Konačna presuda Kemalu Čauševiću 26. maja
Izricanje presude zakazano je nakon obnovljenog suđenja i završnih riječi u kojima je Tužilaštvo zatražilo da Čaušević bude proglašen krivim za pranje novca i da mu se oduzme nezakonito stečena imovina, dok je Odbrana ocijenila da navodi optužnice nisu dokazani i zatražila oslobađajuću presudu.
Tužilac Dubravko Čampara je podsjetio da je vještak Tužilaštva utvrdio ogroman nesrazmjer između nekretnina koje je Čaušević stekao i prihoda koje je imao. Prema njegovim riječima, neprihvatljivi su zaključci vještaka Odbrane u vezi sa dnevnicama, prevozom i regresom, kao i ušteđevinom supruge i sina u iznosu od pola miliona maraka.
“Porodica troši 400 maraka mjesečno, nište ne podiže, samo kupuje nekretnine”, ukazao je tužilac na nalaz vještaka Odbrane.
On se osvrnuo na svjedoke koji su kazali da je Čaušević imao jedan stan dok nije postao direktor UIO-a.
Čampara je napomenuo da je Čaušević proglašen krivim po prvoj tački optužnice za primanje dara u iznosu od 1,7 miliona maraka i da je taj dio pravosnažan, a da nakon obnovljenog suđenja treba biti osuđen i za pranje novca, jer je nezakonito stečenim novcem kupio više stanova i poslovnih prostora u Sarajevu, kao i nekoliko njiva.
Apelaciono vijeće je u oktobru 2022. ukinulo dio presude kojom je Čaušević bio proglašen krivim za pranje novca i kojom mu je bila oduzeta protivpravno pribavljena imovinska korist, smanjivši mu kaznu sa devet na pet i po godina zatvora.
Nakon ukidanja dijela presude, u postupak je uključena i Čauševićeva supruga na osnovu zakonskih odredbi koje predviđaju da se, prilikom oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, na pretres poziva osoba na koju je imovinska korist prenesena.
Odbrana Čauševića zatražila je da Sud ukine privremenu mjeru zabrane raspolaganja imovinom. Branilac Suad Sultanić je kazao da je ova mjera donesena u okviru istrage koja je 2019. obustavljena, a o čemu je Odbrana obaviještena u februaru ove godine.
Tužilac Čampara je rekao da je protiv Čauševića vođeno više istraga i da su sve spojene u jedan predmet, s čim se nije složio Sultanić, navodeći da je istraga u kojoj je donesena mjera okončana nakon početka suđenja u ovom predmetu.
“U dokazima nema rješenja o spajanju predmeta”, kazao je Sultanić.
Punomoćnik Dragiša Jokić, koji se uključio u predmet nakon prvostepenog postupka, ocijenio je da nisu dokazani navodi o pranju novca, a da je optuženi nekretnine stekao legalnim sredstvima.
Jokić je rekao da Prvostepeno vijeće nije ni primijetilo da je dio nekretnina u suvlasništvu supruge optuženog i njihovog sina, kao i da nije dokazano da su oni znali da je imovina stečena krivičnim djelom. On smatra da ima niz manjkavosti u prijedlogu Tužilaštva za oduzimanje imovine, kao i da u spisu nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi na koga je i šta preneseno.
Čaušević je kazao da je bio najbolji menadžer, da je imao visoka primanja i da je prije spornog perioda stekao dio nekretnina. Istakao je da je vrijednost nekretnina koje je kupovao daleko manja od prihoda koje je ostvario.
On je govorio o postupcima tužioca i nalazu vještaka Tužilaštva, odredbama o pranju novca i zakonodavstvu Evropske unije, pozivajući Apelaciono vijeće da se odupre “pritisku da ga osudi”.
“Vidite da su pravda i pravo na mojoj strani”, rekao je optuženi.
Aida Čaušević se osvrnula na teške posljedice koje je hapšenje njenog supruga u kući njenih roditelja imalo na njihovog sina i njenu porodicu. Kazala je da su im tokom pretresa stana odnesene kartice sa fotografijama, koje im nikad nisu vraćene. Ona je navela da su u kupovini nekretnina učestvovali i njeni roditelji.
“Ko ima pravo dirati u imovinu mene i sina?” upitala je Čaušević.