Nakon što je Klub poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Klub poslanika Srpski klub uputio Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Prijedlog zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocid, udruženja žrtava su se tome usprotivila a dio stručnjaka smatra da on može ograničavati slobodu govora dok navode probleme praktične primjene ovog zakona.

Predloženim rješenjem, koje do sada nije dobilo javnu podršku parlamentarne većine, uređuje se zabrana zloupotrebe pojma genocid na način da se ona propisuje kao novo krivično djelo, te se uređuje i krivična sankcija od šest mjeseci do pet godina.

Takav prijedlog za pravnu stručnjakinju Lejlu Gačanicu predstavlja ograničenje slobode govora jer se njime pokušava spriječiti govor o činjenicama koje su utvrđene i ratnom zločinu koji jeste kvalificiran kao genocid ostavljajući prostor svemu onome što jesu interpretacije.

“S druge strane, apsolutno je pogrešno i društveno i moralno i na bilo koji drugi način uopšte predlagati ovakav zakon i tvrditi da zapravo iznošenje bilo kakve ideje o genocidu može dovesti do narušavanja mira, dok zapravo to negiranje ili njegovo počinjenje to ne čini”, kaže ona.

Prijedlog navodi da će se sa najmanje tri godine zatvora kazniti svako ko “govori ili piše ili na drugi način učini javno dostupnim tekstove, slike ili svako drugo predstavljanje ideja o genocidu, omalovažavajući ili izlažući javnoj poruzi” državu ili njene entitete ili pojedince odnosno grupe na način koji bi mogao potaknuti nasilje ili mržnju.

Dok se u tekstu prijedloga navodi kako su razlozi za donošenje stvaranje mogućnosti da se sankcioniše zloupotreba pojma, ova inicijativa pojavila se nakon višemjesečne blokade rada državnih institucija i poruke srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da se poslanici i ministri vrate na posao. Blokada je najavljena nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko u julu prošle godine nametnuo zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.

Način na koji je napisan prijedlog ograničio bi slobodu govora, smatra i sarajevska advokatica Nina Kisić.

“Sam nacrt zakona je u suprotnosti sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava koja, vrijedi napomenuti, ima prioritet nad svim zakonima BiH”, objašnjava ona.

Neodređenosti u zakonodavstvu

Lejla Gačanica. Foto: Forum ZFD

Gačanica kaže da je u pravnom smislu prijedlog zakona “poprilično besmislen”, te da nije jasno šta se njime želi postići.

Ona navodi da se u ovom slučaju genocid određuje kroz “ideju genocida”, odnosno pojam, a ne kroz utvrđeno i kvalificirano djelo ratnog zločina, te da se na ovaj način pokušava izbjeći odgovornost, ali ujedno predstavlja i nastavak negiranja genocida.

“Simptomatično je također što se izdvaja samo genocid, a ne i drugi presuđeni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti za koje postoje presude nadležnih sudova. Izdvajajući genocid ovim se zapravo nastoji spriječiti njegovo potvrđivanje, odnosno omogućiti negiranje u javnom prostoru BiH”, kaže ona.

Snježana Novaković-Bursać, poslanica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz stranke predlagača zakona, Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), navodi da je formalna namjera ovog prijedloga bila da se ispoštuju zaključci Narodne skupštine Republike Srpske, dok je suštinska da se “masovna zloupotreba u svrhu povređivanja, narušavanja ugleda pojedinaca, kolektiviteta stavi” u zakonske okvire i da se preventivno djeluje, ali i kaznenim postupcima ukoliko do takve neke zloupotrebe dođe.

“Suštinski smisao da se upotreba, odnosno zloupotreba tog pojma, koja ima višestruke negativne efekte u javnom diskursu stavi u zakonske okvire, i da se spriječi da taj jedan po ljudski rod strašni pojam prestane upotrebom i zloupotrebom devalvirati. Posebno je nedopustivo da se zloupotrebom tog pojma povređuju nečija osjećanja i s tim se mora prestati”, kaže Novaković-Bursać.

Snježana Novaković-Bursać. Foto: N1

Stav da se neki termin pretjerano koristi nije dovoljno zakonski jasan, smatra bivši advokat i tužilac Vehid Šehić, pa vjeruje da ni ne može proći parlamentarnu proceduru usvajanja.

“Govoriti o genocidu je apsolutno dozvoljeno jer iza toga stoje odluke Haškog tribunala tako da se to ne može zloupotrijebiti na način da se spominje da je bio genocid u Srebrenici”, kaže on.

Šehić vjeruje da se nakon pojedinačnih slučajeva izjava političara kojima se Srbi nazivaju genocidnim narodom, a Republika Srpska genocidnom tvorevinom, to ovim zakonom pokušava spriječiti kao što je to već urađeno u Republici Srpskoj.

“Ne može se time spriječiti niko da se poziva na odluku Haškog tribunala i to nije apsolutno nikakva zloupotreba nego sudska činjenica i sudska istina”, dodaje on.

Branko Perić, sudija Državnog suda, kaže kako se u ovom slučaju uvodi sintagma “predstavljanje ideje o genocidu”, kao radnja izvršenja krivičnog djela, “što je na nivou neodređenosti kakvu smo imali u krivičnom zakonodavstvu bivše države sa krivičnim djelom ‘neprijateljska propaganda’”.

“Kada je u pitanju ‘omalovažavanje i izlaganje poruzi’ entiteta, države BiH i Brčko distrikta, postoje krivičnopravni razlozi za inkriminaciju, što bi se najjednostavnije moglo riješiti izmjenama i dopunama odredbe (…) Krivičnog zakona BiH, u koju je ‘uguran’ i Inzkov zakon. Na taj način bi se riješio i problem ‘stavljanja van snage’ Inzkovog zakona, uz još neke korekcije”, smatra sudija Perić.

Politički motivisani zakoni

Nina Kisić. Foto: BIRN BiH

Advokatica Kisić smatra da se uopšte ne radi o zaista stvarnom pravnom prijedlogu, nego isključivo o političkom pitanju.

“Sam nacrt je potpuno neodređen, te nije jasno da li je intencija predlagača da zabrani i spominjanje shoaha [holokausta], genocida nad Jermenima, genocida u Rwandi. Predlagač inkriminiše spominjanje genocida koje bi moglo potaknuti na mržnju ili nasilje usmjerene protiv države i entiteta, a nije jasno ni na koju grupu lica se navodna mržnja ili nasilje trebaju odnositi. Nadalje, predlagač nije konkretizirao šta se podrazumijeva pod ‘mržnjom’, jer se radi o pojmu koji označava emociju.

Novaković-Bursać smatra da nisu potrebne dodatne dorade da bi se moglo krivično goniti za kršenja ovakvog zakona.

“Mnogi prigovaraju zašto se nije išlo na izmjene i dopune krivičnog zakona. Mi smatramo da je ovo jedan dovoljno širok prijedlog jer mi u slučaju da smo išli na izmjene i dopune zakona o krivičnom postupku, mi bismo predali u proceduru prijedlog koji ne bi sadržavao Službeni glasnik u kojem su objavljene nametnute izjave i dopune tog zakona, što znači da taj zakonski prijedlog automatski, po tumačenju nekih, ne bi dobio prohodnost”, pojašnjava Novaković-Bursać, te dodaje da su predlagači na ovaj način htjeli biti maksimalno otvoreni i razgovarati o tome, “imajući na umu da mi ne prihvatamo da postoje izmjene i dopune posljednjeg, one neke iz jula”.

Advokatica Tatjana Savić iz Bijeljine smatra da i ranije dopune Krivičnog zakona imaju problem sa dokazivanjem jer je uslov za to da se radi o radnjama preduzetim “na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe lica ili člana takve grupe”. Na praktično identičan način je, kako kaže, normiran i ovaj prijedlog zakona.

Savić smatra da oba zakonska rješenja ne mogu postići svoju svrhu, a tužioce stavljaju pred nemoguću misiju da dokazuju nešto što je praktično nedokazivo.

Savić pojašnjava kako je za oba krivična djela očigledno da svako može da iznese svoje mišljenje, kojim se, u prvom slučaju negira zločin, a u drugom slučaju zloupotrebljava pojam genocid, a da to ne bude na način kojim se podstiče nasilje ili mržnja.

I jedno i drugo djelo spadaju u određenu vrstu verbalnog delikta koje je jako teško dokazati, dodaje ona, jer nije dovoljno samo da je nešto izrečeno, nego je neophodno i da je izrečeno na način kojim se podstiče na nasilje ili mržnju.

“Postavlja se pitanje šta znači fraza ‘na način kojim se podstiče na nasilje i mržnju’ i koji je standard dokazivanja u konkretnom slučaju”, objašnjava ona dalje dok napominje da bi novi zakon mogao dovesti do brojnih krivičnih prijava poput onih za negiranje.

Kisić ne može da zamisli da ovakav zakon bude primijenjen u sudskoj praksi.

“Imajući u vidu formulacije predlagača, jedini nadležni sud bi bio Sud BiH, a ovakav zakon bi u stvari predstavljao neku formu lex specialisa u odnosu na Krivični zakon BiH. Sam nacrt zakona nema jasne elemente, te nije jasno kako bi isti bili dokazivani. Naravno, u toj situaciji, neuporedivo lakše bi bilo postupati u svojstvu branioca”, zaključuje ona.

Gačanica smatra da se prijedlogom ovog zakona pokušava postići ono što je suprotno odredbama Krivičnog zakona koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valnetin Inzko, sa čime se slaže i advokatica Kisić.

Žrtve protiv Prijedloga zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocid

Parlamentarna skupština BiH. Foto: EPA/FEHIM DEMIR

Žrtve koje su preživjele genocid ne slažu se sa prijedlogom ovakvog zakona te smatraju to ponižavanjem i ruganjem. Udruženje žrtava i svjedoka genocida kao i Udruženje Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa” su saopštenjem pozvali zastupnike u Parlamentu BiH da ovaj prijedlog odbace.

“Cilj izmjene zakona i jeste bio da se ukloni javno proklamisana odgovornost naroda i da se jasno naglasi odgovornost pojedinaca ili grupa osoba koje su se udružile u cilju počinjenja zločina”, navodi se u saopštenju ovog udruženja koje je pozvalo Parlament da usvoji izmjene koje je nametnuo Inzko.

Predsjednica Udruženja “Žena Podrinja” Bratunac Šuhra Sinanović također smatra da se moraju poštovati pravosnažne presude domaćeg, ali i međunarodnih sudova, te dodaje da je ovaj prijedlog ponižavajući za žrtve.

“Mi ne želimo da nas više iko ponižava, dosta smo ponižene”, kaže Sinanović.