Sjećanje na građane Sarajeva ubijene u redu za vodu

Na današnji dan 1992. godine, čekajući u redu za vodu, u eksploziji granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) ubijeni su Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba, Esma Muratović, Meliha Muratović-Spahić, Almasa Spahić, Mahira Spahić i Ismet Suljić.

Zejneba Ekić, tetka ubijenog Mahira Ferhatovića, prisjeća se kako je on taj dan završio smjenu u “Merhametu”, gdje je radio, te je krenuo kući.

“To je dijete koje je bljesnulo u košarci, a iz fudbalske je porodice Ferhatović. Bio je treći razred Elektrotehničke škole i jedan od najboljih đaka. Bio je humanista i sportista, trenirao zajedno sa aktuelnim selektorom košarkaške reprezentacije Adisom Bećiragićem”, kaže Ekić i dodaje da je Mahirov otac Hamdo Ferhatović umro prije dvije godine a da nije dočekao pravdu za svoje dijete. Ekić ne krije nezadovoljstvo što odgovorni za ovaj zločin nikada nisu procesuirani.

Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.–1995. godine, podsjeća kako su tog dana stradale tri sestre Spahić te sedmogodišnja Esma Muratović, kćerka Melihe Muratović-Spahić, jedne od sestara.

“Zločin počinjen na ovome mjestu jeste potvrda da su zločinci ubijali ciljano, s namjerom i sistematski. Željeli su da unište ovaj grad, njegove građane protjeraju i preuzmu grad, međutim, zahvaljujući Armiji BiH i građanima, to nisu uspjeli”, kaže Grabovica, razočaran što nakon više od 30 godina Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva.

“Oni podižu optužnice za jednu ispaljenu granatu. Mi se slažemo da se svi počinioci zločina trebaju kazniti. Ali za 11.540 ubijenih građana Sarajeva, među kojima 1601 dijete, da do sada nema optužnice jeste za ovo društvo tragično”, naglašava Grabovica.

Samir Avdić, dogradonačelnik Sarajeva, kaže kako kultura sjećanja i pamćenja mora živjeti zbog generacija koje dolaze, kako se nikome ne bi ponovilo zlo koje su preživjeli građani Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine.

“Treba se podsjećati na hiljadudnevnu opsadu Sarajeva, gdje su građani bili izloženi konstantnom granatiranju i snajperskom djelovanju dok su pokušavali preživjeti, jer nije bilo struje, vode ni hrane”, ističe Avdić.

U haškim presudama je konstatovano na desetine incidenata granatiranja s položaja VRS-a, zbog čega je stradao veliki broj civila i uništeno mnogo objekata.

Presudama u Haagu su za kampanju terora nad civilima snajperskim i artiljerijskim napadima osuđeni na doživotne kazne zatvora bivši politički i vojni vođa Republike Srpske – Radovan Karadžić i Ratko Mladić, ali i nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Stanislav Galić. Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, osuđen je na 29 godina zatvora.

U presudi Miloševiću je navedeno da je Sarajevsko-romanijski korpus svakodnevnim granatiranjem provodio kampanju terorisanja, od dječijih igrališta, preko ulica i trgova, do pijace, gdje su se građani snalazili za hranu, kao i da je grad granatiran minobacačima, ali i modifikovanim aviobombama, na neselektivan način.

Tokom 44 mjeseca opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine ubijeno je više od 11.000 stanovnika, od čega oko 1.600 djece.