Selmo Cikotić. Foto: BIRN BiH
Izet Mahir, koji je radio kao inspektor u Generalnom inspektoratu pri Ministarstvu obrane Bosne i Hercegovine, kazao je da je radio na nalazu o prodaji naoružanja te je primijetio nepravilnosti. Rekao je da je tim inspektora radio na nalazu.
“Federalno ministarstvo odbrane i Ministarstvo VRS-a htjela su se riješiti viška naoružanja”, kazao je Mahir objašnjavajući da je to bio osnovni ugovor iz 2004. godine.
Rekao je da je aneks iz 2010. godine promijenio vrstu i količinu naoružanja i municije u odnosu na osnovni ugovor. Svjedok je dodao da se sjeća da su našli u izvještaju za tromblone da je ugovoreno oko 20.000, a da je poslije navedeno da tromblona nema iako je tim inspektora pronašao 250.000 tromblona u magacinu.
Mahir je kazao da se sjeća da je velika količina raketa 128 milimetara mijenjana umjesto tromblona, ali da se ne može sjetiti više detalja s obzirom da je od tada prošlo devet godina.
Na pitanje Obrane svjedok je odgovorio da se ukupna vrijednost ugovora nije mijenjala.
On je rekao da se sjeća kampanje uništenja nestabilnog naoružanja te da zna da su neka sredstva uništena, ali da ne zna da li je među njima bilo i sredstava iz ugovora. Dodao je da je tijekom pravljenja izvještaja njima dostavljeno preko 1.000 dokumenata te da nisu mogli sve iščitati.
Na pitanje optuženog Cikotića da li je svjedok upoznat da je Predsjedništvo BiH dalo u realizaciju Ministarstvu obrane da se riješi oružja, on je kazao da na osnovu izmjena ugovora, koje se odnose na vrstu i količinu naoružanja, te da je izmjena sadržavala sredstva i imovinu Ministarstva koja nije navedena u osnovnom ugovoru, bila je potrebna suglasnost Predsjedništva BiH.
Svjedok nije znao reći zbog čega rok isporuke iz ugovora nije ispoštovan.
Slobodan Tanasović, koji je bio član tima Generalnog inspektorata Ministarstva obrane, kazao je da ako je Ministarstvo preuzelo obvezu da izvrši ugovore entitetskih ministarstava, onda, po njihovom mišljenju, nisu imali nadležnost mijenjanja stavki ugovora.
Svjedok je rekao da je tim inspektora utvrdio da su aneksi napravljeni bez odobrenja nadležnog tijela, a to jeste Predsjedništvo BiH. Dodao je da su, ako se dobro sjeća, pojedina sredstva koja su izostavljena iz aneksa bila na stanju.
“Trebalo je sačiniti nove ugovore ukoliko su uključena nova sredstva”, kazao je Tanasović osvrćući se na anekse koji su izmijenili vrstu sredstava u odnosu na osnovni ugovor.
Rekao je da su oni svoj dio posla završili te da je kontaktirana Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).
Na upit Obrane svjedok je odgovorio da je imovina neperspektivna ako se tako proglasi te da, po odluci Predsjedništva BiH, ona može da se proda, donira ili uništi.
Optužnica tereti Cikotića da je u vremenskom periodu od 30. prosinca 2009. do 17. srpnja 2011. godine u Sarajevu, kao ministar obrane, po prethodnom dogovoru sa, u međuvremenu preminulim, pomoćnikom ministra i drugim licima, u cilju pribavljanja koristi, iskoristio svoj službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” d.o.o. Zagreb.
Kako se navodi, Cikotić je iskoristio svoj službeni položaj na način da je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obvezama nad pokretnom imovinom koja će i dalje služiti za potrebe obrane od ožujka 2008. godine, i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba te četiri rješenja o isporuci municije, te je zaključio četiri aneksa na četiri osnovna ugovora o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključena tokom 2003. i 2004. godine.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. ožujak.
