Sarajevo, 21. august. Foto: BIRN BiH
Tačno u 16 sati, saobraćaj na Skenderiji u Sarajevu blokiralo je nekoliko desetina žena noseći plakate na kojima su ispisane poruke “Stop femicidu” ili “Moje tijelo, moja pravila, moj život”, te dijeleći okupljenima “Proglas Ujedinjenih žena BiH”. U njemu poručuju, femicid mora biti propisan kao krivično djelo, ali je potrebno uspostaviti i nezavisno tijelo za borbu protiv femicida, usmjeriti novac za sigurno i kontinuirano finansiranje sigurnih kuća, centara za socijalni rad i samoosnaživanje žrtava. U proglasu se zahtijeva i procjena rizika od femicida kod svake prijave nasilja u porodici, ali i kvalitet istraga, te uspostavljanje sistema prevencije i kroz obrazovni sistem.
“Žene su 50 posto društva, 100 posto imaju pravo tražiti zaštitu od sistema koji finansiraju”, kaže Aida Feraget, jedna od okupljenih žena u Sarajevu.
Ubistva žena koje počine muškarci širom svijeta se sve češće procesuiraju kao zločini iz mržnje, ali u Bosni i Hercegovini to još uvijek nije praksa, o čemu je Detektor pisao i ranije. I prošle godine, nakon nekoliko ubistava, održavani su protesti u BiH, a ove godine urađeno je to nakon što je 11. augusta Nermin Sulejmanović ubio Nizamu Hećimović i još dvije osobe, a troje ranio. Ubica je izvršio samoubistvo. Jučer, 20. augusta, muškarac je ubio ženu, a potom i sebe.
Okupljene žene ukazale su i na slučaj premlaćivanja radnice hotela u Jablanici, te na druge slučajeve nasilja i ubistava.
Banjaluka, 21. august. Foto: BIRN BiH
“Ne nasilju!”, “Državo, zaštiti nas!”, “Mogu da neću!” – samo su neke od poruka koje su žene danas nosile u rukama šetajući ulicama Banjaluke u znak protesta protiv ubistava žena u BiH. U organizaciji “Udružene žene” iz Banjaluke napominju da mora postojati solidarnost nakon svega što se desilo u posljednjih nekoliko dana, ali i da kroz protestnu šetnju žele da ukažu na sve ono što se dešava prije ubistva žene.
“To su obično prijave nasilja, dugogodišnje nasilje, i želimo da ukažemo na potrebu, obavezu i odgovornost institucija da odreaguju na prijavu nasilja, da pruže pomoć i zaštitu ženama i prije svega da onda kada one prijavljuju nasilje, da im vjeruju”, kaže Gorica Ivić iz organizacije “Udružene žene”.
Prema podacima “Udruženih žena”, u posljednjih deset godina je u BiH ubijeno 70 žena. Prema istim podacima, u Republici Srpskoj sve više žena prijavljuje nasilje u porodici, ali to, prema mišljenju Ivić, ne mora da znači da je više nasilja nego ranije, već da su se žene ohrabrile i da ga više prijavljuju. Problem je kada njihove prijave ostanu bez reakcije.
U “Udruženim ženama” napominju da je postojeći zakon u Republici Srpskoj dobar, ali da oni insistiraju na tome da femicid bude prepoznat kao posebno krivično djelo.
“Ono što kao pravnica smatram jeste da bi bilo realno očekivati da se femicid kvalifikuje kao krivično djelo teškog ubistva i da se propiše strožija zatvorska kazna”, govori Aleksandra Petrić iz “Uduženih žena”.
Novinarka Milkica Milojević smatra da dobar dio krivice snose svi građani Bosne i Hercegovine jer ne prijavljuju nasilje, iako je to i zakonska, ali i moralna obaveza svakog pojedinca. Ona kaže i da su u BiH nerijetko ugledni članovi društva pojedinci koji su poznati kao nasilnici i “da to očigledno nikome ne smeta”.
“Kada je bilo ko od nas ustao i otišao sa slave, svadbe ili bilo kakvog društva ukoliko se tu nađe neko ko je prepoznat kao neko ko mlati svoju ženu? Ko je rekao ikada ‘izvinite, ali ja neću da budem ovdje sa takvim čovjekom’?”, pita banjalučka novinarka i aktivistkinja.
Žene koje su danas šetale u više gradova u BiH poslale su poruku institucijama da više ni jedna žena ne smije stradati, ali i da se ograđuju od protesta koje organizuju predstavnici vlasti.
.
