Kako bi se mapiralo trenutno stanje pravosuđa na okružnom i kantonalnom nivou, njihova transparentnost, povjerenje građana, Ured Evropske unije u BiH organizirao je niz sastanaka u lokalnim zajednicama “Pravo na pravdu” te diskusija, nakon kojih je kreiran izvještaj “Pravosuđe u BiH između potreba građana i politike: Zatvorenost, neefikasnost i nepovjerenje građana”.
Procesuiranje korupcije u BiH, pokazale su javne diskusije, popraćeno je politizacijom, slabom institucionalnom saradnjom, korupcijom unutar pravosuđa, ali i nedostatkom resursa, sporim procedurama, nedovoljnom zaštitom svjedoka i slabim povjerenjem javnosti u cjelokupan proces.
Šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini Johann Sattler za BIRN BiH je kazao da svaki građanin ima pravo na pravdu te da vladavina prava ima direktan uticaj na kvalitet života građana u Bosni i Hercegovini, bilo da se radi o ljudskim pravima, borbi protiv korupcije ili mogućnosti investitora ili privrednika da se takmiče pod jednakim uslovima.
“Zbog toga je vladavina prava centralni dio procesa pristupanja EU. Od suštinske je važnosti za reformski proces da građani ostanu angažovani i da diskusije ‘Pravo na pravdu’ pokažu da javnost želi promjene. Nastavit ćemo da zagovaramo reforme i podsjećamo kako ne može biti napretka prema EU bez napretka u jačanju vladavine prava”, izjavio je Sattler.
Sastanke i javne debate moderirali su predstavnici dviju nevladinih organizacija sa iskustvom dugogodišnjeg i sistematičnog praćenja reforme pravosuđa u BiH – Transparency Internationala i Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH) – Ivana Korajlić i Denis Džidić, koji su i autori izvještaja čije najvažnije dijelove izdvajamo u nastavku.
Oštećeni, nerijetko uskraćeni za informacije o predmetu, bez vjere u pravosuđe
Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH. Foto: Delegacija Evropske unije u BiH.
Javne rasprave “Pravo na pravdu” organizirane su u Zenici, Livnu, Istočnom Sarajevu, Trebinju, Bihaću, Bijeljini, Doboju i Mostaru, a tužilaštva i sudovi u ovim gradovima generalno su prilično zatvoreni prema građanima i medijima, navodi se u izvještaju.
“To u praksi znači da na upite o statusu nekog predmeta čak i oštećeni budu uskraćeni za informaciju, a mediji ne mogu obavještavati javnost o predmetima od interesa. Ovakva postupanja stvaraju atmosferu nepovjerenja u rad institucija, te ukazuju na potrebu ažurnijeg i profesionalnijeg odnosa prema javnosti”, navodi se u izvještaju objavljenom 29. augusta, te se dodaje da predstavnici pravosuđa ukazuju na važnost praćenja sudskih postupaka i prisustvo javnosti u sudnici.
Prema Indeksu transparentnosti koji su kreirali Transparency International i BIRN BiH, najlošije rezultate transparentnosti zabilježili su Kantonalno tužilaštvo u Mostaru i Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu, i općinski sudovi u Mostaru, Čitluku i Žepču. S druge strane, najtransparentniji su Sud BiH, Osnovni sud Teslić te tužilaštva Brčko distrikta, kao i Srednjobosanskog i Posavskog kantona.
“Glas obespravljenih se sve rjeđe čuje u javnom prostoru, sve je manje medijskog izvještavanja o konkretnim pričama i problemima s kojima se građani suočavaju zbog rasprostranjene korupcije u svim nivoima društva i života, što je dovelo do potpune pasivnosti građana kada je riječ o borbi za veću transparentnost pravosuđa”, navodi se.
Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH, navodi da ključne preporuke koje su aktivisti, novinari i građani ponavljali u svih osam zajednica jesu da pravosuđe mora biti otvorenije – jasnije i direktnije komunicirajući s javnošću – i, naravno, efikasnije.
“Efikasnije postupanje je posebno važno u predmetima koji su od životne važnosti građanima – i tu su posebno istaknute potrebe za bržim rješavanjem zemljišnoknjižnih i imovinskih nesporazuma i prijava aktivista koji se tiču ugrožavanja životne sredine. Ovaj dokument pruža kvalitetan pregled izazova čije rješavanje bi doprinijelo vraćanju povjerenja javnosti u rad pravosuđa”, kaže Džidić.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH, kaže da je generalni zaključak debata i javnih diskusija da je izrazito vidljivo nezadovoljstvo građana u pogledu transparentnosti pravosudnih institucija i komunikacije s javnošću.
“S druge strane, vidimo zaista poražavajući nizak nivo povjerenja građana u pravosudne institucije, gdje se dovodi u pitanje politički uticaj na rad pravosuđa, i samog integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, što se vidi najčešće kao razlog zbog čega su rezultati procesuiranja korupcije izrazito loši, gdje ne vidimo određeni napredak, gdje se selektivno postupa u određenim predmetima”, dodaje Korajlić.
Nizak broj potvrđenih optužnica za visoku korupciju
Javna debata i diskusija “Pravo na pravdu” u Zenici. Foto: Delegacija Evropske unije u BiH.
Procesuiranje korupcije u BiH popraćeno je izazovima, poput politizacije, slabe institucionalne saradnje, korupcije unutar pravosuđa, nedostataka resursa i obučenog osoblja, sporih i kompleksnih pravosudnih procedura, straha od odmazde i nedovoljne zaštite svjedoka, kao i slabog povjerenja javnosti.
Posmatrajući sudske postupke u slučajevima krivičnih djela korupcije, koji su bili predmet praćenja TI i BIRN BiH u prethodnom periodu, uočavaju se rasprostranjeni izazovi u domenima efikasnosti, integriteta i transparentnosti pravnih postupaka.
“Primjećuje se smanjenje broja podignutih optužnica u slučajevima korupcije, dok se istovremeno bilježi porast broja optužnica u domenu visoke korupcije. Važno je istaći da uprkos ovom porastu, broj potvrđenih optužnica ostaje relativno nizak u odnosu na percepciju nivoa korupcije u Bosni i Hercegovini”, navodi se u izvještaju.
Prema izvještaju, postoji niz izazova u vezi sa kaznenom politikom u slučajevima korupcije što se posebno odnosi na izrečene kazne u okviru sporazuma gdje su najčešće izrečene minimalne zakonom predviđene kazne. Uočava se sve češće krivično gonjenje nosilaca pravosudnih funkcija, što naglašava potrebu za sveobuhvatnijim reformama pravosudnog sistema.
Lokalne vlasti oduzimaju privatnu imovinu
U više zajednica, a najviše na području Mostara, Livna i Istočnog Sarajeva, aktivisti i građani iznijeli su niz slučajeva u kojima su podnosili ozbiljne krivične prijave koje se tiču niza nepravilnosti – od korupcije u koncesijama, zagađanja njihovog okoliša i zdravog zraka, uništavanja privatne imovine, uzurpacije javnih dobara.
“U većini zajednica niko od prijavljenih nije procesuiran u lokalnim tužilaštvima, ali se sa druge strane vode postupci protiv aktivista koje je pokrenula policija, kao što je slučaj sa onima koji su blokirali kamione koji odlažu nelegalni otpad u mostarskom naselju Uborak”, stoji u izvještaju.
Više aktivista navelo primjere prema kojima su njihove prijave godinama stajale u ladicama, ili bile prebacivane od tužioca do tužioca i čak između tužilaštava.
Aktivisti i građani su se žalili na činjenicu da im je različitim nezakonitim radnjama lokalnih vlasti oduzeta privatna imovina, kao i da je u nekim slučajevima davana u koncesiju investitorima.
“Niz frustracija, posebno u Livnu, izneseno je u odnosu na brzinu kojom sudovi rješavaju podneske o ovim pitanjima, a dodatno zabrinjavajući su bili navodi o potpunoj zatvorenosti zemljišnoknjižnih odsjeka u sudovima koji su zbog tako velikog broja podnesaka zaključali knjige i odbijaju komunicirati sa javnošću”, navodi se.
I drugi procesi, poput stambene gradnje pratile su nelegalne radnje, poput nekih objekata koji nemaju odgovarajuće građevinske dozvole. Zbog toga, mnogi građani ne mogu uknjižiti svoju imovinu, a javno zemljište je prodavano kao građevinsko.
Na sastancima, više građana je navelo lične primjere u kojima su tvrdili da su sudije i tužioci imali politički pritisak od lokalnih “moćnika” u različitim predmetima.
Povjerenje u izborni proces je gotovo nepostojeće
Javna debata i diskusija “Pravo na pravdu” u Mostaru. Foto: Delegacija Evropske unije u BiH.
Najčešće nepravilnosti koje se uočavaju tokom izbornih ciklusa obuhvataju, između ostalog, manipulaciju biračkim spiskovima, trgovinu mjestima u biračkim odborima, zloupotrebu javnih resursa u svrhu pridobijanja izborne podrške, pritiske na birače i prijetnje, kupovinu glasova, falsifikovanje potpisa birača, dopisivanje glasova unutar stranačkih lista, pritiske na izborne posmatrače i onemogućavanje prisustva nezavisnih posmatrača.
“Imali smo nekoliko specifičnih problema koji su posebno isticani u različitim lokalnim zajednicama, a to se ticalo prije svega postupanja po predmetima i tužbama i prijavama koje dostavljuju aktivisti vezano za zaštitu životne sredine, različite vrste nelegalnih objekata, kršenje zakona, nelegalnih koncesija, oduzimanje imovine građana. Dakle, kršenja prava građana na imovinu, a s druge strane problemi vezani za izborne nepravilnosti. Jako sporo je procesuiranje ovih predmeta koji dalje utiču na buduće izborne procese”, kaže Korajlić za BIRN BiH.
Građani Doboja su tokom diskusije iznijeli niz primjera izbornih nepravilnosti, uočenih problema u sprovođenju izbora, zamjerki na rad pravosuđa, u prvom redu na sporost pravosuđa, te na dominacije političkih partija u kontroli izbornog procesa.
“Povjerenje u izborni proces je gotovo nepostojeće, a poseban izazov je kako motivisati građane da učestvuju i glasaju na narednim izborima (…) Istaknuto je da, osim reforme zakonskog okvira, rješavanje predmeta izbornih zloupotreba treba da se radi po hitnom postupku, kako bi se uopšte pružila šansa za vraćanje povjerenja u izborni proces”, objavljeno je u izvještaju.
Kriminalizacijom klevete ušutkati novinare
Suočeni sa stalnim pritiscima novinara i drugih kritičara, vlasti su, čini se, izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske osmislile s ciljem podsticanja cenzure i suzbijanja kritika režima i moćnika.
Na debati održanoj u Bijeljini navedeno je da kriminalizacija klevete – koja je sad zvanično uvedena kao krivično djelo u RS-u – prvenstveno ugrožava slobodu izražavanja i slobodu medija, i može dovesti i do sputavanja medija i organizacija civilnog društva, kao i svih drugih građana, da potencijalno doprinesu efikasnom procesuiranju korupcije.
Istaknuta je opasnost zbog političke kontrole nad radom pravosuđa, a ukoliko se desi i jedan slučaj krivičnog procesuiranja novinara, aktiviste ili nekog drugog, dovest će do potpune samocenzure.
Kao jedna od preporuka istaknuta je potreba za kreiranjem određene vrste smjernica od strane VSTV-a kao vrhovnog regulatora u pravosuđu, u smislu postupanja po novim odredbama i pokušaja sprečavanja dodatne štete postupanjem pravosuđa koje bi ugrozilo osnovna ljudska prava.
Ova priča je urađena u okviru projekta „Unapređenje odgovornosti kroz jačanje mreža organizacija civilnog društva – SANCUS“ koji implementiraju Transparency International u BiH (TI BiH) i Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BH) uz finansijsku podršku Evropske unije. Stavovi izneseni u analizi predstavljaju stavove autora i ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Evropske unije.
