi znao za status zarobljenika”, rekao je Ezić i naveo da su se zarobljenici nalazili u civilnoj odjeći i da zbog toga djelo ne može biti okarakterisano kao “ratni zločin protiv ratnih zarobljenika”.

Branilac je predložio da oba krivična djela za koja je Begić optužen budu obuhvaćena kvalifikacijom “ratni zločin protiv civilnog stanovništva” jer optuženi nije znao da su zarobljenici u pitanju, nije mogao ni po čemu zaključiti, niti su se prilikom zarobljavanja oštećeni nalazili na liniji.

“Nema obilježja ovoga djela. Ne može se zaključiti da je tako postupao zbog podržavanja ideje autonomije. Djelo opisano u optužnici nije zakonom određeno. Svjedok Delanović Hajder ne potvrđuje navode optužnice, a Abdić Omer navodi da je pretučen prije zarobljavanja”, kazao je branilac.

Dodao je i nekoliko olakšavajućih okolnosti koje bi, kako je rekao, trebalo uzeti u razmatranje – optuženi nije ranije osuđen, živi i radi u Republici Sloveniji i porodični je čovjek.

Ezić je zatražio da, ukoliko bi Sud našao uslove za kažnjavanje, odredi optuženom kaznu od godinu dana zatvora te, iako oštećeni ne traže da bude kažnjen, kao ni nematerijalnu štetu, uputi ih na parnični postupak. Optuženi bi, kako je kazao branilac, bio u mogućnosti isplatiti oštećenima štetu ukoliko bi dobio takvu kaznu, ali istu ne bi isplatio ukoliko ona bude veća od godinu dana.

Optuženi Begić se obratio Sudu i rekao: “Žao mi je zbog svega što se dešavalo u ‘Praškastim'”.

Prvostepena presuda će biti donesena u utorak, 12. septembra.