This post is also available in: English
Prije tri decenije, grad se našao u situaciji koja će postati najduža opsada u modernoj historiji. Zvanično je završena tek 29. februara 1996. godine.
Predivan atrij sarajevske Vijećnice, koju je 1891. projektovao češki arhitekta Karel Paržik, bio je prikladno mjesto da se trezveno i s poštovanjem obilježi 30-godišnjica početka opsade.
Foto: Paul Lowe
Ovaj objekat – koji je između 1949. i 1992. bio Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine – u augustu 1992. godine uništen je u požaru nakon granatiranja i postao je simbol uništenja kulturnog naslijeđa tokom duge opsade Sarajeva.
Foto: Paul Lowe
Uništeno je preko 150.000 rijetkih knjiga i rukopisa, kao i veći dio bibliotečnog fonda od preko 1,5 milion knjiga. Tako, jedna od prvih slika koja dočekuje posjetitelje izložbe je fotografija članova Sarajevske filharmonije koji sviraju u ruševinama Vijećnice tokom brutalne zime 1992-93. godine.
Foto: Paul Lowe
Tematski organizovana i sa slikama koje prikazuju različite aspekte opsade, izložba pokriva skoro četvorogodišnji period u kojem je Lowe pomno dokumentovao intimno proživljeno iskustvo običnih ljudi uhvaćenih u najneobičnijim i smrtonosnim okolnostima, gdje je jedan pogrešan korak mogao biti fatalan.
Foto: Paul Lowe
To da je opsada dobro dokumentovana od strane fotoreportera, svjedoči i značajan kolektivni opus koji je poslužio kao osnov za dokumentarnu arhivu od ogromnog značaja.
Foto: Paul Lowe
Međutim, bio je neobičan po tome što veliki dio fokusa njihovog rada, za razliku od drugih sukoba u urbanim sredinama, nije bio stavljen na pokrivanju linija fronta (kojima se vrlo teško moglo prići) ili vojnih dešavanja, već na detaljno hvatanje svakodnevnih opasnosti, oskudice, stoicizma i domišljatost Sarajlija koji su svakodnevno bili izloženi neselektivnom granatiranju i snajperskim napadima.
Foto: Paul Lowe
„Zaista mi je važno to da je moj rad dio ove komemoracije. Tokom opsade, zaista sam se trudio dokumentovati proživljeno iskustvo građana Sarajeva: njihovu otpornost, njihovu kreativnost, hrabrost, humor i energiju u suočavanju s nevjerovatnom agresijom s kojom su se suočili. Izlaganje mojih fotografija u ovom prekrasnom prostoru koji vas ipak proganja, je istinska čast”, naglasio je Lowe.
Foto: Paul Lowe
Kada sam s Paulom radio na našoj knjizi „Izvještavanje o opsadi Sarajeva“, jedna od privilegija je bila pristup njegovoj obimnoj arhivi fotografija. To je, u cijelosti, detaljno i bogato tijelo dokumentarne fotografije koje pruža snažan uvid u život u opkoljenom gradu.
Foto: Paul Lowe
Njegove fotografije ukopa, tijela u mrtvačnicama, ljudi koji trče preko opasnih raskrsnica, sakupljaju vodu za piće ili drva za ogrijev, ili posljedice gađanja civila granatama, minobacačkom ili snajperskom vatrom, i danas su visceralne kao što su bile prije tri decenije.
Foto: Paul Lowe
„Nažalost, fotografije koje su danas ovdje izložene ostaju rezonantne. Vidjeli smo da se slične stvari dešavaju na mjestima poput Čečenije, Sirije a sada i Ukrajine. Obećanje da se ne smije dozvoliti da se ovakve stvari ponovo dešavaju čini se pomalo šuplje u trenutnom kontekstu”, istakao je Lowe.
Foto: Paul Lowe
„Lekcija iz Sarajeva je trebala biti ta da nas je Sarajevo trebalo naučiti da snažna i odlučna akcija poduzeta na vrijeme vrlo često može spriječiti agresivne sile da sprovedu svoje napade i na taj način spriječiti ratne zločine prije nego što se oni dogode. Nažalost, vidjeli smo da se taj isti nedostatak odlučnosti ponovo pojavljuje u Ukrajini”, dodao je on.
Otvaranje izložbe u Sarajevskoj Vijećnici. Foto: Kenneth Morrison
Teško je ne složiti se s ovim, ali dokumentovanje iskustva građana koji su bili podvrgnuti ratnim zločinima i dalje je od vitalnog značaja, a Loweova izložba i njegov opus su testament o važnosti svjedočenja i stvaranja baze dokaza nemjerljive vrijednosti.
Kenneth Morrison je profesor istorije na Univerzitetu De Montfort u Velikoj Britaniji. Koautor je (sa Paulom Loweom) knjige „Izvještavanje o opsadi Sarajeva”.
