Ruski vojnik osigurava Dramsko pozorište u Mariupolju, Ukrajina, 12. april 2022. Foto: EPA-EFE/SERGEI ILNITSKY
Strani dobrovoljci koji su se ratu u Ukrajini priključili nakon invazije Rusije u februaru ove godine manje su radikalni i politizirani nego oni koji su se od 2014. godine priključivali borbama, navodi se u publikaciji o ekstremistima volonterima.
Publikacija “Zapadni ekstremisti i ruska invazija na Ukrajinu u 2022. godini” posmatrala je strane borce iz različitih ideoloških pozadina – uključujući krajnje desnu ili krajnje lijevu ideologiju.
Njihova mobilizacija danas se provodi uglavnom putem službenih kanala ukrajinske Vlade, a manje kroz neformalne kanale koji nisu povezani s državom, kao što je bio slučaj 2014. godine, navodi se u istraživanju.
U dokumentu objavljenom u četvrtak, 26. maja, navodi se kako je tačan broj stranih boraca koji učestvuju u borbama od februara 2022. teško utvrditi. Publikacija zaključuje da je samo dio onih koji su iskazali interes za odlazak u Ukrajinu zaista i otišao.
Postoje tri kategorije pojedinaca koji se priključuju sukobu. Prvu kategoriju čine ukrajinski državljani i oni koji žive u inostranstvu i imaju dvojno državljanstvo. Drugi su međunarodni dobrovoljci, a treću grupu čine ekstremisti orijentirani na nasilje.
Kasper Rekawek, postdoktorant u Centru za istraživanje ekstremizma Univerziteta u Oslu i autor istraživanja, navodi za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kako su izvještaji o ekstremističkim borcima koji su otišli u Ukrajinu uvelike prenaglašeni.
“Iako postoji značajan kontingent ekstremističkih stranih boraca, njihov broj je blijed u usporedbi s onima koji su regrutirani putem službenih vladinih kanala i nema dokaza o ekstremističkom procvatu kao rezultatu invazije”, navodi Rekawek.
On dodaje kako se stranci u Ukrajini još nisu udružili u prepoznatljive visokoideologizirane borbene jedinice, te su bili neuspješni u regrutiranju simpatizera u svojim zemljama.
“Postrojbe poput pukovnije ‘Azov’, s poviješću stranaca od 2014., regrutirale su mali broj takvih pojedinaca 2022. godine”, kaže Rekawek i dodaje kako ekstremisti neće značajno doprinijeti Ukrajini u odbrani.
Ekstremisti bi mogli s druge strane predstavljati izazov domaćoj sigurnosti nakon povratka u matičnu zemlju, kaže on.
U objavljenom istraživanju se navodi kako su stranci koji su otišli u Ukrajinu priključeni različitim postrojbama, pri čemu je nesumnjivo da će se neki pojaviti i u onim postrojbama aktivnim od 2014. godine.
“Unatoč zabrinutosti i upozorenjima da je rusko-ukrajinski rat postao magnet za strane dobrovoljce zapadnjačkih ekstremista, relativno malo takvih pojedinaca otputovalo je na istok kako bi se pridružilo borbi”, navodi se u istraživanju koje je, kroz analizu desničarske scene u sedam zemalja, ukazalo na mali broj desničara koji su otišli u Ukrajinu.
Tokom rata od februara ove godine zabilježeni su i smrtni slučajevi među dobrovoljcima, što, prema istraživanju, ne čudi s obzirom da je Ukrajina pozvala strane državljane da se pridruže njenoj borbi protiv Rusije i do 20.000 takvih dobrovoljaca izrazilo je interes da doprinese ovoj borbi, a navodno je stotine pojedinaca stiglo u Ukrajinu.
Istraživanje za dva smrtna slučaja navodi da su potvrđena i poznata javnosti – slučaj Edija Ongara, rodom iz Italije, koji je poginuo 1. aprila, i Stefana Dimitrijevića iz Srbije.
Dimitrijević se 2014. godine borio među separatističkim snagama. U Srbiji je osuđen na godinu i pol uvjetne kazne, a nakon početka invazije na Ukrajinu ponovno se uključio u rat.
“On nije bio jedini srpski strani borac koji se vratio u ‘separatističke republike’, jer su se i drugi vratili na crtu bojišnice čak i nakon što su za svoje postupke u Ukrajini osuđeni pred sudom u Srbiji”, navodi se u publikaciji.
BIRN BiH nije mogao od institucija dobiti zvaničnu potvrdu smrti Dimitrijevića.
Tokom proljeća i ljeta 2014. godine, kada je dosegnut vrhunac u regrutiranju stranih dobrovoljaca, interes je, prema publikaciji, pokazao i kanadski korisnik Iron Marcha, međunarodnog desničarskog foruma.
Kako se navodi u publikaciji, to je bio korisnik pod nadimkom “Moonlord” – Boris Mihajlović. BIRN BiH je ranije pisao kako je on dogovarao prodaju oružja u BiH, te komunicirao sa članom iz Banje Luke pod nadimkom Miki.
Mihajlović je bio pripadnik Kanadske mornarice, te je više puta pokušao da se poveže s pojedincima unutar “Azova” kako bi prošao obuku za vojnu kompaniju koju je želio osnovati.
Tokom istrage u Kanadi za njega je navedeno da je bio član neonacističke organizacije “Blood & Honour” (Krv i čast), koja se nalazi na listi terorističkih organizacija u Kanadi.
Kako kaže Rekawek, sprečavanje odlaska ekstremista orijentiranih na nasilje u ratno područje trebalo bi biti prioritet za vlade, s obzirom da bi kombinacija nasilne ideologije, pristup oružju i eksplozivu, te povećanim mogućnostima transnacionalnog umrežavanja mogao biti zabrinjavajući.
“Vlade bi trebale početi istraživati mogućnosti povratka nasilnih ekstremista iz ratnog područja. S obzirom na trenutno mali broj visokorizičnih osoba, to bi trebalo biti u okvirima već uspostavljenih kapaciteta”, zaključuje Rekawek.
