Državni zatvor. Foto: BIRN BiH
Prema nalazima izvještaja, članovi Komiteta dobili su brojne navode o fizičkom maltretiranju pritvorenih osoba od policijskih službenika, a posebno od policije u Kantonu Sarajevo. Takve pritužbe zabilježili su i tokom posjete u 2019. godini.
“One su se uglavnom sastojale od šamara, udaraca šakama, nogama palicama i oružjem, i policajci su ga koristili protiv osoba osumnjičenih za krivična djela, bilo u vrijeme njihovog privođenja ili tokom ispitivanja”, navode iz Komiteta.
Komitet smatra da policijsko zlostavljanje ostaje ozbiljan problem koji zahtijeva odlučnu akciju bh. vlasti, uključujući formalnu izjavu na najvišem političkom nivou o nultoj toleranciji za nedolično ponašanje policije, ciljanu obuku policajaca i uvođenje pristupa istražnog ispitivanja osoba osumnjičenih za krivična djela.
Delegacija Komiteta ispitala je postupanje različitih policijskih agencija u BiH prema uhapšenicima, posebno u Federaciji, te efikasnost tužilačkih istraga o navodima o policijskom zlostavljanju. Također, ispitano je i postupanje prema pritvorenicima u četiri zatvorske ustanove u nadležnosti Federalnog i Državnog ministarstva pravde.
U izvještaju su, uz medicinske dokaze, navedene i izjave zatvorenika koji su govorili najčešće o tome da su ih policijski službenici, pretežno iz specijalnih jedinica, tukli tokom hapšenja i ispitivanja, dok su ležali na podu vezanih ruku. Neki od zatvorenika tvrdili su da su proveli nekoliko sati ili cijelu noć vezani lisicama za neki komad namještaja u kancelariji kriminalističkih inspektora ili u pritvorskoj ćeliji, bez hrane, vode ili mogućnosti korištenja toaleta.
Osim nasilja u zatvorskim jedinicama, delegacija je zabilježila i nekoliko pritužbi o prekomjernoj upotrebi sile, koja se sastojala od udaraca i šamara, kao i vrijeđanju pritvorenika u kazneno-popravnim zavodima u Sarajevu i Zenici, te državnom zatvoru.
Advokatica Nina Kisić, zastupnica oštećenih u nekoliko prijavljenih slučajeva, nasilja za Detektor kaže da je dosta manje takvih slučajeva nego ranije, ali da bi razloge za to mogli potražiti u bojazni zatvorenika da bi zbog prijavljivanja nasilja moglo doći do gorih posljedica. Dodaje i da je neodgovarajuće procesuiranje ovakvih slučajeva gorući problem.
“Neprocesuiranje policijskog nasilja u BiH je u jednom slučaju dovelo do smrti, u slučaju u kojem se vodi postupak po potvrđenoj optužnici, ali je i dalje jako, jako često. Kada se i prijavi, ne procesuira se hitno, ne urade se vještačenja i postoji dojam da i tužilaštva čekaju da predmeti ‘umru prirodnom smrću'”, pojašnjava Kisić.
Ona rješenje ovakvih slučajeva vidi u imenovanju posebnih tužilaca u svakom tužilaštvu koji bi se bavili slučajevima policijskog nasilja, zbog kompleksnosti problema i mogućnosti zloupotrebe.
Komitet je kritikovao rad pravosudnih i pravnih organa na provjeri navoda o lošem tretmanu, te otkrio da su istrage neefikasne i nedovoljno ažurne i temeljite. Tužioci su kritikovani zbog formalističkog pristupa u komunikaciji i saradnji s policijom te nedostatak proaktivnosti. Visokom sudskom i tužilačkom vijeću su predložili da u saradnji sa ministarstvima unutrašnjih poslova usvoji obavezujuće uputstvo o metodologiji istraga u slučajevima navodnog policijskog zlostavljanja, prema kojoj bi tužioci i članovi nadzornih mehanizama policije bili obučeni.
Članovi Komiteta su naveli da je potrebno osigurati pritvorenicima i zatvorenicima pravo na pristup advokatu od početka pritvora, pa sve do svakog saslušanja, kao i obavljanje ljekarskog pregleda bez prisustva policajca i vezanja. Uhapšene osobe bi trebale biti u potpunosti informisane o svojim pravima, a razgovori u policiji bi trebali biti snimani audio i video uređajima.
Poseban dio izvještaja posvećen je uslovima boravka u zatvorskim i pritvorskim jedinicama u BiH, te je Komitet ponovo preporučio da je potrebno preduzeti korake koji bi osigurali da sve policijske ćelije ispunjavaju minimalne zahtjeve u pogledu veličine, održavanja, čistoće i osvjetljenja, kao i da sve osobe koje se nalaze u pritvoru trebaju dobiti barem jedan topli obrok dnevno.
U izvještaju se navodi da u vrijeme posjete Komiteta još uvijek nije postojao režim aktivnosti van ćelije za pritvorenike, ali da su ohrabreni početnim naporima u državnom zatvoru gdje su pritvorenici mogli provesti najmanje dva do tri sata dnevno van ćelije. Drugi zatvori im nisu nudili takve mogućnosti, te su neki od njih provodili u svojim ćelijama i više od 22 sata dnevno, zbog čega su iz Komiteta pozvali vlasti u BiH da preduzmu korake kako bi radikalno poboljšali ovaj režim za pritvorenike. Također, upozorili su i na postojanje potrebe za uvođenje rodno specifičnog pristupa za žene koje se nalaze u pritvoru.
Mali napredak članovi komisije zabilježili su i u pogledu pružanja zdravstvene zaštite, ali uz napomenu da je potrebno da ministarstva pravde i zdravstva u Federaciji rade zajedno na poboljšanju pružanja zdravstvene zaštite za osobe u istražnom pritvoru.
Kisić kaže da primijeti pomake, poput onih u zavodu Miljacka u Sarajevu sa efikasnijim procedurama i boljim uslovima, ali da predstoji još puno posla.
Iako su naveli da je njihova saradnja s vlastima u BiH bila odlična, članovi Komiteta upozorili su da nedostaje efikasna akcija i napredak u odnosu na preporuke iz Izvještaja koji su sačinili 2019. godine, kao i da saradnja podrazumijeva i obavezu otklanjanja nedostataka koje ova komisija utvrdi.
