Šipčić je, kako Tužilaštvo BiH navodi, saslušan u Odjeljenju za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 5. juna 2019. godine. Uz transkript, dostavljen je i audiozapis sa saslušanja, iz kojeg proizilazi da se on neće izjašnjavati, odnosno neće iznositi odbranu.

Bivši komandant SRK-a je, kako se navodi u naredbi za obustavu istrage, bio osumnjičen da je u periodu od 20. maja do 10. septembra 1992. godine planirao, poticao, naređivao, izvršavao ili na druge načine pomagao i podupirao planiranja, pripreme ili izvođenje granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva, kojom prilikom je ubijeno 800, a ranjeno približno 1.787 civila.

Kako se dalje navodi u dokumentu u koji je BIRN BiH imao uvid, Šipčić je u maju 1992. godine naredio potčinjenim pripadnicima VRS-a da, u sadejstvu sa policijskim strukturama Stanice javne bezbjednosti Hadžići, protivzakonito zatoče civile nesprske nacionalnosti sa područja Hadžića, a potom ih prebace u zatočenički objekat u kasarni “Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici, gdje su psihički i fizički zlostavljani, a 48 civila je odvedeno u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi svaki trag.

Šipčić se sumnjičio i da je 26. maja 1992. godine naredio artiljerijski napad na porodilište “Zehra Muidović“, kada je poginulo šest beba; zatim granatiranje ulice Vase Miskine, današnja Ferhadija, kada je poginulo 17, a ranjeno stotinu osoba; snajperski napad na autobus sa djecom iz Doma za napuštenu djecu “Ljubica Ivezić“ u Nedžarićima, kada je dvoje djece ubijeno; granatiranje Vijećnice, Trga solidarnosti u Novom Gradu , gdje su ubijeni ljudi u redu za hljeb, te napad na Aerodromsko naselje u junu 1992. godine, kada je ubijeno 38 osoba.

Dokumenti predani Tužilaštvu BiH

Fikret Grabovica, predsjednik “Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992– 1995.“ kaže da su sa Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu predali krivičnu prijavu protiv Šipčića sa pratećom dokumentacijom, ističući da je Tužilaštvo imalo dovoljno vremena i dokaza da podigne optužnicu.

Nekoliko godina nakon što je krivična prijava predana, Grabovica kaže da su išli kod tadašnje glavne tužiteljice Tužilaštva BiH, Gordane Tadić, koja im je rekla da nisu sigurni gdje se nalazi dokumentacija, zbog čega su je ponovo dostavili.

“Na osnovu relevantne dokumentacije roditelja i njihovih izjava, sumnjamo da je Tomislav Šipčić odgovoran za ubistva oko 130 djece u vrijeme dok je bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa. S obzirom na to da mnogo roditelja, iz subjektivnih i objektivnih razloga, nisu prijavili da su im djeca ubijena, smatramo da se radi o mnogo većem broju ubijene djece“, ističe Grabovica, koji dodaje da je duboko razočaran u rad Tužilaštva.

Merisa Karović-Babić, naučna saradnica Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA, ističe da postoje dokumenti prema kojima se tačno zna kada je Šipčić stupio i do kada je bio komandant Korpusa.

“Prvi dokument koji sam imala je sa sjednice Skupštine srpskog naroda u Banjoj Luci 12. maja 1992. godine, kada je donesena odluka o formiranju Vojske Republike Srpske. Tomislav Šipčić je bio potpisan kao komandat Sarajevsko-romanijskog korpusa od 22. maja 1992. Godine, kada je naredio formiranje brigada. Ima još dokumenata u kojima je on potpisan kao komandant SRK-a“, navodi Karović-Babić i dodaje da je Šipčić izdao naredbu koja se odnosila se na “čišćenje“ sarajevskih naselja kao što su Aerodromsko i Dobrinja.

Karović-Babić, autorica knjige “Masovna ubistva civila u Sarajevu za vrijeme opsade 1992–1995.“, navodi da su, u vrijeme dok je Šipčić bio komandant SRK-a, na 68 lokacija civili masovno ubijani granatiranjem. Od tog broja, na 23 lokacije u mjesecu augustu 1992. godine.

“Sama činjnica da su na 40 lokacija članovi istih porodica ubijeni od granata, dovoljno govori o razmjerama zločina koji su počinjeni kada je Šipčić bio komandant. A da ne govorim o zločinima koji su počinjeni u okupiranim dijelovima Vogošće, Ilijaša, kao i u Aerodromskom naselju“, ističe Karović-Babić.

Za udruženja žrtava odgovori Tužilaštva neadekvatni

Grabovica podsjeća da ni 30 godina od početka opsade Sarajeva Tužilaštvo BiH nije podignulo nijednu optužnicu protiv direktnih počinilaca.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je nekadašnje komandante SRK-a VRS-a Stanislava Galića na doživotnu, a Dragomira Miloševića na 29 godina zatvora, zbog zločina nad građanima Sarajeva. Kasnije su za terorisanje Sarajlija – granatiranjem i snajperisanjem – na doživotne kazne osuđeni bivši general VRS-a Ratko Mladić i predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida BiH Murat Tahirović kaže da su do 2017. podnijeli 20 krivičnih prijava protiv odgovornih za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine. Dodaje da od Tužilaštva BiH nikada nisu dobili odgovor u kojoj su fazi te prijave.

“Mi sada postavljamo pitanje Tužilaštvu za konkretan predmet, za konkretno lice – da li je podignuta optužnica i, ukoliko nije, zašto. Postavljali smo takva pitanja i kada je riječ o opsadi Sarajeva. Dobili smo samo usmene informacije putem telefona. Tužilaštvo se ograđuje od toga da pismeno odgovara, jer smatra da treba da zaštiti određene podatke“, ističe Tahirović, koji dodaje da su dobili informacije da je u određenim predmetima obustavljena istraga, a da se protiv drugih lica i dalje vodi.

Iz Tužilaštva BiH za BIRN navode da u posebnom Odjelu za ratne zločine imaju više predmeta u radu, a koji se odnose na ratne zločine na području Sarajeva, uključujući snajpersko djelovanje i granatiranje sa civilnim žrtvama. Dodaju da se veliki broj predmeta odnosi na prijavljene nepoznate počinioce.

“Tužioci, u skladu sa Revidiranom državnom strategijom za ratne zločine, poduzimaju aktivnosti u radu na predmetima i kada budu donesene tužiočke odluke, javnost će biti informirana“, ističu iz Tužilaštva BiH.

Procesuirati komandante artiljerijskih jedinica i snajperiste

Prema informacijama Tahirovića, protiv više od 300 osoba sa “A-liste“ Haškog tribunala, koja je dostavljena Tužilaštvu BiH, istraga je obustavljena. Dodaje da udruženja nisu zadovoljna radom Državnog, niti tužilaštava na nižim nivoima. Veliki broj optuženih pobjegao je u Srbiju i Hrvatsku, kaže Tahirović.

“Šipčić je bio u Srbiji. On je bio prvi komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, prije toga visoki oficir JNA. Srbija je sve uradila da ne dođe do njegovog procesuiranja, da nikada ne odgovara, ali su dva komandanta odgovarala. Puno je onih sa nižeg nivoa koji su još živi, dostupni i mogu odgovarati. Nažalost, tu imamo problem nerada Tužilaštva BiH i tužilaštava na drugim nivoima“, smatra Tahirović.

Karović-Babić kaže da postoje i dokumenti SRK-a sa potpisima komandanata brigada, te načelnika artiljerije.

“Na istražnim organima je da tu priču dovedu do kraja, istraže te ljude i podignu optužnicu protiv određenog broja lica koji su bili komandanti ili direktni izvršioci na nižim nivoima, koji su upravljali artiljerijskim ili minobacačkim posadama“, ističe Karović, kao i da u presudama po komandnoj odgovornosti koje su donesene za Sarajevo nisu obuhvaćeni svi incidenti.