„Ruska invazija na Ukrajinu je ozbiljna, strašna i definisana samo jednom karakteristikom: agresija“, rekla je u srijedu Agnes Callamar, generalna sekretarka Amnesty Internationala (AI).

„Rusija napada u srce Ukrajine, nastojeći da svrgne njenu zakonito izabranu vladu, sa realnim i potencijalno ogromnim uticajem na živote, sigurnost i dobrobit civila; njena djela se ni izdaleka ne mogu opravdati ni po jednom osnovu koji je Rusija ponudila”.

Od 24. februara, kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, objavljeno je niz izvještaja o napadima na stambena naselja, neselektivnom granatiranju i drugim navodnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava.

„Kyiv Independent“ je 28. februara objavio da su ruske snage raznele drugi po veličini grad u Ukrajini, Harkov, samohodnim višecijevnim bacačima raketa Grad, gađajući stambene zgrade pri čemu su ubile 11 ljudi. Drugi mediji su izvijestili o sličnim napadima na druge ukrajinske gradove.

Zapadne zemlje uvode sve strožije ekonomske sankcije protiv Rusiji, Generalna skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom se osuđuje invaziju, a glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda Karim Khan objavio je u srijedu da je donio odluku  da će „odmah krenuti sa aktivnim istragama“ o mogućim ratnim zločinima u Ukrajini.

Khan je kazao da je 39 država članica ovog suda zatražilo istragu o mogućim ratnim zločinima u Ukrajini.

„Ova obraćanja omogućuju mojoj kancelariji da nastavi sa otvaranjem istrage o situaciji u Ukrajini od 21. novembra 2013. pa nadalje, obuhvatajući tako u svoj djelokrug sve prethodne i sadašnje navode o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti ili genocidu počinjenim na bilo kojem dijelu teritorije Ukrajina od bilo koje osobe”, naveo je Khan u svom saopštenju.

Iz Haga je juče na terenu krenuo tim istražitelja kako bi potražio dokaze o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i djelima genocida od strane bilo koje strane umiješane u sukobu, naglasio je Khan za agenciju Reuters.

Ove najave tužioca MKS-a probudili su nadu kod nekih Ukrajinaca i aktivista za ljudska prava da bi visoki zvaničnici režima Vladimira Putina jednog dana mogli biti sudski procesuirani.

„Odluka tužioca MKS-a da otvori istragu šalje poruku sadašnjim i potencijalnim kršiteljima prava, da ih pravda, ma koliko moćni bili, jednog dana može sustići“, kazala je Balkees Jarrah, privremena direktorica za međunarodnu pravdu Human Rights Watcha.

Mark Kersten, konsultant u Wayamo fondaciji i viši istraživač na Munk School of Global Affairs, smatra da je odluka tolikog broja država da zatraže istragu „značajna i bez presedana“.

Kersten za BIRN dodaje da je odluka tužioca MKS-a da odmah počne sa prikupljanjem dokaza „i te kako dobrodošla vijest“.

„Mislim da se istraga nije mogla dogoditi ni sekund prerano”, naglašava on.

Zločini „se povećavaju iz dana u dan“

Oštećenja na zgradama u Irpinu, provincija Kijeva, 03. mart 2022. Foto: EPA-EFE/ROMAN PILIPEY

Ukrajina nije članica MKS-a, ali se u aprilu 2014. godine obratila sudu sa napomenom da će priznati njegovu nadležnost „u cilju identifikacije, krivičnog gonjenja i suđenja autorima i saučesnicima u djelima počinjenim na teritoriji Ukrajine” od 21. novembra 2013. do 22. februara 2014. godine.

U Kijevu su 21. novembra 2013. izbili protesti nakon što je tadašnji ukrajinski proruski predsjednik Viktor Yanukovych odlučio da suspenduje pregovore o trgovinskom sporazumu sa EU i zaustavi potpisivanje sporazuma o pridruživanju Ukrajine sa evropskim blokom – dvije ključne stvari za udaljavanje bivše sovjetske republike od uticaja Moskve i njeno skretanje ka Zapadu.

Proevropski protesti trajali su mjesecima, a Yanukovych je, nakon njegovog besupješnog pokušaja da ih nasilno razbije, pobjegao u Moskvu. Ruski predsjednik Vladimir Putin odgovorio je na ovaj korak u korist interesa Kremlja aneksijom ukrajinskog poluostrva Krim.

Moskva je također podržavala i naoružavala proruske borce u oblastima Donjeck i Lugansk u istočnoj Ukrajini, koji su tada proglasili svoje takozvane ‘narodne republike’ prkoseći centralnoj vladi. Njihov sukob s ukrajinskom vojskom od tada ne jenjava, uprkos prekidima vatre i mirovnim sporazumima.

Ukrajina se ponovo obratila MKS-u u aprilu 2015. godine, rekavši da priznaje nadležnost suda za zločine koji su se dogodili nakon 20. februara 2014. godine.

Britanski advokat Wayne Jordash, partner u advokatskoj firmi Global Rights Compliance, kaže da se je od 2014. desio „niz zločina koje je na Krimu počinio ruski režim, uključujući ratne zločine i zločine protiv čovječnosti“. Isto se dogodilo i u oblastima Donjeck i Lugansk, koji imaju podršku Rusije, dodaje on.

„Ovi (zločini) se sada, nakon posljednje invazije, samo povećavaju iz dana u dan; u odnosu na najnoviju invaziju, imamo sve vrste (zločina): upotrebu neselektivnog oružja, poput kasetnih bombi, imamo targetiranje medicinskih institucija, obrazovnih institucija, stambenih naselja, civilnu infrastrukturu – to je zaista veoma ozbiljno”, ističe Jordash za BIRN.

Putin je 21. februara priznao samoproglašene ‘Donjecku Narodnu Republiku’ i ‘Lugansku Narodnu Republiku’ kao nezavisne države, a tri dana kasnije napao je Ukrajinu.

Nakon izbijanja rata, po televizijama, internet medijima i društvenim mrežama šire se videosnimci iz Ukrajine, na kojima se vidi kako rakete pogađaju stambene zgrade, eksplozije u gradovima, pa čak i slike kasetne municije u naseljenim područjima.

Jordash naglašava da bi se ovi snimci, u kombinaciji sa iskazima svjedoka i podacima otvorenog izvora, mogle koristiti kao dokaz u budućem predmetu ratnih zločina.

Kersten navodi da je „vrijeme od suštinskog značaja, jer (dokazi) počinju da degradiraju skoro odmah.

„Zlatna karta bi, naravno, bila pisana naređenja Putina ili onih oko njega za direktno napadanje civila ili počinjenja drugih ratnih zločina“, objašnjava on.

„To će biti teško pronaći, ali možda će se u narednim danima, sedmicama i mjesecima ljudi iz njegovog najužeg kruga okrenuti protiv njega i pružiti dokaze i svjedočenja o njegovim navodnim zločinima. Postoji nada”, dodaje on.

Ukrajina osporava rusku tvrdnju o „genocidu“

Ruska oklopna vozila na željezničkoj stanici u Rostovskoj oblasti u Rusiji, nedaleko od ukrajinske granice, 23. februara. Foto: EPA-EFE/STRINGER.

Ukrajina je već pokrenula vlastiti slučaj protiv Rusije pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Haagu, a prva ročišta bi trebala početi sljedeće sedmice.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je 24. februara izjavio da je „odlučio da izvede specijalnu vojnu operaciju“ u Ukrajini, u skladu sa „ugovorima o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći“ koje je Rusija ratifikovala sa Donjeckom i Luganskom Narodnom Republikom dva dana ranije.

„Cilj je da se zaštite ljudi (u Donjecku i Lugansku) koji su osam godina izloženi nasilju i genocidu od strane režima u Kijevu“, kazao je Putin, ne pružajući nikakve dokaze o genocidu.

Ruski tenkovi su istog dana ušli u Ukrajinu.

Tri dana kasnije, Ukrajina je pokrenula postupak protiv Rusije pred MSP-om, navodeći da je Moskva lažno interpretirala Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. kako bi podržala svoje argumente o invaziji.

Ona je pozvala MSP da poduzme privremene mjere kojima bi se „zaštitio narod Ukrajine i Rusiji naredilo da obustavi svoju besmislenu vojnu operaciju, koja se izričito zasniva na lažnoj i apsurdnoj tvrdnji Rusije da poduzima mjere za sprječavanje i kažnjavanje djela genocida“.

Marko Milanović, profesor međunarodnog javnog prava na Univerzitetu u Notingemu, ističe da je slučaj ukrajinskih vlasti neobičan.

„Oni ne tvrde da Rusija svojim ratnim dejstvima u Ukrajini, kao takva, čini genocid, oni kažu ’nas je Rusija lažno optužila da mi vršimo genocid protiv ruskog stanovništva u Donbasu i na osnovu te lažne tvrdnje oni su pokrenuli ovu vojnu akciju i ta vojna akcija, koja se čini u jednoj lošoj vjeri … to je jedno zlopotrebno korištenje konvencije o genocidu'”, rekao je Milanović za BIRN.

„To je taj kreativni argument koji do sada nikada nije korišten ni u jednom sličnom sporu“, dodaje on, opisujući ukrajinski slučaj kao „neku vrstu tužbe za klevetu“.

Milanović objašnjava da postoje dvije faze u pravnim postupcima u MSP-u, prva, u kojoj sud odlučuje o svojoj nadležnosti, i druga, u kojoj sud odlučuje o meritumu spora. „Traju godinama, obje“, kaže on.

Ako država podnese zahtjev za privremene mjere, kao što je to učinila Ukrajina, u nadi da bi mogla zaustaviti rusku invaziju, sud će o tome moći donijeti odluku u roku od nekoliko sedmica, objašnjava Milanović.

„Da bi odredio privremene mjere sud mora da ustanovi da ima tzv. prima facie nadelžnost, dakle na prvi pogled, ne odlučujući konačno o tom pitanju nadležnosti, sud će da kaže ‘Nama ovo izgleda dovoljno dobro, da ovo nije nešto što je totalno van opsega konvencije o genocidu, da postoji jedan validni spor … i zato mi imamo nadležnost da donesemo te privremene mjere'”, kaže on.

Sud također mora utvrditi da postoji neposredna opasnost ili rizik za jednu od strana u sporu, a „Ukrajina da kaže da ovo što se događa predstavlja taj rizik“, dodaje on.

„Dakle, ako mene pitate da li za taj prvi korak Ukrajina ima dovoljno dobre argumente, odgovor je vjerovartno da – ja ne mogu da budem 100 posto siguran ali vjerovatno je da će sud donijeti pozitivnu odluku“, navodi Milanović.

Ročišta MSP-a o privremenim mjerama u ovom slučaju zakazana su za ponedjeljak i utorak.

„Treba vam 50 do 100 istražitelja“

Zapaljeni automobili dan nakon granatiranja stambene četvrti Kijeva 28. februara 2022. godine. Foto: EPA-EFE/SERGEY DOLZHENKO.

Vrijeme će biti ključni faktor i u predmetima MKS-a i MSP-a, kažu pravni stručnjaci.

Wayne Jordash, koji ima iskustvo u predmetima koje je sudio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu, nada se da će bilo koji proces biti kraći od određenih predmeta za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji koji su se vukli dvije decenije.

Međutim, upozorava da je tužilac MKS-a „u ogromnom obimu nedovoljno finansiran i nema dovoljno sredstava“ za tako veliku istragu.

„U idealnom svijetu, trebalo bi vam 50 do 100 istražitelja da rade na slučaju” i zbog same veličine Ukrajine i zbog dugog perioda od nekoliko godina u kojem su zločini navodno počinjeni, ističe on.

Prema njegovim riječima zemlje članice MKS-a „moraju pojačati i povećati svoje finansiranje jer će bez toga obraćanje 39 zemalja biti samo prazan gest, a postupci i istraga neće biti efikasni“.

Predmeti vezani za ratove u bivšoj Jugoslaviji u MKS-u su također trajali godinama. Predmet Bosne i Hercegovine protiv Jugoslavije započeo je u martu 1993. i završio tek u februaru 2007. Hrvatska je pokrenula postupak protiv Jugoslavije u julu 1999., a presuda je izrečena tek u februaru 2015. godine.

Milanović ističe da bi, na osnovu toga kako se rat u Ukrajini odvija, razvoj događaja na terenu mogao loše uticati na slučaj Kijeva, posebno ako Moskva uspije da uspostavi marionetsku vladu.

„Opasnost koja postoji ovdje, mislim najstrašnija stvar ovdje, jeste ta da jedan od  ishoda cijele ove situacije može biti taj da Rusija uništi ukrajinsku vladu i zamijeni režim, a onda da novi režim podnese novi zahtjev MKS-u i kaže ‘Odustajemo od tužbe'… a onda je na MKS-u da utvrdi da li ovaj novi režim može da predstavlja Ukrajinu ili ne”, objašnjava on.

„To je, ako mene pitate, vrlo moguć slijed događaja“, zaključuje Milanović.