Sam projekt, kako pojašnjava, počeo je kao knjiga i izložba predstavljena tokom pandemije koronavirusa.

U razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Knight se prisjeća kako je razmišljao šta je to što se može naučiti iz zemalja u kojima je fotografisao ratna dešavanja, poput BiH, Ruande, Sjeverne Irske, Kambodže i Libana, šta je donio mir u tim zemljama, da li je on dobar i šta je mir uopće.

“Što sam više razmišljao o tim zemljama, shvatao sam da mir, ustvari, nije adekvatan”, kaže on te pojašnjava da je zaustavljanje rata uvijek idealno rješenje, ali da pregovarači mira završavaju svoj posao nakon što se potpiše primirje.

Vrlo često ljudi koji su počinili rat, kako navodi, naslijede mir koji građanima nužno ne donese ono što zaista zaslužuju, a to je da prehrane svoje porodice, obrazuju djecu i žive prilično uobičajene živote.

“Ovim projektom možemo istražiti šta je to što je pošlo po zlu na određenim mjestima, zbog čega, šta je bilo dobro i zašto, kako bi to što smo naučili možda primijenili u zemljama poput Afganistana, Sirije, Iraka i, nadamo se, Ukrajine”, kaže on.

Iz svih zemljama se mogu naučiti različite lekcije, smatra, ukazujući kako je poprilično jasno da ukoliko žene nisu uključene u mirovni proces i postkonfliktno upravljanje, šanse za uspješan mir su jako male. Kao primjer navodi Ruandu, u kojoj, kako kaže, preko 65 posto izabranih parlamentaraca čine žene.

Ruanda je, prema mišljenju Knighta, zemlja od koje BiH može učiti o samom mirovnom procesu, bez obzira na probleme s kojima se i danas suočava.

Knight smatra kako se u BiH nije desio proces pomirenja.

“Ljudi moraju biti u stanju da se pomire, moraju živjeti jedni s drugima, rasti i zajedno graditi novo društvo, a ovdje se to zaista nije dogodilo. Ono što je BiH mogla naučiti od Ruande jeste implementacija primirja i procesa pomirenja. I također uključivanje više žena u politički i ekonomski život”, kaže on.

Gary Knight. Foto: BIRN BiH

Jedan od autora izložbe je i fotograf Ron Haviv, koji više od 30 godina fotografiše ratna dešavanja širom svijeta.

“Kroz ovaj projekt smo vidjeli da ne postoji prava definicija mira. Svaka zemlja bira svoj put i nekada to ne uradi kako treba. Moja uloga u ovom projetku je da pokušam shvatiti šta mir znači ovdje u Bosni, s obzirom na moj rad ovdje. I, naravno, dobro je da je oružje utihnulo, ali riječi i retorike nisu. Mislim da će se većina ljudi složiti da je mirovni proces nakon Daytona podbacio”, kaže Haviv za BIRN BiH.

On se nada da će svako ko pogleda ovu izložbu naučiti nešto što može iskoristiti kako bi poboljšao stanje u svojoj zemlji.

Prema Havivu, jako je važno da mlađe generacije odbace ideju historijskog opravdanja.

“Vi još uvijek možete tražiti pravdu, željeti da ljudi priznaju da su se desili ratni zločini i historija se ne treba zaboraviti, ali istovremeno historija ne može postojati do te tačke da vam ne dozvoljava da nemate budućnost”, kaže on.

Na izložbi će biti izložene fotografije nastale tokom rata u Ukrajini. Za Haviva odlazak i fotografisanje u Ukrajini bio je podsjetnik da ljudi nisu naučili lekciju.

“Dokumentovao sam etničko čišćenje, bombardovanje zgrada, ratne zločine, stvari koje sam mislio da u Evropi neću više vidjeti. Kad je počeo rat u Jugoslaviji, mislili smo da nikada nećemo vidjeti rat u Evropi u 20. stoljeću. Sada smo mislili da nikad nećemo vidjeti rat u Evropi u 21. stoljeću”, kaže Haviv.

Ron Haviv. Foto: BIRN BiH

Sličnosti rata u Ukrajini sa ratom koji je bio u BiH, prema Knightu, najviše se ogleda u “apsolutnom zlostavljanju civilnog stanovništva” – bombardovanju naseljenih područja, ciljanju civila, uništavanju porodilišta…

Knight i Haviv dijele mišljenje da je važan posao fotografa i novinara u ratom zahvaćenim područjima. Haviv pogotovo ističe važnost kredibilnih neovisnih fotografa i novinara u vremenu kada su rasprostranjene lažne vijesti.

“Ja sam tu da dokumentujem ono što sam vidio i nadam se da ćete mi vjerovati jer vjerujete da sam iskren i imam integritet”, kaže on.

Mir je teško definisati, smatra Knight i ukazije na problem slavljenja rata u društvu. Kao primjere navodi memorijale vojnicima, salutiranje generalima, hiljade knjiga napisanih o ratu i umjetnosti o ratu.

“Čitav identitet je izgrađen u vezi sa okupacijom, osvajanjem, porazom, ratom. Ne slavimo mir. Mislim da je stvaranje mira znatno hrabrije nego ratovanje. Lako je ići u rat, boriti se protiv komšije, a jako je teško izviniti se komšiji, jako je teško pružiti mu ruku kada postoji netrpeljivost između vas. (…) Mir zahtijeva mnogo posla, hrabrosti, snage i otpornosti kako bi se stvorio, i trebali bismo uzdizati njegovo mjesto u našem društvu, i dok to ne uradimo, slavit ćemo rat”, zaključuje Knight.

Izložba “Imagine: Refleksije o miru” u organizaciji VII fondacije, u partnerstvu sa “Modulom memorije” bit će otvorena večeras u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, s početkom u 18 sati.

Autori izložbe su novinari i fotoreporteri koji su u okviru ovog projekta ponovo posjetili zemlje u kojima su radili tokom rata, kako bi pratili razvoj mira i otvorili različita pitanja o njegovom uspostavljanju.

Ukrajinska izbjeglica i njena beba stižu na granicu u Poljskoj. Foto: Maciek Nabrdalik za The New York Times

Dugodometna patrola sa pripadnicima KPLFN-a (Narodna oslobodilačka fronta kmerskih naroda ) u ruralnoj zapadnoj Kambodži. Foto: Gary Knight

Posljednji marš FARC-a. Foto: Stephen Ferry

Samira Ezzo (21) sluša zvučnu instalaciju u Beit Beirutu, nedavno otvorenom izložbenom prostoru i spomen-obilježju građanskog rata. Foto: Nichole Sobecki

Bosanci na izletu na ratnom spomen-mjestu s pogledom na grad Sarajevo. Sa sve tri strane obilježja su ratnih stradalnika koja podsjećaju na prošlost. Ova mjesta, zajedno s usmenim historijama, produžavaju naslijeđe podjela. Foto: Ron Haviv

Žena oplakuje na mezaru člana porodice izgubljenog tokom genocida u julu 1995. u Srebrenici. Foto: Ron Haviv

Optuženi ubice Hutua držani su zarobljeni u predvorju katoličke crkve. Foto: Jack Picone

Memorijal za genocid u Kigaliju uključuje izložbe za informisanje i edukaciju o uzrocima i posljedicama genocida. Ovdje su pokopani posmrtni ostaci preko 250.000 ljudi. Foto: Jack Picone