On kaže da je upozoravao istražioce da se vađenje podataka iz njegovog telefona mora obaviti u kontrolisanim uslovima kako se ne bi ugrozili povjerljivi podaci, ali da su u konačnici kompletni sadržaji njegovih uređaja uvršteni u spis predmeta u koji uvid imaju odbrane u koruptivnom predmetu u kojem je optužen.

Od tada do danas on je u nekoliko institucija uputio urgencije i pritužbe na rad tužilaca. Prema načelima važećih zakona koji se odnose na zaštićene svjedoke, urgencije ovog tipa trebale bi se hitno rješavati.

Ali, prema podacima koje je prikupila Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), pravosudne institucije još uvijek nisu donijele odluke niti su po prijavama i zahtjevima postupale ubrzano. Analiza BIRN-a BiH pokazuje da postoji i zabrinjavajući odnos prema brzini rješavanja zahtjeva u kojima se poziva na postupanje s podacima o zaštićenim svjedocima.

Prva upozorenja poslana prije tri godine

žKantonalni sud i tužilaštvo u Tuzli. Foto: BIRN BiH.

Advokat – čije ime BIRN BiH ne objavljuje zbog opasnosti da bi na taj način mogli biti ugroženi osjetljivi podaci – kaže da su neki od svjedoka s kojima je radio ranije, dobijali prijetnje u periodu nakon početka istrage protiv njega.

BIRN BiH nije mogao nezavisno verifikovati ove navode zbog ograničenja u pristupu podacima i zaštićenim svjedocima. Odbrane dvoje optuženih u predmetu nisu željele razgovarati.

Kroz upite i razgovore sa institucijama, BIRN BiH nije zbog osjetljivosti i zaštite podataka mogao nezavisno verifikovati da su se na telefonu nalazili podaci o zaštićenim svjedocima i da li je advokat dio zvaničnog programa zaštite svjedoka.

U izvještajima međunarodnih organizacija ranije su ponavljani pozivi da se unaprijedi zaštita svjedoka u BiH. U vrijeme dok je nastajala ova analiza, na jednog od svjedoka u drugom predmetu korupcije je pucano.

Prema uvidima u dokumente u slučaju sarajevskog advokata i odgovorima pravosudnih institucija, prijave i urgencije čekaju rješavanje od jedne do tri godine.

Tužilaštvo u Tuzli je protiv sarajevskog advokata i nekoliko drugih osoba optužnicu podiglo 2018. godine. Ranije je, prema njegovim riječima, Federalna uprava policije od njega oduzela predmete radi dokazivanja u krivičnom postupku. Ali on kaže da se u naredbi nije nalazio podatak da se radi o advokatu, a sama naredba odnosila se na više lica i nije bilo naznačeno da se pretraga ograničava samo na predmet istrage i da se telefon oduzima od advokata.

“Prilikom predaje mobilnog telefona i SIM kartice, upoznao sam pripadnike Uprave da su mobilni telefon i SIM kartica registrirana na advokatski ured i da se (…) nalaze povjerljivi podaci i prepiske sa svim mojim klijentima, te posebno da sam radio u predmetima iz programa zaštite svjedoka, iz krivičnih postupaka pred Međunarodnim krivičnim sudom u Haagu, Sudom Bosne i Hercegovine, kao i pred Misijom EULEX, Kosovo”, kaže advokat.

Na upit o saradnji sa advokatom i tome da li su upoznati sa slučajem u BiH, iz Misije EULEX su odgovorili da, “u skladu s najboljom međunarodnom praksom, Misija ne može javno otkriti nikakve informacije vezane za njen program ili srodna pitanja”.

Iz Federalne uprave policije su BIRN-u BiH u kratkom pisanom odgovoru naveli da su postupali po naredbama tuzlanskih kantonalnih tužilaca i da od njih treba tražiti odgovore.

Prema riječima advokata, on smatra da je preuzimanjem podataka s njegovih elektronskih uređaja došlo i do povrede prava na privatnost i prepisku u privilegovanom odnosu advokata s klijentom i obaveze čuvanja advokatske tajne.

“Osim toga, sama naredba je bila neodređena i neprecizna i ostavljala je mogućnost da se pregledavaju, analiziraju i preuzmu i podaci i komunikacije koje nemaju nikakvu vezu s predmetnom istragom i, naravno, da se takvi podaci zloupotrijebe”, objašnjava on.

Zbog toga što smatra da je postupanjem tužilaca u Tuzli ugrožena sigurnost svjedoka neosiguravanjem podataka o njihovom identitetu, mjesta gdje žive i rade, te članova njihovih porodica, on je Državnom tužilaštvu u maju 2019. godine podnio krivičnu prijavu protiv Tomislava Ljubića, glavnog tužioca

Tužilaštva Tuzlanskog kantona, i postupajućeg tužioca Nihada Halilčevića.

Prijavu je podnio zbog sumnje na krivično djelo “odavanje tajnih podataka, otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka i povreda tajnosti”.

Sadržaj mobilnog telefona je dio spisa i dostupan je odbranama, odnosno advokatima i njihovim klijentima, kaže advokat i dodaje da “je broj lica kojima je omogućen pristup sigurno veliki i nemoguće je čak ni odrediti koja su sve lica mogla pristupiti takvim podacima”.

Prema Zakonu o krivičnom postupku, optuženi i njihovi pravni zastupnici imaju pravo uvida u sve spise i dokaze na kojima tužilaštvo zasniva svoj slučaj.

Državni tužilac koji provjerava navode iz prijave odbio je razgovor uz obrazloženje da ne može razgovarati o predmetima u kojima postupa jer još uvijek nije donesena tužilačka odluka. Iz Tužilaštva BiH su potvrdili da je predmet u radu i da je putem nadležnih institucija pribavljena dokumentacija koja se odnosi na ovaj slučaj, prijavljen prije tri godine.

“Nedavno je po treći put saslušan i podnositelj prijave, tako da će se, kada se sve aktivnosti završe, uskoro donijeti tužiteljska odluka”, stoji u odgovoru ovog tužilaštva.

Advokat je podnio i disciplinsku pritužbu Uredu disciplinskog tužioca u septembru 2021. godine protiv tužioca Ljubića. Iz dokumenata u koje je BIRN BiH imao uvid, vidi se da je Ured zaprimio ovu pritužbu, te će, kako je navedeno u odgovoru upućenom ovom advokatu, o odlukama Ureda i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) biti pisanim putem obaviješten nakon što razmotre pritužbu.

Iz Ureda je u aprilu za BIRN BiH rečeno da je pritužba u fazi provjere navoda, a na ponovni upit u septembru – da o njoj još uvijek nije donesena odluka.

Ljubić i Halilčević su odbili razgovor o ovom slučaju, uz objašnjenje kako do okončanja postupka ne mogu davati komentare. U martu ove godine VSTV je Halilčevića imenovao na poziciju tužioca Federalnog tužilaštva.

Iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona kažu kako ne mogu komentarisati krivične prijave na kojima radi drugo tužilaštvo u slučajevima kada je protiv njihovih uposlenika podnesena krivična prijava.

Advokat kaže da je u naredbi Federalnoj upravi policije navedeno da se izvrši vještačenje svih privremeno oduzetih mobilnih telefona i da se preuzmu, analiziraju i dostave u nalazu svi podaci iz mobilnih telefona, što podrazumijeva kompletne i cjelovite komunikacije po osnovu svih aplikacija iz telefona, a to su SMS poruke, Viber, WhatsApp, Messenger, kao i da vrate i sve izbrisane poruke sa svih aplikacija – pozive, videozapise, fotografije i sve drugo iz telefona.

Kako kaže, nakon oduzimanja, podaci su dalje dostavljeni osobama koje im nisu trebale imati pristup.

“Nakon neovlaštenog otkrivanja ovih podataka, velikom broju svjedoka je direktno prijećeno, neki od njih su se morali i preseliti, neki su prijavljivali da se osjećaju nesigurno”, tvrdi advokat.

Prema Zakonu o programu zaštite svjedoka u BiH, prikrivanje identiteta zaštićenih svjedoka smatra se hitnom mjerom.

Dugo čekanje na odgovore

Ilustracija. Foto: BIRN BiH

Sarajevski advokat kaže da je obavijestio niz institucija o svom slučaju, ali da tri godine od izuzimanja nisu donesene odluke o upozorenjima o osjetljivosti podataka.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH kažu za BIRN BiH da su upoznati sa slučajem, ali su rekli kako nemaju legitimaciju i nadležnost u bilo kojoj krivičnopravnoj istrazi, niti krivičnom postupku, te su sva pitanja uputili na Tužilaštvo BiH.

Delegacija Evropske unije u BiH za BIRN BiH navodi da svako otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka predstavlja krivično djelo i da se u takvim slučajevima od vlasti očekuje da brzo i efikasno reaguju provođenjem istrage i procesuiranjem navodnog počinioca ili počinilaca, kao i da poduzmu sve neophodne mjere kako bi se osigurali bezbjednost svjedoka i integritet mehanizma zaštite svjedoka.

“Nepreduzimanje trenutnih i odlučnih mjera u takvim slučajevima može dodatno ugroziti ionako krhko povjerenje javnosti u pravosuđe, kao i imati odvraćajući efekat na potencijalne svjedoke kojima je potrebna zaštita”, stoji u odgovoru Delegacije, u kojem se podsjeća na Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU, koje jasno naglašava potrebu za boljom zaštitom identiteta žrtava i svjedoka u BiH.

U posljednjem izvještaju Evropske unije o BiH za 2021. godinu se navodi kako je potrebno osigurati zaštitu svjedoka. Misija OSCE-a u BiH ranije je upozoravala da je sistem zaštite svjedoka u predmetima ratnih zločina nedovoljno efikasan i da ga treba osnažiti. Prije dvije godine u javnosti je otkriven identitet zaštićenog svjedoka koji je tokom svog svjedočenja spomenuo ime premijera Republike Srpske Radovana Viškovića, ali odgovorni za otkrivanje identiteta još uvijek nisu procesuirani za ovo krivično djelo.

Iz Misije OSCE-a u BiH za BIRN BiH naglašavaju da se slučajevi otkrivanja identiteta svjedoka moraju procesuirati iako se to u BiH dešava rijetko.
“Misija apeluje na pravosudne institucije da budu proaktivne u osiguravanju da, u skladu s pravnim okvirom koji je na snazi, mjere zaštite svjedoka ne budu samo dodijeljene, nego i ispoštovane, a da svi slučajevi u kojima je navodno došlo do kršenja mjera zaštite, budu na svrsishodan način istraženi bez odlaganja”, kažu u Misiji.

Matej Živković, svjedok u nekoliko sarajevskih predmeta korupcije i organizovanog kriminala te zamjenik predsjednika Komisija za vrijednosne papire Federacije, napadnut je sredinom marta ove godine. Nepoznata maskirana osoba je, idući mu u susret, iz pištolja s prigušivačem ispalila sedam hitaca, od kojih je nekoliko pogodilo Živkovića.

“O motivima je vrlo teško špekulirati, međutim činjenica jeste da sam ja izravni svjedok u jednom od velikih slučajeva gospodarskog kriminala, a isto tako da sam zatražen i u cijelom nizu drugih slučajeva od strane istražnih organa, da ponudim nekakvu ekspertizu koja bi poslije, u slučaju podizanja optužnice, vjerovatno rezultirala i baš klasičnim oblikom svjedočenja, prema tome, moja sumnja ide u smjeru da je vjerovatno nešto od toga razlogom i uzrokom ovoga što se meni dogodilo”, kaže Živković.

U razgovoru za BIRN BiH, Živković objašnjava kako je mjesec dana prije ovog događaja, ispred stana gdje živi, u njegovom smjeru također ispaljeno nekoliko hitaca iz zračnog pištolja, s namjernom da ga se zastraši.

On kaže da mu institucije nisu ponudile mjere zaštite. Sve razgovore koje je obavljao i s tužilaštvima i istražnim agencijama, kaže, doživio je kao “tapšanje po ramenu”.

“Treba mi osjećaj sigurnosti, za mene, za moju obitelj, osjećaj da nisam ostavljen, osjećaj da nisam izložen, osjećaj da se ne moram uvijek okretati iza ramena. U tom smislu je sustav potpuno zakazao”, govori on.

Optužnica protiv ovog advokata i drugih optuženih potvrđena je u januaru 2019., a suđenje je počelo tek dvije godine poslije, u februaru 2021. godine. On kaže da još uvijek čeka odlučivanje Kantonalnog suda u Tuzli o njegovom zahtjevu da se sudije izjasne o zakonitosti dokaza uzetih iz elektronskih uređaja.