Goran Salihović. Foto: BIRN BiH
Tužiteljica Amra Mehmedić navodila je naziv, datum i broj dokaza, a optuženi Salihović je prigovarao, komentarisao i davao objašnjenja na svaki dokument.
Na dokaze o reviziji u Tužilaštvo BiH, on je kazao da su za 2013., 2014. i 2015. revizori dali pozitivno mišljenje, a da je za 2016. dato mišljenje s rezervom i uočene slabosti kod javnih nabavki. Prema njegovim riječima, rezerva i slabosti se odnose na period poslije njega.
“Ja sam otišao u septembru. To se odnosi na Gordanu Tadić”, kazao je Salihović.
On je napomenuo da su najgore mišljenje revizori dali za Osnovni sud u Banjaluci, kada je na njegovom čelu bio Milan Tegeltija, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Tužiteljica je u dokaze uložila tabelarne prikaze poklona nabavljenih u periodu 2013-2016. Optuženi je za svaku godinu čitao šta je poklanjano – knjige, slike, pića, setove za kafu, novac srednjovjekovnih vladara i drugo, za koju delagaciju, te pojedinačne cijene od šest do 300 konvertibilnih maraka.
“Ovaj jedan tužilac volio je tucanu kafu… to ovi iz kabineta uzmu”, kazao je Salihović.
On je naveo koga je sve u Tužilaštvu bio ovlastio da potpisuje određene troškove, te kako je on uvijek tražio odobrenje od Ministarstva finansija za preraspodjelu budžetskih sredstava.
Salihović je dao objašnjenje u vezi s dokumenatom koji se odnosi na putovanje u Pariz, kada su zbog problema na aerodromu propustili avion i kada je on platio četiri karte za sljedeći let. On je rekao da je kontaktirao računovodstvo Tužilaštva i da mu je rečeno da će mu biti refundirani ti troškovi, te da nije nanesena nikakva šteta.
Za set dokaza o troškovima prilikom službenih putovanja, optuženi je isticao prigovore na neovjerene fotokopije i nevidljivost računa, te tvrdio da su troškovi dnevnica, prevoza i slično uračunati u reprezentaciju. Takođe je prigovarao da se iz računa za reprezentaciju ne vidi šta se tačno odnosi na njega a šta na druge osobe.
“Šta ima veze moja dnevnica sa reprezentacijom? Na koga se odnosi ovaj račun? (…) Cijelo vrijeme se stavlja nešto što nema veze da bi se navukla neka cifra”, kazao je Salihović.
Tužiteljica Mehmedić je kazala da dnevnice i pokloni nisu uračunati u troškove prilikom vještačenja, napominjući da je ranije najavila da će se o prigovorima optuženog izjasniti nakon ulaganja dokaza. Ona je kazala da je dio dokaza već ranije uložen u originalima, na šta je branilac Rifat Konjić prigovorio da ne zna zbog čega se onda ponovo ulažu u kopiji.
Salihović je ostao pri tvrdnji da je sve sabrano u iznos koji mu se stavlja na teret.
“Zamislite glavnog tužioca koji je spao da ukrade marku. Treba ga ubiti… Bitno je bilo da se moja karijera uništi”, kazao je optuženi, govoreći o uništavanju pravosuđa na nivou BiH i ljudima sa crne liste.
U spis su uložene i odluke o odobravanju troškova, koji uključuju nabavku kišobrana, ormarića, sapuna, automobila te unajmljivanje slika za kabinet. Salihović je rekao da su to samo odluke o planiranim troškovima, ali da nema dokaza da li su one i realizovane, te da ne zna šta se time dokazuje.
Salihoviću je na teret stavljeno da je u periodu od februara 2013. do 28. septembra 2016. godine iskoristio službeni položaj, postupao suprotno propisima i pribavio korist u iznosu preko 80.000 KM. Prema optužnici, Salihović je bio upoznat s Pravilnikom Vijeća ministara BiH o korištenju sredstava reprezentacije s limitom od 20.000 KM godišnje, ali je svjesno postupao drugačije.
Suđenje se nastavlja 19. januara, kada se očekuje da će Tužilaštvo okončati ulaganje dokaza, koji se nalaze u 16 registratora.
